Veoma vazna vijest

Petak uvece, sjedim u kancelariji, studenti imaju ispite (vecina polaze ispite na laptop-ima, pa je to razlog da u petak uvece nisam kuci kao obicno, vec dezuram u slucaju eventualnih problema), srecom sve ide kako treba pa ‘surfam’ Internet. Nezavisne Novine su jedan od site-ova koji obavezno obidjem, da vidim sta se u rodnom kraju dogadja. Ne moze se stalno raditi, treba ponekad ubiti vrijeme, a narocito veceras, nakon Christmas Party (sto bi rekli ovdasnji). Pica bilo k’o obicno (Chivas, za pocetak, pa onda par piva, da prostite…). Truli zapad, nema sta!

Vidim da u gradu ima veoma vaznih dogadjanja. Evo jedne vazne vijesti, citiram:

Šivanjem nikoljdanskih čizmica u vrtiću "Leptirić" u srijedu uveče zvanično su počele pripreme povodom obilježavanja Svetog Nikole, krsne slave Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje RS.

Roditelji su po završetku posla sve čizmice postavili na ulazu u vrtić.

Pjesmom i glumom mališani su ohrabrivali svoje roditelje da naprave što ljepšu i unikatniju čizmicu kako bi sveti Nikola u nju mogao ostaviti poklone, kao nagradu jer su bili dobri protekle godine.

"Vrtić je otvoren krajem marta i najmlađi je u gradu, ali to nije predstavljalo problem da se djeca u vrlo kratkom roku naviknu jedni na druge, kao i njihovi roditelji", rekla je Dara Ninić, vaspitačica u "Leptiriću".
Zahvaljujući inicijativi roditelja za druženjem, vaspitači su u mogućnosti da prošire programski sadržaj posebno u danima koji dolaze.

"Upravo zahvaljujući prijedlozima roditelja djeca će, pored dolaska svetog Nikole imati i spektakularan dolazak Djeda Mraza", istakla je Ninićeva.

Na licima roditelja se nije mogla sakriti sreća, ako ništa onda barem zbog činjenice da su u vremenu trčanja za poslom i obavezama ipak uspjeli izdvojiti trenutak za svoje najmlađe.

Roditelji su i sami ostavili poruku svetom Nikoli.

"U ovom surovom svijetu punom briga divno je, ponekad, vratiti se u svijet mašte u kom te brige nestaju", navodi se u poruci.

Citam i razmisljam. I u moje doba se slavio Bozic, i sveti Nikola, ali su ga slavili oni koji su bili iskreni vjernici i kojima ni ona ‘strasna komunisticka’ vlast nije mogla braniti da ga slave. U stvari, nikome nije branjeno da slavi sta je god htio, ali vjera i partija nisu mogli zajedno, pa si mogao birati: ili vjera, ili partija. Oni koji su htjeli mjesto u drustvu ‘visoko’ i privilegije, ‘opredijelili’ su se za partiju, a oni koji su iskreno vjerovali, ili ih karijera nije zanimala, mirili su se cinjenicom da na drustvenom planu ne mogu puno postici.

Bozic su, kazem, slavili i oni koji nisu vjerovali u boga, ali su drzali do porodicne tradicije. Bili su to dani kada bi se familija (porodica) okupljala, obicno kod roditelja, uz dobro jelo i pice.

U mojoj familiji se Bozic slavio od kada znam za sebe. Prase na raznju je bilo nesto bez cega se niti jedan Bozic nije mogao zamisliti. i bilo je tako sve do 92. kada je dosao rat i kada se, u veoma kratkom roku sve okrenulo naopacke: neki su ostali bez icega, i nije se moglo priustiti bilo kakvo slavlje, dok su drugi odjednom dosli na svoje. Pa slave i ono sto nikada nisu slavili.

Kada se sada prisjecam tih dana, ispred ociju mi se redaju slike dogadjanja kojima nekada nisam pridavao puno paznje. Bio sam mlad i naivan, stvari nisam shvacao. U susjednoj kuci, gdje se vecina zaklinjala u Tita i partiju, pop bi dolazi krisom nocu da krsti djecu, ili posveti kucu, jer je to, za partijase, bilo zabranjeno. Ukucani su, vecina njih, bili ‘partijasi, na pristojnim pozicijama, a bog i crkva su za njih bili strani pojmovi. Bar javno. O odlascima na mise, javno, da ne govorim. A nije se imalo gdje ni ici, jer crkava nije ni bilo. Osim par.

Nisam tome pridavao posebno znacenje, a nije mi to bilo ni bitno. Ali eto, ostalo mi je u sjecanju. Vjerojatno bi ostalo na tome da se nije dogodilo ono sto se dogodilo. I covjek pocne da veze tockice. Nekome, ocigledno za to trebaju godine.

Danas, nakon 15-tak godina, smo dosli da u nasem gradu svako ima svoga sveca. I krsnu slavu. Pa tako i djecji vrtic. Pitam se kako je dobi i koja institucija je dodijeli? Kakvi su kriteriji pri odabiru sveca? Koji sveci su u igri? Postoji li kakva lista svetaca i institucija sa koje bi se moglo odabrati svetac po zelji, da se ne napravi greska. Na primjer, za preduzece do 1000 radnika moze se birati izmedju dole nabrojanih. Ako se radi o djecijim vrticima, onda u obzir dolaze samo ovi. I tako dalje.

Pitanja mi se roje u glavi i ne mogu naci odgovor ni na jedno. Jos teze mi je povezati nekadasnje ‘prijatelje’, partijase, sa krsnim slavama i svecima. I proslavama kao sto je ona gore opisana u Nezavisnim. Jer, ne tako davno, proslavljalo se malo drugacije, kao sto se sa prilozene fotografije moze vidjeti. I slavili su se neki drugi ‘sveci’.

Ali eto, vremen su se promijenila i sada se djeca i roditelji navikavaju jedni na druge veoma brzo, za razliku od nekada. Jedino mi nije jasno otkuda poruka o surovom svijetu, sada kada bi trebalo sve biti med i mlijeko. Jer nema onih drugih koji su za sve bili krivi.

U razmisljanju me prekide moj pomocnik koji svrati u kancelariju (ili ljepse receno office), da me obavijesti da su ispiti zavrseni i da je sve proslo bez problema. A meni bi krivo. Ja se bas raspisao, a vrijeme je da se ide kuci. Sutra me ceka jos jedan naporan dan.