Izlozba Anice Djurdjevic
Srdjo se zadnjih dana odjednom trgao iz nekakvog polusna tako da njegove priloge nisam mogao objavljivati onako kako su stizali. Ovaj danasnji je vec vise od sedam dana star ali za vecinu nas je informacija svjeza jer sve do nedavno smo neke vijesto dobijali sa zakasnjenjem od par godina.
Ovaj prilog, pored glavne vijesti, nam donosi jos dosta novih lica koja nismo mogli vidjati zadnjih desetak godina.
Evo Srdjinog kazivanja:
Sinoc sam prisustvovao izuzetnom dozivljaju, prvoj samostalnoj izlozbi nase drage profesorice Anice Djurdjevic.
Znam da ce njen nasmijani lik obradovati mnoge blogere koji su imali zadovoljstvo da budu njeni ucenici.
Anica u svojoj 75-oj godini i dalje naprosto zraci svojim optimizmom a njenoj svestranosti nema kraja.
Pored slikanja bavi se i pisanjem pjesama koje posvecuje svojim unucima Ani i Petru, koji zive u Danskoj.
I dalje se predivno i zarazno smije u sto smo se uvjerili i sinoc.
Nas drug Zlaja Valentic puno joj je pomogao oko organizacije izlozbe koja je odrzana u prostoru nekadasnjeg Plavog podruma.
Bilo je dosta poznatog svijeta a najbrojniji su bili njeni ucenici iz 4R-1 razreda kojima je bila razrednica. MIle Zrnic, Vlado Radjenovic, Mrkva i Toza drze je kao malo vode na dlanu i stalno su joj na usluzi.
Jako sam se obradovao susretu sa Momom Partalom koji je za svog kratkog boravka u BL nasao vremena da posjeti izlozbu i vidi se sa starim drustvom.
 |
| Jasna i Srdjo s Anicom i njenim muzem |
 |
| Jasna i Anica |
 |
| I Vlado Radjenovic je tu |
 |
| Momir Partalo i Mile Zrnic s umjetnicom |
 |
| I Mrkva je tu |
 |
| A evo i Zlaje Valentica |
Labels: umjetnost
posted by co | 2:00 AM
3 Comments:
Gospodji Anici Djurdjevic srdacno cestitam na izlozbi a gospodina Mrkvu sada ovako javno molim da mi oprosti onaj dug sa kraja sezdesetih, za pojacalo.
Srdjane!
Odlican ti je ovaj prilog, kao uostalom i svi dosadasnji. Lijepo vas je vidjeti okupljene ovakvim povodom. Profesoricu ne poznajem, no divim joj se na slikarskom umijecu.
Ne prepoznajem Zrnica, ali kad kazes da je to on , moram vjerovati.
Nadam se da se nece naljutiti, pamtim ga od prvog dana njegovog zaposlenja; tesko je bilo ne zapaziti njegovu mladalacku aroganciju, koja je bila izuzetno rijetka medju mladim inzinjerima u RC.
Moram svakako spomenu tvoje predivne fotografije Vrbasa, u kasno jesenje poslijepodne, osvjetljenog karakteristicnim svjetlom zalazeceg sunca.
Pozdrav, Natasa
Bila sam ucenik elektro-skole ali nisam bila ucenica profesorice Djurdjevic.
Desilo se poslije, u ratnim godinama, da smo njen muz Tomo i ja zajedno predavali u elektro skoli. Isto tako se desilo da sam jednog od mojih zadnjih dana u banjaluci sjedila i razgovarala s Anicom i Tomom u njihovom stanu. Razgovaralo se o raznim nacinima dovijanja kako zivjeti i prezivjeti one teske dane. Nikad necu zaboraviti njen optimizam, i divne nasmijane plave oci. Sa slika vidim da je i sada potpuno ista. Moje cestitke i pozdravi Anici i Tomi.
Isto tako puno hvala Srdji na ovom lijepom prilogu.
Dubravka Kusmic
Post a Comment
<< Home