SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Saturday, January 27, 2007

Navijac

Majda nam je jako aktivna, sto je za svaku pohvalu. U stvari, primjecujem da su zene u zadnje vrijeme gotovo preuzele blog, sto nama muskima ne sluzi na cast. U pripremi imam citav niz priloga i sve do jednog su stigli od njeznijeg pola. Nadam se da ce me muska 'ekipa' uskoro pozitivno iznenaditi, da ce zaigrati bolje, i da cemo uspjeti izjednaciti.

Cini mi se da bi ovaj Majdin prilog mogao izazvati zesce reakcije jer se dotice jedne veoma skaljive teme. Evo sta nam Majda pise:

Svjetsko prvenstvo u rukometu koje je ovih zadnjih par dana pocelo da bude aktualno ponukalo me na ovo moje javljanje.

Ja sam vam veliki navijac, pratim sport, tako recimo kad je svjetsko prvenstvo u fudbalu prodje par utakmica koje nisam pogledala zato sto mi neke obaveze nisu dale. Od stolnog tenisa do plivanja, volim sve pogledat.

Evo sad je Hrvatska dosta jaka u rukometu, bila je i prije al sad rasturaju. Kad pricam s nekim ljudima ovdje (kao velikim Hrvatima) onda ih uvijek opomenem da Hrvatska i Hrvatski sport ne bi imao toliko uspjeha, (a stvarno ih ima) da im nije Bosanaca. Kad se samo sjetim imena iz malo starije ekipe Badela 1862. i zapravo rukometne repke da ih sada sve ne nabrajam il ko im je osvojio Davis-cup sve puno Bosanaca. Bosanac do Bosanca i onda sam kao i ja ponosna i vadim im mast.

A kad se gleda rukomet, nogomet il tako nesto mene slusa po ulice. Ja vam kao na pocetku sjednem na kauc al vise skacem, hodam, cucim,…nego sto sjedim. Tako je bilo i sinoc kad sam gledala Hrvatska-Rusija, al dobro smo igrali tako da nije bas bilo psovanja, vriske i kriske i svega ostalog sto uz to ide. Ne navijam za Dinamo niti za Hajduk, a niti za Borac (da i njega spomenem kad sam vec pocela da nabrajam) onako malo mi je drago kad Hajduk pobjedi Dinamo ovi dinamovci su mi blizi pa opet mogu da im vadim mast ako ne za Bosance onda bar za Dalmatince.

Bosna ima puno problema koje tek mora da sredi (ako ce ih opste moc sredit-nadam se da hoce) da je glupo razmisljat o Bosni i nekom vrhunskom sportu mada i oni zabljesnu tu i tamo. Al evo kako je Svjetsko prvenstvo u Njemackoj ja se pitam da je eto Bosna tamo i da zdrijeb odluci da igra Bosna – Hrvatska za koga bi ja navijala. Postavljam si pitanje koja bi to Bosna igrala (Federacija, R.Srbska zajedno, odvojeno, itd.). Opet i u ovoj repki ima Bosanaca ne mogu ni protiv njih, a i ovdje zivim. Pa si mislim kako bi Vi igra Svedska-Bosna il Australija-Bosna, il Amerika-Bosna,….

A pitam se jel mozda i Vi navijate za Hrvatsku ( kao drzava iz bivseYu) recimo kad ispadne „vasa“ Svedska, Australija, Amerika,…il mozda navijate za Hrvatsku i kad igra Hrvatska-Svedska, Australija, Amerika. Mozda je sve to individualno, nemam pojma.

Mozda smo izgubili i to da nemamo za koga da navijamo, a mozda sam i u krivu.

Znam samo da cu gledat svaku tekmu sa svjetskog ako cu bit u mogucnosti i da ce me cut po ulice i da jedino tad necu pomislit jel ima neki novi komentar na blogu il neki novi prilog.
Pitam se kako bi izgledalo da nije bilo rata nedelje provedene na tribinama Borca, a sad ne znam ni kako se zovu ili su se zvali navijaci Borca tj. ne mogu da se sjetim al to mi je nekako isto. Ne znam ni jednog sadasnjeg igraca ni Borca ni Sarajeva ni Zelje, a ni reprezentacije Bosne. I onda mi ostaje Hrvatska i Bosanci koji igraju za nju. I da ponosna govorim za Ljubu kako je On iz Banjaluke.



Za ilustraciju uz prilog sam iskoristio jednu fotografiju iz slavnih dana rukometasa Banjaluckog Borca, koji su u svoje vrijeme bili strah i trepet Evrope. Sada Borac, kao i ostali klubovi iz Bosne, tavore na marginama evropskog sporta. I tu nam je 'seljacka revolucija' donijela 'odlicne' rezultate

7 Comments:

Anonymous mario said...

