Igrom slucaja ja sam od 1991 do 1994 godina radila u Elektro-skoli sa mladim ljudima dobi od 16 do 19 godina, zivjela sam sa svim njihovim problemima, tugovanjima i radovanjima. Bila sam svjedok njihovih agonija, jedni su napustali grad s roditeljima, jedni su bili "poslani" sami, daleko od rata u mirnija mjesta, a jedni su cekali oceve da se vrate s fronta.

Najvise su bila rastrgana djeca iz "mijesanih" brakova, gdje je tata "podoban" a mama nije ili obratno. Ne sjecam se dobro koje godine, vjerovatno 1991, u nasem gradu je bio referendum s pitanjem : Da li smo za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu ili da se razdvoji na tri dijela prema nacionalnostima (ili vjerama)? Bio je jedan razred u Elektronskom odsjeku, gdje sam ja predavala Energetiku. Predmet za njih veoma dosadan. Ja sam pokusavala da to napravim interesantnim pricajuci o stednji energije, efikasnosti raznih masina i slicno.. U tom razredu je bio jedan Dario koji se obicno dosadjivao, i ja sam uvijek morala za njega izmisljati specijalna, teza pitanja da ga zaposlim. Pred gore pomenuti referendum on me je na casu, nekoliko puta pitao za sta cu ja glasati. Ja sam mu nekoliko puta odgovorila da je to moja privatna stvar. Negdje u to vrijeme smo imali i "kontrolni rad".

Kad sam gledala njegove odgovore, u gornjem dijelu papira pored njegovog imena, pisalo je "Ja ♥ BiH". Ko ne bi volio tog djecaka? Treba napomenuti da u to vrijeme takav stav nije bio popularan u Banjaluci. Mnogi ljudi, koji su javno dizali svoj glas i protestovali, dobijali su batine ili bombu kroz prozor. Ali on je na neki nacin osjetio i bio siguran da smo istomisljenici.

Sljedece godine Dario vise nije dolazio u skolu. Kad sam pitala sta se s njim desilo, djeca su odgovorila: "profesorice, on je nagulio, sad je negdje u Beogradu". Oni koji su ostajali u gradu nisu bas voljeli one koji "nagule", nije bitno iz kojih razloga. Mlade treba uvijek pazljivo slusati i dobro je da protestuju. Njima to prilici. Ja cu se uvijek pridruziti svim protestima protiv unistavanja prirode i okoline, svuda u svijetu. Isto tako se uvijek pridruzujem svima koji se bore za toleranciju medju ljudima, razlicitim kulturama i vjerama. Sigurna sam da je ovaj blog jedno odlicno mjesta za to.