SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Saturday, December 29, 2007

Javljanje iz Jacksonville-a

Dragi moji blogeri,

Zamoli me Emira prije par mjeseci da nesto napisem o gradu kojem sada zovemo svojim, bas kao nekada nasu Banja Luku.

Sta reci nego da je susta suprotnost skoro svemu na sto smo bili navikli. Pocev od imena - Jacksonville, pa drzave - Florida, pa klime, jezika...

Jacksonville je po povrsini najveci grad u USA 2.264,5 km2, ima oko 800.000 stanovnika (grad), sa okollinom 1,350.000. Zato mi u sali kazemo da se ovdje sit navozas, a zapravo nigdje nisi posebno otisao nego uobicajena relacija kuca - posao i obrnuto.

Pametnih glava nema da bi osmislili tramvaj ili poboljsali postojeci gradski prevoz, koji zaista skoro niko i ne koristi zbog neorganizovanosti. Zali Boze utrosenog goriva. O pjesacenju nema govora. Vlaznost u zraku i visoke temperature to ne dozvoljavaju.

Nemamo Vrbas, ali imamo St. John's River koji tece sa juga prema sjeveru, voda je slana i ima dosta morskih krava i delfina.

Jacksonville je poznat po tome sto je bio preteca Hollywood-u, prvi filmovi su nastali ovdje, a i dan danas je atraktivan zbog lokacije.

Sto se tice skolstva, imamo sve sto se pozeljeti moze, od obdanista do Univerziteta North Floride. Pa, ko voli nek izvoli. Postoje i mnogi parkovi,pozorista, sportski objekti....ali kada nas uhvati nostalgija za starom Jugom tu je nezamjenjiv St. Augustine. Gradic udaljen 32 milje, najstariji grad u USA.

Prosetamo ulicom koju mi zovemo Gospodska u kojoj je zabranjen svaki saobracaj osim pjesaka. Prodavnica do prodavnice, ljudi setaju, pozdravljaju jedni druge iako se nikada prije nisu sreli. Tu je i tvrdjava Castillo De San Marcos koja je naravno nas Kastel. Arhitektonski je u spansko/talijanskom stilu tako da neodoljivo podsjeca na bilo koji Primorski gradic.

U pocetku smo se osjecali izgubljeno, uplaseno, ali eto nakon 12,5 god provedenih ovdje poceli smo pustati korijenje. Bili smo nekada medju prvih 10ak porodica koji su dosli u Jax, a sada ne zna nam se broj. Po nekakvim nezvanicnim podacima ima nas oko 15.000-25.000. Imamo pet nasih prehrambenih prodavnica, piceriju, 5 cevabnica, dvije prodavnice gdje se moze kupiti pecena jagnjetina, teletina, pite, sogan dolme....Imali smo i dva restorana ali nije islo.

Nekakvih posebnih okupljanja nema, jedino kada nas se neko od estrade sjeti, a nekad je bolje i da nas se ne sjete ove novokomponovane tzv. zvjazdice.

Sto se tice banjalucana, iskreno receno, niko se ni sa kim ne druzi. Jako smo cudni. Svi ostali (Sarajlije, Zenicani, Kladusani, Dobojlije...) se nekako drze jedni drugih, pomazu oko zaposljavanja, druze se. Sto mene licno jako puno podsjeca na izbjeglicki logor "Gasinci". Svi su se nakako druzili osim banjalucana, ma nismo se ni pozdravljali u prolazu, kao da smo jedni drugima nesto skrivili.

Ali to je vec neka druga tema za neku drugu priliku.

Ne mogu reci da se osjecamo usamljenima jer smo suprug i ja uspjeli okupiti skoro svu njegovu i moju porodicu. Tako da nas sad trenutno ima 50 sto uze, sto daljne rodbine u Jax i imam brata u Salt Lake City, Utah koji ne podnosi vrucinu, ali obozava snijeg.

Eto, trebalo mi je malo duze da se nakanim da ovo napisem, ali nadam se da vas nisam bas ugnjavila sa svojom pricom.

Pozdrav svim blogerima sirom svijeta.

Djulijana

P.S. Evo i par fotografija Jacksonville-a i St. Augustine-a.

Labels:

1 Comments:

Anonymous NERA said...

DRAGA DJULIJANA,

OVAJ TVOJ PRILOG ME PODSJETI NA JEDAN DIVAN DAN PROVEDEN U ST. AUGUSTINU PRIJE PAR GODINA SA MOJOM SANJOM. ONA ME JE ODVELA TAMO SA NAMJEROM DA PROVEDEMO DAN NA PLAZI. PLAN SE PROMJENIO KAD SMO POTRAZILE MJESTO GDJE BI MOGLE NESTO POJESTI I TADA SMO OTKRILE TAJ PREKRASAN STARI GRAD. NARAVNO DA NAS JE PODSJETIO NA NAS STARE PRIMORSKE GRADOVE A JEDNA ULICA PUNA PRODAVNICA ZAISTA I LICI NA NASU GOSPODSKU. NAPUSTILI SMO GRAD KASNO POPODNE SA CVRSTOM ODLUKOM DA SE OBAVEZNO JEDNOG DANA TAMO VRATIMO.

POZDRAV SVIMA I MNOGO SRECE U NOVOJ GODINI

NERA

Wednesday, 02 January, 2008  

Post a Comment

<< Home