Moj radni dan

Interesantan prilog iz Kanade. Drago mi je da se Dubravka odlucila da nam opise (rijecju i slikom) svoj radni dan. Evo to mi se svidja: kada sam prilog pripremao, imao sam osjecam kao da sam s Dubravkom cijelo vrijeme.

U ponedeljak 15 januara bila je u Montrealu snjezna oluja. Bilo je puno klizanja, sudara, snijeg je naprestano padao. masine nisu bile u stanju da odrzavaju cak ni glavne autoputeve.

Za odlazak na posao i nazad, koristim javni prevoz, kombinaciju autobusa i voza. Kad sam se taj dan vracala vozom razmisljala sam kako bi mozda bilo zanimljivo slikati moj put na posao u ovo zimsko vrijeme. Ocekivala sam divan zimski dan poslije oluje, medjutim sljedeceg dana jutro je bilo mirno, ali dosta oblacno. Bez obzira na nedostatk svjetla i temperaturu od –13 C, ja sam ponijela fotoaparat i slikala kontrolne tacke moga puta na posao.

Pa evo moze se vidjeti kako izgleda moj radni dan u januaru.

Radim u fabrici konektora WECO, koja je smjestena u industrijskom parku na zapadnom dijelu Montrealskog ostrva (Baie d' Urfe). Udaljen od nase kuce 20 km, a od centra grada 30 km. Industrijski park je smjesten u pravoj divljini, ili bolje reci divljoj prirodi. To su uglavnom istrazivacki instituti za telekomunikacije, farmaciju, hemiju genetiku.

Moje jutro pocinje u 5:30. Tus, dorucak, kafa ili caj, napustam kucu u 7 h 10. Stizem na radno mjesto u 7 h 50. Put se moze vidjeti na slikama.

Posao, problemi u kontroli kvaliteta, sastanak, rucak s gostom iz Njemacke u obliznjem restoranu. Prije rucka se izvedrilo, pojavio se predivan suncani zimski dan.

Poslije rucka ponovo problemi, nista posebno interesantno.

U 16h 55, napustam radno mjesto, treba mi 5 minuta da obucem cizme, dobro zakopcam jaknu, kapa i rukavice i onda na voz. Idem ulicom prema zapadu. Imam pogled na predivne boje zalaska sunca. Svaki put uzivam gledajuci te neobicne nijanse plavih boja, tipicne za daleki sjever.

Stizem kuci u 17 h 35. Vecera, gledanje vijesti, razgovor s muzem. Telefonski razgovor s mojim roditeljima u USA.

U 19 h 30 sastanak sa tkaljama iz naseg malog gradica Dorval (Dorval Weavers' Guild). Pripreme za izlozbu u aprilu, nas web, budzet i na kraju "show and tell”, svako pokaze sta je novo napravio. (Prilog o ovom mom hobiju je u pripremi).

Vracam se kuci oko 21 h 30.

Telefoniram, razgovaram s mojom starijom kcerkom. Ona mi javlja radosnu vijest da je njen sin Mauricio (15 mjeseci) prvi put hodao sam, nije dao nikome da ga drzi za ruku.

Pripremam rucak za sljedeci dan. U 23 h 30 gledam ponovo malo vijesti da vidim vremensku prognozu.

Poslije toga idem pogledati blog i onda spavanje. Tako je prosao moj dan, 16 januar 2007.
Radujem se suboti, tad cemo svi zajedno vecerati i zabavlajti se s nasim unukom.

P.S. Ljilja mi je u medjuvremenu poslala dodatne slike raje iz Pelagica. Pogledajte, mozda prepoznate neke od svojih prijatelja iz tog doba.