Mario, sa zakasnjenjem

Danasnji prilog je kombinacija dva Marijeva javljanja: jednog jos iz vremena ‘katanca’, kada se Mario trudio da me navuce na tanak led i drugog, od prije nekoliko sati. Pokusao sam ih objediniti, mada ce sve izgledati malo zbrkano .

Da nije Marija, tesko bih dosao do saznanja kako se zivot u ovim nasim ‘starim’ krajevima odvija. Vijesti na Internetu ima, ali je to, za mene, nekako iz druge ruke, preradjeno. Radije bih cuo sta nasa raja misli, kako se dozivljavaju trenutna dogadjanja (a ima ih), kako se zivi u ovo doba ‘demokratije’ u koju se svi zaklinju.

Prvi Marijev email, iako govori o vec ‘bajatim’ dogadjanjima, uvijek ima svjezinu, pa evo ga, da vise ne duljim:

Co, samo par rijeci iz sivilom pritisnute Banjaluke. Redovan posao i nametnute obaveze mi suzavaju kreativno lutanje.

Jucer sam lagano razgovarao sa dvojicom ljudi na jednoj maloj zeljeznickoj stanici i takvi dogadjaji me drze. Politicka situacija bi mogla biti zanimljiva samo ljudima od mrznje i ljudima jakih zivaca... Ali, tako je uvijek sa politikom, a sada je ne pratim ni coskom oka.

U gradu ima kulturnih dogadjaja o kojima vecinom slusam ili citam. Bio sam u srednjoj Bosni, tamo je drukcije, ali ipak slicno na neki nacin. U Banjaluci su Caja i njegova Vesna. Izlazi mu treca knjiga: 'Jeba'. Nije znao tacno kada je promocija, ali cu vec nekako doletjeti...