SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Monday, December 10, 2007

Pjesma nedelje - Hotel California

Prema obecanju od prosle nedelje, danas nastvaljam sa muzickim numerama “Po vasem izboru”. Ovaj put ce to biti i doslovno: Cadjo ja spomenuo Hotel California, nesto je na tu temu dodao i Nermin, pa mi je to pomoglo u odluci koju pjesmu da odaberem za ovu nedelju. Licno sam planirao nesto drugo, ali moze i ovako. Naime, htio sam se malo zadrzati u 60-tim, vratiti se u doba igranki u Domu kulture, prisjetiti se tih lijepih dana kroz muziku koja se pjevala tih godina, osjetiti atmosferu u sali, pokazati mladjoj generaciji (ako ih jos ima medju posjetiocima bloga) sta smo slusali tih godina, na koje taktove se plesalo.

Sjecanja na album i istoimenu pjesmu su jos svjeza, iako je od tog doba proslo vec 30 godina. Longplejke (vjerujem da ima onih mladjih koji ne znaju o cemu se radi), koje smo tako s ljubavlju skupljali (znam da ih ima koji ih jos uvijek ljubomorno cuvaju, uvjerio sam se to pri posjeti Norveskoj!), su otisle u historiju, zamijenjene CD-ovi, ali dobra muzika je nezamjenjiva. Tako i ova pjesma, koju mozete poslusati ako kliknete na ikonu ispod (ponekad morate kliknuti dva puta, jer ove nove tehnologije nikad ne rade kako bi ocekivali), ne moze pasti u zaborav, a za mene ce uvijek zauzimati jedno od najvisih mjesta na mojoj muzickoj top-listi.

Da objavljene pjesme ne bi prebrzo pale u zaborav, uz najnoviju ce biti moguc pristup i do posljenjih pet objavljenih. Na taj nacin ce oni koji rjedje svracaju na blog bit u prilici da poslusaju i ono sto je objavljeno ranije.

Ako kojim slucajem bude nekog interesa pa posjetioci pocnu glasati za pojedine muzicke numere, mogli bi napraviti pravu top listu. Ali, o tom, potom.


On a dark desert highway,
cool wind in my hair
Warm smell of colitas,
rising up through the air
Up ahead in the distance,
I saw a shimmering light
My head grew heavy and my sight grew dim
I had to stop for the night

There she stood in the doorway;
I heard the mission bell
And I was thinking to myself,’
this could be heaven or this could be hell
’Then she lit up a candle
and she showed me the way
There were voices down the corridor,
I thought I heard them say...

Welcome to the hotel california
Such a lovely placeSuch a lovely face
Plenty of room at the hotel california
Any time of year, you can find it here

Her mind is tiffany-twisted,
she got the mercedes bends
She got a lot of pretty, pretty boys,
that she calls friends
How they dance in the courtyard,
sweet summer sweat.
Some dance to remember,
some dance to forget

So I called up the captain,
’please bring me my wine’
He said, ’we haven’t had that spirit here
since nineteen sixty nine’
And still those voices are calling from far away,
Wake you up in the middle of the night
Just to hear them say...

Welcome to the hotel california
Such a lovely placeSuch a lovely face
They livin’ it up at the hotel california
What a nice surprise, bring your alibis

Mirrors on the ceiling,
The pink champagne on ice
And she said ’we are all just prisoners here,
of our own device’
And in the master’s chambers,
They gathered for the feast
The stab it with their steely knives,
But they just can’t kill the beast

Last thing I remember,
I wasRunning for the door
I had to find the passage back
To the place I was before’
relax,’ said the night man,
We are programmed to receive.
You can checkout any time you like,
But you can never leave!

Toliko za danas. Pjesmu nedelje,najveci hit americke grupe Eagles, u izvedbi koju Nermin spomenu mozete naci u arhivi pjesama nedelje.

2 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Dragi Co,
prvo da ti kazem hvala sto si odlucio da se vratis na blog.
Iako se samo ja javljam, cijeloj mojoj familiji je bilo zao kad je blog stao.bili su se navikli na moje price o tome sta se desava i cemu se govori na blogu.
ovo s muzikom je divna ideja.
ja nisam neki veliki muzicki strucnjak, ali volim slusati dobre stvari.vrlo cesto mi se desi da volim neku pjesmu, a nemem pojma ni ko svira ni ko pjeva.
pored tate zlaje koji odlicno zna i stare i nove muzicare, moja djeca se ne mogu nacuditi kad mi spomenu neki muzicki sastav, a ja kazem "nikad cula za njih". onda pitaju znas li tu i tu pjesmau, a ja kazem "da to je moja omiljena pjesma" . onda stize navala smijeha.
kad govorimo o plesovima iz doma kulture, tu nema greske. najvise sam voljela "The House Of The Rising Sun" (Kuca izlazeceg sunca), Animals. U to vrijeme nije me bilo briga ko je autor, nisam ni tekst dobro razumjela. samo znam da su to bili su to predivni trenuci uz zvukove elektricne gitare. Kasnije sam nucila malo vise o muzicarima i smatram da je tekst predivan, a muzika tako dobro ide uz tekst.
Sad mi pade na pamet kako je jednom Davorin Popovic rekao za Indekse (sa onim srajevskom acentom): "na muzickoj sceni ima mnogo sastava koji su samo sviraci. mi nismo sviraci, mi smo muzicari, kod nas se muzika slaze s tekstom."
puno pozdrava od dubravke kusmic

Monday, 10 December, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Mislim da nije vazno ko je i kada slusao iliti slusa sve do sada navedeene pjesme jer kvalitet ostaje i opstaje. SVAKA GENERACIJA NOSI I NEIZBRISIVE USPOMENE VEZANE ZA ODREDJENU PJESMU. Malo "starije" generacije pricaju o Domu Kulture. Moja generacija je pocinjala sa plesom u Gimnaziji, malo kasnije Cajavec, na kraju bi zavrsili na Elektro fakultetu. Slusali smo iste pjesme i morile su nas iste brige.
Iz tog mog vremeplova iskace "Nights in white satin" THE MOODY BLUES.
Pozdrav svima, narocito Cou. Dokazao je jos jednom svoju kreativnost

Tuesday, 11 December, 2007  

Post a Comment

<< Home