SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Monday, December 24, 2007

Basta KAB-a

Godisnji u starim krajevima. Jedna sedmica u Banjaluci. Kraj avgusta, vrucina , trka sa jednog mjesta na drugo, sa jednog susreta sa dragim osobama zuris na drurgi sastanak. I tako stalno. Sedam dana. Stvarno je malo vremena za sve sto covjek zeli da uradi ili za sve susrete, namjerne ili slucajne. Nema se vremena za setanje, onako kako bih to zeljela. Onako kako sam to cinila nekad. Polako, natenane, kroz gospodsku, kroz park, prema Hisetima, kraj Vrbasa, Alejom, mozda nekog sresti, malo popricati, onako usput.

Koristila sam svaki trenuta da napravim poneki snimak, da zadrzim trenutak, da pokazem djeci i prijateljima kad dodjem kuci, mozda da sacuvam poneku lijepu sliku za unuke, te da im, kad budu mogli shvatiti, ispricam zasto su rodjeni u bijelom svijetu, a ne kod kuce, u Banjaluci.

Cesto pregledam te slike. Mnoge cu kasnije podijeliti s blogerima kad nadjem vremena da nesto napisem uz njih. Sad evo jedne, tek toliko da one malo starije podsjetim na jedno, skoro jedino u to vrijeme, mjesto okupljanja u ljetno doba u nekim davnim sezdesetim.

Basta KAB-a. Sjeca li se neko da je postojala. KAB (Klub Akademicara Banjaluke), grupa mladih entuzijasta okupljena pod tim imenom. Mnogi su bili tu samo da bi lakse dosli do tada unosnog posla, kopanja kanala. Drugi su bili pravi enuzijasti koji su uredili prazni neugledni prostor izmedju pozorista i Doma Kulture prema Titovoj. Nama je u to vrijeme ta basta bilo najljepse sastajaliste. Nekoliko stolova na travi, , mali neugledni plesni podij, mogla se kupiti kafa ili sok, mozda pice, vise se ne sjecam. Svirka, navecer uzivo, a sa ‘razglasa’ po danu. O ljudima koji su se tu mogli sresti, mogli bi se romani napisati. Zaboravila sam mnoga imena jer je proslo tako mnogo godina, a vecina ih i onako nije vise tamo. Otisli ‘dobrovoljno’.

Ljetos sam jedva prepoznala to mjesto. Uredjeno je. Kafic , cini mi se nosi KABovo ime. Zao mi je da su one stare kuce prema Solajinoj srusene , ali sve izgleda uredjenije nego prije.

Medjutim, sigurna sam da mladima tamo, to mjesto ne znaci nista jer je na svakom koraku tako puno kafica i mjesta za izlaske, a ko se jos brine za istoriju, pogotovo onu iz ‘mrskih’ vremena nedemokratije.


Emira

Labels: ,

1 Comments:

Anonymous Co said...

Kada mi Emira posla prilog o nekadasnjoj basti KAB-a, pomislio sam, evo priloga koji bi mogao izazvati buru komentara, jer ova basta je bila dio historije naseg grada koje se vecina mora sjecati. Medjutim, opet sam se prevario, kao i u vecini slucajeva u zadnje dvije godine. Ponovo sam se, po koja zna koji put, uvjerio da moj mozak radi na nekim drugim frekvencijama, razlicitim od vecine posjetilaca bloga. Situacija me podsjeca na onu iz oktobru 92-ge, kada sam, kasno uvece, slusajuci radio stanicu BIG, koja je jednu vecernju emisiju posvetila zemljotresu u nasem gradu i ocekivala pozive slusatelja, shvatio da se nitko nece javiti, jer je veliki broj onih koji su taj zemljotres prezivjeli vec napustia svoj grad.

Baste KAB-a iza Narodnog pozorista Bosnaske Krajine mi je ostala u lijepom sjecanju jer sam, izmedju ostalog, proveo jedno lijepo ljeto pjevajuci na igrankama sa ekipom iz Doma kulture. Bilo je to mjesto gdje se raja okupljala svake subote i nedelje, da provede prijatno vece uz pice, muziku i ples. Basta je bila mala, pa je broj posjetilaca bio ogranicen. Jako puno onih koji su zeljeli uci je ostajao na polju, ispred ulaza, pa su mnogi provodili cijelo vece ispred ulaza u bastu, ili preko puta ispred Cajevackog hotela za samce, caskajuci sa prijateljima i slusajuci muziku iz baste, koja je odzvanjalala cijelim kvartom.

Basta KAB-a se kasnije preselila na drugo mjesto, i opet je bilo igranki, ali je meni ova iza pozorista ostala ona jedina, izvorna.

Saturday, 05 January, 2008  

Post a Comment

<< Home