Ja volim BiH

Dubravka mi je poslala ovaj prilog jos prije Nove godine ali evo tek sada stize na red. Prilog se nastavlja na jedan (Nostalgija), koji je izazvao toliko reakcija. Evo sta nam Dubravka pise:

Ponukao me je Amirov komentar i reakcije i savjeti iz kluba "starijih". Zelim da kazem da je Amir u pravu, i mi smo svi svjesni toga. Amir, kao i mnogi njegovi vrsnajci, nisu imali sansu da prozive lijepo i mirno djetinjstvo i mladost kao sto smo mi imali.

Njihove najljepse godinu su prosle uz policijski sat u nasem gradu, pa onda za mnoge izbjeglicki kampovi, i na kraju uklapanje u skole gdje pola stvari apsolutno ne razumijes. Ta djeca nikad nece biti sanjari kao sto smo mi, oni su veoma realni.

Kad jos malo dozriju, nadam se da ce razumijeti nase postupke u tim kriznim godinama. Morali smo se odluciti: pridruziti se "svom plemenu", mrziti sve ostale i eventualno uzeti pusku i ici u "borbu" ili otici bilo gdje, daleko od mrznji , dati svojoj djeci sansu, i zajedno sa djecom prihvatiti rizik nepoznatog. Za roditelje koji su se osjecali odgovorni za svoju djecu to su bili teski trenuci.