Zaga

Nekih tamo davnih 70-tih, jedno kratko vrijeme, bio sam clan orkestra kulturno umjetnickog drustva Vaso Pelagic. Glavni 'krivac' je bio moj skolski (i po muzici) kolega Zeljo Kosanovic, koji je bio dugogodisnji clan Pelagica i koji me je nagovorio da se prikljucim. Iako nisam bio nekakav svirac (gitaru sam svirao samo za svoju dusu) postadoh clan orkestra i tako imadoh priliku da putujem i nastupam po gradovima B I H s jos nekoliko prijatelja iz mog ‘muzickog svijeta’ (Ahmet i Djedjo Kozaragic, Zoran Bicanic…)

Danasnju situaciju u ovom drustvu ne poznajem (predpostavljam da je slicna kao i cjelokupna situacija na banjaluckim prostorima) ali se sjecam prijateljstva i druzenja u ono nase doba. O nekadasnjem drustvu Pelagic i njegovim svjetlim tradicijama bi se moglo toliko toga napisati i nije mi to bila namjera jer ima onih koji su bili mnogo jace vezani za njega. Razlog za ovaj prilog je javljanje jos jedne osobe koja nam se nedavno pridruzila. U stvari, slika koju gledate je stigla od jos jedne bivse clanica tog drustva, iz grupe tkz male raje (kako ih nazva Jasna Prpic). Zaga (Zagorka Bera), nas je nedavno pronasla i smogla ‘hrabrosti’ da nam se javi (cudno je to kako se neki za koje nisam cuo 20-30 godina lakse javljaju nego neki koji su prisutni u ‘gledalistu’ gotovo od samog pocetka!)

Uz ovu sliku, Zaga mi je poslala kratak email, nadajuci se da ce se netko od bivsi clanova javiti s vise informacija. Evo njenog email-a:

Bili smo u poseti Ankici Lastro uoci njene operacije. Povod je tuzan ali je slika lepa. Ankica je, sto je najvaznije ziva i zdrava i koliko znam zivi u Banjaluci.

Sve likove pamtim ali ne i sva imena. Ja sam pored Ankice (gledano u sliku, s njene desne strane). Po imenu pamtim Jasnu, Sestre Grubisa - Mira i Biljana, Smajo, Ahmet, Majda, Cakan, Zdenko, Marica (zvali smo je Rozita, pojma nemam zasto) i dalje ... amnezija. Mozda ti imas bolje pamcenje.

Moram priznati da su mi sve face poznate ali imena, osim nekoliko, ne pamtim. U ‘oktrivanju’ imena se, pored Zage, ukljucila i Jasna. Evo onih koje smo do sada ‘desifrovali’:

čuče: Boro, X, sekretar Pelagića, Mirjana Grubiša, Kosta, Smajo, Ahmet
stoje 1. red: Predrag, Jasna Prpic (Krkbesevic), Ankica Laštro, Zaga Bera, Biljana Grubiša, Zlatko Cota, Majda Šeherčehajić, X
stoje 2. red: Zdenko, X, Marica, Gordana Kovač, Eso, X
stoje 3. red: X, Cakan (Smolić Slavko, umro prije dvije godine nakonoperacije srca u Njemačkoj

Znam da ce za vecinu stalnih posjetilaca ovog bloga mnoga imena biti nepoznata ali ako ovaj blog pozivi dovoljno dugo, mozda cemo imati vremena da ih bolje upoznamo. Ja se uvijek potajno nadam da ce netko od onih koji se pojave na ovim stranicama slucajno nabasati na ovo nase druzenje i da ce nam se pridruziti s vise informacija.

Jedan od mnogobrojnih primjera je i ‘glavni krivac’ za ovaj prilog. O Zagi nisam nista znao citavu vjecnost a evo danas je ona ovdje u nasem drustvu i to kao aktivni suradnik. U ovih nekoliko zadnjih dana sam saznao dosta toga sto se desavala prije 25-30 godina, ‘isplivala’ su neka imena kojih se vecina nas sjeca, a za ocekivati je da ce biti jos iznenadjenja.

Zaga (nekad stanovala u zgradi u blizini Crne Kuce) vec vise od 30 godina zivi u Beogradu i prvi je ‘dopisnik CoNN-a’ iz tih krajeva. Mozda cemo jednog dana cuti i njenu pricu, kao sto smo culi price drugih iz mnogih krajeva svijeta i bivse nam domovine.