SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Monday, December 17, 2007

Po vasem izboru - Kuca izlazeceg sunca

I danasnja pjesma nedelje je po vasem izboru u pravom smislu te rijeci. Ovaj put je to Dubravkin izbor, koja danasnju pjesmu spomenu u svom javljanju.

Siguran sam da se vecina posjetilaca bloga sjeca grupe The Animals i njihovog hita iz 64-te, The House of Rising Sun. Bio je to veliki hit u svoje vrijeme, a mnogi je, narocito iz moje generacije, 'vrte' i danas. Animals-i su kao grupa nastupali veoma kratko, oko dvije godine, ali je i to kratko vrijeme bilo dovoljno da ostave dubokog traga u muzickoj historiji.

Pjesmu Kuca izlazeceg sunca sam uvijek vezivao uz Animals-e, smatrajuci je njihovim autorskim djelom. Pripremajuci ovaj prilog, prosetah Internet-om i saznah da se, zapravo, radi o staroj americkoj narodnoj (falk) pjesmi.


Uz danasnju pjesmu i vodju grupe Animals, Erica Burton-a, je vezana jedna zanimljivost. Naime, neke tamo davne godine, Erica Burton-a sam imao prilike slusati uzivo u Banjaluci, na ljetnoj pozornici tvrdjave Kastel. Sada mi se sve to cini kao nekakav san, cak nisam siguran da se to uopce desilo.

Znam da je Burton gostovao u nasem gradu sa nekom od nasih grupa, cini mi se sa Indeksima. Mozda grijesim, a mozda ne. Ali sjecam se da sam danasnju pjesmu cuo u njegovoj izvedbi u jedno lijepo ljetnje vece na Kastelu. Mozda se medju posjetiocima bloga nadje netko ko se to vece obreo na istom mjestu pa nam se javi.

Setajuci nedavno ulicama New Orleans-a, sjetio sam se i danasnje pjesme. Ziveci sve ove godine u Americi, cini mi se da sve bolje razumijem ovdasnji nacin zivota, pa tako i muziku i dogadjaje vezane za nju. Tako i rijeci ove pjesme sada za mene imaju sasvim drugacije znacenje nego sto su to imale nekada davno, kada je Amerika bila zemlja o kojoj su mnogi sanjali, a mene nije posebno privlacila.


There is a house in New Orleans
They call the Rising Sun
And it's been the ruin of many a poor boy
And God i know I'm one

My mother was a tailor
She sewed my new bluejeans
My father was a gamblin' man
Down in New Orleans

Now the only thing a gambler needs
Is a suitcase and trunk
And the only time he's satisfied
Is when he's on a drunk

------- organ solo ------

Oh mother tell your children
Not to do what i have done
Spend your lives in sin and misery
In the House of the Rising Sun

Well, I got one foot on the platform
The other foot on the train
I'm goin' back to New Orleans
To wear that ball and chain

Well, there is a house in New Orleans
They call the Rising Sun
And it's been the ruin of many a poor boy
And God I know I'm one

Ako zelite da poslusate ovu pjesmu, potrazite je u ahivi pjesama nedelje.

Labels:

3 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Cika Coe,
Dubravka i ti, pravi tandem.
Puno pozdrava,
Cadjo.

Monday, 17 December, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Dragi Co,
bas to hvala za ovaj "broj".
sad ga slusam pisuci komentar.
Mislila sam da sam naucila sve o toj pjesmi, ali vidis ima uvijek nesto novo. ja vidim da si ti perfekcionist, i htio bi da blog bude nesto jako dobro , najbolje.
ali ako znas da tamo negdje u snijegom zametenom montrealu ima neko ko je ovog trenutka neizmjerno sretan slusajuci te divne zvuke gitara i melanholicne rijeci moras biti zadovoljan.
hvala ti na odrzavanja bloga. a mi svi bi mogli zahvaliti armiji inzinjera (vecini im se ni ime ne spominje) koji su decenijama vrijedno radili na razvoju telekomunikacija.
posdrav svima od dubravke kusmic

Monday, 17 December, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Protest:
A sta je sa najboljim izvodjacem ove pjesme na nasim prostorima,"djetetom cvijeca", Semic Zlatkom- Semarom?
Kad je on to zapjevao u Domu kulture...

Monday, 17 December, 2007  

Post a Comment

<< Home