Nakon povratka u Montreal, baka i dido su odveli dijete u trgovacki centar na slikanje. Stajao je strpljivo u redu, kad je dosao njegov red, nije se bunio da sjedne u krilo djeda mraza. Mi smo samo cekali kad ce poceti deranje i plakanje, ali dijete je uputilo pogled prema fotoaparatu i slika je napravljena. Izraz lica je uplasen, ali bez suza. Mama je bila sretna i ponosna. Slika ce biti umnozena i poslana familji “sirom svijeta”.

Baka je u dobu kad naviru romanticna sjecanja iz djetinjstva.Igranja bez kraja na snijegu.
Ostajali smo vani skoro cijeli dan.

U nasa vremena su se nosili strikani vuneni dzemperi i stofane hlace i sve je bilo potpuno mokro. Poslije se u kuci roba susila oko sporeta za slijedeci dan. Rukavice , spojene sa trakom od vune da se ne izgube, su poslije svkog susenja postajale sve manje i manje......

Pozdrav od Dubravke