Dok se loptaju Česi i Hrvati zamišljam Majdu kako ih gleda sjedeći i čučeći, kako grize nokte i skače...
Volim pogledati dobru tekmu bez obzira ko igra, posebno kad u sportistima ne vidim moderne gladijatore. Politiku ne vežem za sport i od raspada navijam za sve jugoslovenske državice i sportiste koji govore razumljivim jezicima. Ali kad' je biti il' ne biti, kada je u pitanju Bosna, srce je najbliže domovini...

Saturday, 27 January, 2007  
Anonymous Sejo V. said...

Kada igra Bosna bilo gdje, bilo kada, bilo s kim, draga Majdo, tu nema dileme. Rodna domovina je prava domovina, ovo sve je nova domovina, u mom slucaju od drugih izabrana domovina-NORVESKA. Podrska za Marija i njegov komentar.
Pozdrav svima Sejo V.

Saturday, 27 January, 2007  
Anonymous majda said...

Mozda je sve to nekako drugacije, mozda ovdje gdje ja zivim ljudi govore „istim jezikom“, pa mi se ta „Hrvatska“ ne cini tako razlicitom od nase Bosne, mozda ju poistovjecujem sa Bosnom, mozda vec godine provedene u Hrvatskoj cine svoje. Mozda mi je Hrvatska alternativa ili mozda neizbjazan izbor.

Zao mi je kada Bosna ne prodje na kvalifikacijama nekog natjecanja. Zao mi je sto Maida koja igra za Hrvatsku rukometnu reprezentaciju i koja je jedna od najboljih igracica mora vidjet u Koprivnici transparent „Bolje sida nego Maida“, jer to nije sportski ni ljudski to je nesto iz (kako znam reci) one neke primitivne galaksije. Al ona im svaki put pokaze da je najbolja i da joj nema ravne, iako se ona zvala Maida ili ne znam kako.
To je nesto s cim se ja susrecem skoro svaki dan s borbom da Bosanci znaju bit i doktori, pisci, sportasi i puno veci ljudi nego sto se to ovdje misli. Moram im objesnjavat kao i nas nepoznati blogger u Americi „da su nam komarci isti ko i njihovi“ i zato mi je posebno drago kada se neki bosanski sportas iskaze i pokaze da je bolji od njih sviju zajedno, ovdje u Hrvatskoj gdje ja zivim. Al evo ja iskreno priznajem (mozda je to neki inat ili neka ljutnja) ne bi mogla navijat za Borac koji je za vrijeme rata primao samo pravoslavnu djecu, a druga djeca nisu mogla igrat, jer su se drugacije zvala i sad trebam gledat „cistu“ ekipu Borca, pa da igraju protiv ne znam koga ne bi mogla navijat za njih i oni mi sad kao predstavljaju neku Bosnu.

Samo da Vam kazem da je i moj dido igro za Borac i bio pravi sportas igrao fudbal kad se nisu zaradjivale pare nego kad su morali sami platit kamion da ih odvede na gostovanje. Da je dao zivot za fudbal kao i njegov brat. Zvali su ga u Hajduka da igra za njih cak su mu htjeli i platit, al on nije htio ic, jer je Hajduk bio aristokratski klub i on nije igro fudbal da bi mu neko placo nego iz gusta. Znam da danas nema vise takvog sporta, da je sve to danas biznis. Prije je to bila odredjena umjetnost.


A znam da kad Djomba stane na crtu od sedam metara da u glavi mislim samo da zabje samo da im pokaze da je on najbolji pucac sedmeraca pokraj jednog Balica ili Metlicica koji imaju svoje specijalnosti da ih ima i Djomba i da je najbolji u tome ili u cepelinima koje on umjetnicki izvodi i svima zastaje dah kada on poleti. I da ovdje „veliki Hrvati“ moraju da „pojedu govno“ jer su Mirza i Maida stvarno dobri i da nemaju vise sta rec nego svaka cast, da im se poklone, pa makar oni za njih bili ne znam sta.

Da ne spominjem jednog Saracevica koji ih je ovdje naucio sta je rukomet.

Da Sarajevo pobjedi Dinamo il Bosna Hrvatsku iskreno mislim da ne bi navijala za nikog al da bi mi ipak bilo drago da im kazem da smo bolji i da smo veci igraci i sportasi da smo ih mi naucili kako se igra, da ih je dobila moja zemlja. Mozda da Bosna ima zapazenih rezultata u sportu da je u europskom vrhu mozda bi se naucila navijat za nju srce vuce sto je i logicno. Al iskreno vam moram priznat da ja nazalost nisam imala ni prilike da gledam Bosnu na nekom prvenstvu i da imam to zadovoljstvo ( koje bi trebala sama sebi pokazat da ga imam) da mogu navijat za nju.

Saturday, 27 January, 2007  
Blogger co said...

