SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Sunday, December 23, 2007

Pjesma nedelje - Nights in White Satin

Danasnja pjesma nedelje je po zelji Djulijane iz Jacksonville-a: Nights in White Satin, poznate engleske grupe Moody Blues. Moram priznati, jos jedna od mojih omiljenih pjesama, koja bi se svakako pojavila u ovoj nasoj 'emisiji' i da se Djulijana nije javila.

Uz ovu pjesmu me opet veze jedan dogadjaj iz sezdesetih, i opet uz doba kada sam se bavio muzikom. Naime, jednog ljeta (ne sjecam se kojeg, niti se mogu sjetiti grupe - Usamljeni ili Amori - ali znam da je bilo prije potresa 69-te), svirali smo u basti starog hotela Bosna, kojeg bi se oni stariji trebali sjecati. Negdje popodne smo donosili opremu kroz dvoriste sa zadnje strane hotela i na parkingu smo ugledali parkiran Rols Royce. Registrarska tablica, Velika Britanije. U to doba je to bila takva rijetkost (danas, uz sve ove novopecene ratne bogatase, koji voze najskuplje aute danasnjice, to ne bi bilo veliko iznenadjenje), da nas nije moglo ostaviti ravnodusnim. Raspitali smo se kod osoblja hotela i dobismo informaciju da je u hotelu odsjeo neki muzicar iz Engleske. Zaustavio se u Banjaluci na svom putu na Jadran.


Uvece, kada smo se spremali za svirku (bina nam je bila na lijevoj strani glavnog ulaza u hotel), primjetismo gosta iz Engleske sa zgodnom 'mackom' za stolom odmah preko puta nas, s desne strane ulaza. Rekose nam da se radi o Paul Jones-u, pjevacu poznate engleske grupe Manfred Mann. Bilo nam je drago, a u isto vrijeme smo osjecali nervozu, jer je ocigledno da cemo biti u prilici da nastupamo pred jednim, u to vrijeme, popularnim muzicarem svjetske muzicke scene.


Cini mi se da se Paul-u nase sviranje dopalo, jer je ostao za stolom i poslije zavrsene vecere. Cak smo dobili aplauz za izvedbu upravo danasnje pjesme nedelje, sto mi je ostalo u pamcenju evo sve do danasnjih dana.


Pjesmu mozete cuti ako odete na arhivu pjesame nedelje.


Nights in white satin, never reaching the end

Letters I've written, never meaning to send
Beauty I've always missed, with these eyes before
Just what the truth is, I can't say anymore

'Cause I love you, yes I love you, oh, how I love you

Gazing at people, some hand in hand
Just what I'm going through, they can't understand
Some try to tell me, thoughts they cannot defend
Just what you want to be, you will be in the end

And I love you, yes I love you
Oh, how I love you, oh, how I love you

Labels: ,

0 Comments:

Post a Comment

<< Home