SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Saturday, February 03, 2007

Aleja platana

Nedavno me zaista prijatno iznenadila ‘nova’ banjalučka aleja platana. Lijepa i još neuznemirena imenom, pojavila se nenadano iz dugogodišnjeg zatočeništva kao duh iz lampe. Na osnovu fotografije ni stariji sagovornici je nisu precizno locirati. Sugrađanima po svijetu ‘razbacanima’ teško će u tome pomoći i činjenica da sam drvored slučajno otkrio vodeći Ljiljinog sestrića na klizanje.

Banjaluka još uvijek odolijeva drvosječama i krošnjama nastoji sakriti nove betonske rane.
Ali u prostoru o kome pišem nema košmara betona i stakla; neka specifična aroma i intima pojačavaju njegovu privlačnost. Definitivno, grad aleja je dobio još jedan ukras.
Kroz ogoljene grane nazire se neoštećena vremenom i nekadašnjom namjenom zgrada nježno plave boje.

Morao sam popustiti sentimentu i vratiti se u studentske dane.

Naime, aleja je dio novog studentskog campusa smještenog u bivšoj kasarni ‘Mladen Stojanović’, a jedna od osvježenih zgrada je i tajanstvena ‘plavuša’ na kojoj su table sa ispisima ‘Academy of Arts’ i ‘PEKTOPAT’.

Složićete se da je Banjaluka uspjela sačuvati bar jedan epitet kojim su je okitili.


Mario

Labels:

5 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Imao sam mogucnost i cast da se krecem vise puta prikazanom alejom u krugu kasarne.Naime, teniski klub TK "Petar Drapsin" je u pocetku bio vojno-civilni pa je kontakt sa vojnim vlastima bio cest i neminovan.Kada je jedan oficir dosao na ideju da teniske terene pretvori u odbojkaske i u nasu "klubsku kucicu" od salonita vec stavio odbojkasku opremu, odlazio sam kod pukovnika Kovacica, s cijom kcerkom Marijom sam isao u skolu, pa mi je uspjelo da sprijecim likvidaciju jedinih teniskih terena u B.Luci. Takodje sam par puta posjetio i heroja onog ranijeg rata, generala Gracanina, naravno zbog problema teniskog kluba.Naravno, teniski radnici koji na B.L-sportskom portalu uzimaju sebi za pravo da pricaju o istoriji B.L-tenisa o ovim stvarima nemaju pojma.Godinama sam bio jedini u B.Luci koji je imao kljuceve od teniskog kluba / jos jedne je imao oficir na vojnom bazenu/ i pomenute kolege su mogle igrati samo kad su od mene dobili kljuceve ili sam im ja otvorio klub.Naravno, nikom nisam uskratio tu mogucnost i bio sam sretan kada je jos neko igrao tenis,Sada me te kolege uopste ne spominju pricajuci o Banjaluckom tenisu.Ali to je i normalno u ova vremena.Najtoplije ih pozdravljam!

Saturday, 03 February, 2007  
Blogger co said...

Eto ja nisam imao priliku da u zivo vidim ovu aleju i da je Mario ne posla, nikad je ne bih ni vidio. U kasarnu nisam ulazio (i drago mi je zbog toga jer, da vam pravo kazem, vojsku nikad nisam volio, i da se mene pita, nikad je ne bi ni bilo).

A sto se tice onih koji sada pisu o sportu (i mnogim drugim stvarima) u Banjaluci, to je jos jedan dokaz da svi mi moramo biti aktivniji i javljati se cesce.

Mnogi prilozi koji su utkani u historiju Banjaluke su ostali bez komentara, kao da za to nitko ne mari. Pa i ti Sejo bi nam mogao pripremiti pokoji prilog o tenisu u ona vremena da i ostali saznaju kako se to tada radilo. Ponekad se javis, ali mogao bi cesce. Ja ponekad ubacim pokoji prilog o muzickim zbivanjima jer smatram da imam pravo na to, ali o sportu bi trebali pisati oni koji su bili dio toga.

Zato zasuci rukave, pronadji pokoju fotografiju iz tih vremena, i javi nam se.

Saturday, 03 February, 2007  
Blogger co said...

Canak mi je poslao jos dvije fotografije aleje pa sam ih dodao uz one koje je poslao Mario. Sada mozete vidjeti kako aleja izgleda u proljece, jesen i zimu. Hajde, ko ima fotos iz ljetnog perioda pa da opus zaokruzimo!

Saturday, 03 February, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Sjecam se samo koliko sam puta cistio lisce sa te iste aleje :)
A ta divna "plavusa" je te '87 bila mnogo manje divna i ni malo plavusa, ali ipak moj dom pola godine.

Friday, 25 September, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Dragi moji
Malo pa malo pa neko prijatno iznenadjenje
Imao sam mnogo puta priliku da se kao deckic krecem od ulaza do te plave zgrade jer mi je otac tu radio do 1967 kad je otisao u penziju. Slike su fantasticne i ovo je nova dimenzija Banjaluke. Prvom prilikom, a nadam se iduce godine cu otici da vidim tu zgradu ako bude moguce.
Nadam se da ce i Ranko D. Kec dati svoj komentar prilog ovoj slici, jer je i njegov stari tu nekad radio cini mi se.

bruja

Friday, 25 September, 2009  

Post a Comment

<< Home