Vrijeme je bilo kratko da se isprica sve sto se ispricati moglo. Previse je tu dogadjanja da bi ih se mogao sada sjetiti. Ali ostalo je nesto u glavi, iako se moze desiti da sam neke cinjenice pobrkao.

Miljko je, sa suprugom Sonjom i sinom Aleksandrom stigao u Ameriku jos 92. USA je zemlja u kojoj pametni i vrijedni ne mogu propasti. Miljko je vrlo brzo doktorirao i zaposlio se: radio je kao profesor na fakultetu a u isto vrijeme se zaposlio u poznatoj istrazivackoj laboratoriji u kojoj radi na mnogim izuzetno znacajnim projektima. Objavljenih radova je pun Internet. I sin Aleksandar ide ocevim stopama, ali o tom, drugi put.

U Americi se familija Bobrek uvecala za jos jednog clana, kcer, kojoj sam, nazalost, zaboravio ime. Nadam se da ce mi Miljko poslati koji fotos da i nju predstavim na ovim stranicama, jer znam da ima dosta onih koji o ovoj familiji nisu znali nista godinama.

Susret sa Borbrekovima je, nazalost, bio kratak, ali mi je ostao u sjecanju kao jedno izuzetno lijepo druzenje sa osobama s kojima sam osjetio nekakvu bliskost, kao da ih poznajem godinama, kao da smo se druzili jos od ranih, mladalackih dana.

Nadam se da ce ih biti jos.