SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Thursday, December 27, 2007

Gipsy Caravan

Festival svjetskog filma se desava u Montrealu svakog septembra. Tad se moze vidjeti svakavih filmova, iz cijelog svijeta. To nisu poznati filmovi ali su svi jako dobri i cesto neobicni.

Neki od filmova se poslije daju redovno u Montrealskim kinima. Ovaj o kojem zelim da pisem se daje dva puta nedeljno u kinu Forum. Mi smo bili prosle sedmice i bilo nas je samo 5 osoba u sali. Dok akcije i nasilje pune kase filmskih kuca, ova predivna prica o Romima sirom svijeta ostaje nevidjena.

To je dokumentarni film "Karavan" koji pocinje jednom Romskom poslovicom: " You can't go straight when the road bends". Necu da to prevodim na nas jezik jer mislim da nisam dobar prevodilac. Sama ova poslovica dosta govori o tradiciji , kulturi i principima ovog naroda.

Film ce se prikazivati sirom svijeta, toplo ga preporucujem, nemojte propustiti taj uzitak za oko i uho. To je u stvari projekt, dijelom financiran od UN, u kojem su amerikanci skupili cetiri orkestra sa raznih strana svijeta, putovali su po Americi i davali koncerte. Nesto slicno kao sto su napravili sa muzicarima iz Kube Buena Vista Social Club. Orkestar iz sjeverne Indije, odakle su se Romi razisli po svijetu. Zatim iz Rumunije, pa onda Esma Rredzepova iz Makedonije i flamenco pjevaci i plesaci iz Spanije. Predivna muzika, ples kostimi, boje.

Veoma impresionira ples mladica iz Indije, koji se vrti u krug vratolomnom brzinom na koljenima. Kaze da samo dvije osobe u svijetu to mogu raditi. Ples je vezan za legendu koja prica kako je nekom mladozenji mlada pobjegla sa svadbe. On je bio strasno postidjen i njegov prijatelj je odlucio da se obuce u odjecu mlade, nasminka se i odplese tradicionalni ples, kako gosti ne bi primjetili da je mlada nestala. I tako sad, stotinama godina poslije, jos jedan mladic se oblaci u predivni zenski kostim, stavlja sminku na lice i plese sirom svijeta. Njegovu sliku sam stavila u prilog.

Svi ucesnici imaju zanimljive zivotne price, svi se brinu o svojim porodicama. Impresivne su i rijeci Esme Redzepove, koja nema svoje djece ali je usvojila i odgojila 47 sirocadi: na cigane se uvijek gledalo s podozrenjem, ali ja vam mogu reci da sam ponosna na to sto cigani nikad nisu vodili rat, nikad nisu osvajali tudja imanja.

Ja jedva cekam da se pojavi DVD, a vama saljem adresu web stranice.
http://www.gypsycaravanmovie.com/,
Kao veliki ljubitelj ciganske muzike, poslacu prijedlog Co-u za neki dobar muzicki broj.


Pozdrav svima od Dubravke Kusmic

Labels:

1 Comments:

Anonymous Cadjo said...

Teta Dubravka,
Budemo si to pgle'ali. Ti si napisala ushicenu pricu, film je to ucinio od tebe, vjerujem.
Puno pozdrava,
Cadjo.

Thursday, 27 December, 2007  

Post a Comment

<< Home