Vidis Majda, ovdje u Americi pojma nemaju sta je rukomet. Da se odrzava nekakvo prvenstvo u rukometu saznadoh s Interneta al’ da ti pravo kazem, ne pratim ga. Neki dan mi dodje jedna studentica iz Zagreba (pravnica koja ganja nekakvu dodatnu diplomu na mojoj skoli) i sva uzbudjena pita me gdje ja gledam svjestsko prvenstvo u rukometu. Ja joj odgovorih da ja to vise ne ganjam i da nemam pojma da li se to igdje mozete vidjeti, osim na Internetu.

Cini se da zivot u novoj sredini donosi svoje pa tako mene sada vise zanima kako igraju moji Steellers-i (ekipa u americkom fudbalu iz Pittsburgh-a) nego bilo koja ekipa s onih nasih prostora. Nogomenta prvenstva u starim krajevima ne pratim jer ono sto se sada igra kod nas je daleko od onoga sto je bilo nekada. Vidim da su klubovi u Bosni uglavnom podijeljeni po nacionalnoj osnovi tako da tu ne moze biti nekog dobra. Ono sto se igra u Banjaluci je zalosno i ne bih to mogao nazvati nogometom. O Borcu, ovom danasnjem, ne treba trositi rijeci, jer taj klub je svoje ime ukaljao medju prvima u toj nasoj Bosni. Cujem da u Mostaru postoje dva kluba: Velez i, evo ne mogu se u ovom momentu sjetiti imena onog drugog (sjetit cu se sigurno prije kraja ovog teksta). U Sarajevu Zeljo i Sarajevo. U jednom igraju jedni, u drugom drugi. Koji je od njih bosanski? Ili su neki vise bosanski od drugih?

Zalosno je to sto se desilo u nasem sportu jer sport je trebao biti nesto sto veze a ne razdvaja. Tako je to vjerojatno svugdje u svijetu osim kod nas.

Zato Majdo ja navijam za Steelers-e i Penguins-e (nas hokejaski klub) jer ih tako osjecam. A sto se tice reprezentacija, drago bi mi bilo da Hrvatska postigne uspjeh na tom prventsvu ali njega ne bih imao ni sa kim ovdje podijeliti. Nikoga to ovdje ne zanima pa je i moj interes na slicnom nivou.

A kad bi igrala Bosna i Hrvatska, navijao bih za Bosnu, ali ni sam nisam siguran koga bi ta Bosna predstavljala. Od kako je nestalo one nase Juge, ni navijanje za mene nije ono staro.

Evo zavrsavam ovaj komentar a imena onog drugog nogometnog kluba iz Mostara se nisam mogao sjetiti.

Saturday, 27 January, 2007  
Anonymous majda said...

Ne moram ni pitat za koga ste navijali (Norveska – Bosna). Ja sam iskoristila priliku, pa sam otisla na Hrvatska – Makedonija. To mi je prva fudbalska tekma koju sam pratila sa stadiona. Bilo je zanimljivo i hladno. Rijeke ljudi su se sljevale prema Maksimiru i popunjavale stadion. Bilo je i baklji ali ne u tolikoj mjeri kao u Norveskoj. Vidjela sam na telki pored baklji puno naseg naroda i koliko sam zapazila bila je masa zastava. Nadam se da ce Bosna proci isto kao i Hrvatska i da ce bit jos mnogo tekmi, stadiona i zastava. A i po koja baklja je dio rituala. Vilila bi jednog dana da odem i na tekmu Bosne.
P.S. „Norvezani“ jeste vi iskoristili priliku?

Sunday, 25 March, 2007  
Anonymous Made said...

ja sam navijao za Bosnu Majdo, ali nisam bio na tekmi, predaleko mi je bilo putovati. Izgleda da je mnogo vise pogleda bilo upereno prema prema Boratovoj drzavi i Maksimiru nego prema Oslu. Ali nema veze, ima nas malo, al' smo zato lijepi ;o))
pozdrav iz Lunda

Monday, 26 March, 2007  
Anonymous Sejo Visic said...

U razgovoru sa Norvezanima, oni nepamte da im se deseila ovakva
utakmica sa ovakvom publikom. Bili su samo nijemi posmatraci, a i policija im je u prvim momentima bila zatecena jer nisu znali sta da rade i kako da reaguju. Vise su posla imali vatrogasci. Na njihovim stadionima se ovakve stvatri ne desavaju pa velika vecina utakmica prodje samo sa redarima bez policije. Bosna je pobijedila i nakon prvobitnog incidenta, da bi skrenuli paznju na neka desavanja u FSBiH, nasa je publika u nastavku utakmice odradila pravi posao a igraci su blistali na terenu. Danas su mi na poslu radne kolege cestitali na
pobjedi.
Pozdrav svima Sejo V.

Monday, 26 March, 2007  

Post a Comment

<< Home