SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Tuesday, February 12, 2008

Nada ili ...

Vijest nije nova i vjerujem da je vecina blogera vec upoznata sa njom. Internet je pun linkova na stranice na kojima se pise, komentira, suprostavljaju misljenja, predlaze… Ima onih odusevljenih, onih koji su optimisti, ali i onih koji nisu ubijedjeni da ce i ovaj pokusaj zavrsiti kao i neki drugi: neuspjehom.

O cemu se radi: Danis Tanovic, poznati bosanski reziser, oskarovac, odlucio je da osnuje politicku stranku. O razlozima mozete procitati ispod, ako vec to niste bili u prilici ranije.

Citajuci Danisove razloge za ovaj potez, pitam se kakvo je nase misljenje o ovome? Ima li nas koji mislimo da je ovo sto Danis pokusava vrijedno naseg angazovanja ili ne? Vrijedi li nesto pokusavati, iako su izgledi na uspjeh mali?

Bosnu sam napustio prije petnaestak godina, ono nekoliko posjeta nije moglo biti dovoljno da se osjeti sta se u Bosni desava, ali svakome onom ko i malo prati dogadjaje preko Interneta i drugih medija, moralo je biti jasno da buducnosti za Bosnu, onakvu kakvu su je svjetski mocnici ‘napravili’, nema. Vjestacki podijeljenja u torove, sa vlastima koji igraju perfidne igre da zadrza trenutno stanje koje najvise njima odgovara, Bosna je osudjena na propast. Ubistva i kriminal su postali svakodnevica. Mladi, koji bi trebali buducnost svake nacije, nemaju puno izbora. Velike firme su propale, imovina je raprodata novokomponiranim bogatasima, vladaju nekakva druga pravila. Penzioneri jedva prezivljavaju. Dogadjaju se stvari koje su prije 20-tak godina bile nezmislive. Kao da se radi o nekoj zemlji u Latinskoj Americi, a ne o onoj u kojoj smo proveli veliki dio nasih zivota.

Toliko puta sam bio optuzivan da sve vidim crno, kad tamo, izgleda da ima jos nekih koji dijele moje misljenje. I sto je jos interesantnije, zele da pokusaju nesto da situaciju promijene. Iskreno se nadam da ce uspjeti da oko sebe okupe one koji misle da jos uvijek ima nade, da sve nije izgubljeno. Zbog onih koji dolaze. Nece biti lako, ali ako se ne pokusa, nista se ne moze napraviti.

Danisu zelim da uspije u svojim namjerama, a sam cu pokusati da pomognem onoliko i onako kako je u postojecim uvjetima moguce. A onim koji citaju ovaj blog predlazem da procitaju tekst ispod i sami donesu odluku.

Reditelj Danis Tanović, jedan od najpoznatijih i najuspješnijih građana ove zemlje, odlučio se politički angažovati, preuzevši na sebe ogromnu odgovornost . osnivanja nove političke stranke u Bosni i Hercegovini! To je Tanović potvrdio u ekskluzivnom razgovoru za Oslobođenje. Ime nove stranke Danis nije mogao reći, piše Oslobođenje. Uskoro će biti poznato javnosti, baš kao i termin održavanja osnivačke skupštine, kazao je na početku razgovora Tanović, koji se nakon godina provedenih u Belgiji i Francuskoj odlučio za definitivni povratak u Bosnu i Hercegovinu.

Koji su razlozi zbog kojih osnivate stranku i angažirate se politički? Pretpostavljam da ih ima mnogo jer država je u kompletnom haosu i političkom, i kulturnom, i ekonomskom...?

Odgovor na pitanje o razlozima za odluku o mom političkom angažmanu nalazi se u vašem pitanju. Ja sam se prije pet mjeseci vratio u Sarajevo sa namjerom da sa suprugom i djecom živim u Bosni i Hercegovini, ali sam se jako brzo uvjerio da normalan život ovdje nije moguć.Vidite, ja ne mogu da prihvatim da u vrtićima dijele mališane po religijskoj pripadnosti njihovih roditelja radi uvođenja vjeronauka, da u Sarajevu i djeca za operaciju krajnika čekaju po pet mjeseci, da i dvanaest godina nakon rata kapiju glavnog grada predstavlja nedovršena cesta u Blažuju, široka četiri metra, da se za milione poštenih ljudi koji teško žive od svog rada govori da se "nisu snašli", da je broj samoubistava daleko nadmašio broj kišnih dana u godini, da ljudi nude svoje bubrege na prodaju da bi prehranili porodicu, da sve više penzionera preživljava zahvaljujući narodnim kuhinjama i pažljivom prebiranju kontejnera, da policajci bježe sa mjesta zločina...

A da je meni muka pročitati novine ili gledati televiziju od svakodnevnih dokaza o drskom kriminalu moćnika na vlasti i kriminalaca koje oni štite!

U ovakvoj situaciji imam dva izbora: ili fino s porodicom spakovati kofere i nostalgiju liječiti povremenim dolascima ovamo, ili pokušati nešto promijeniti. To svakako znači i promijeniti vlast, ali je nešto drugo još važnije: promijeniti masovno uvjerenje da se ne može ništa učiniti, da smo osuđeni na ovakav, iako građani Bosne i Hercegovine zaslužuju i mogu imati puno bolji život. A mislim da je to moguće učiniti. Država nije neki imaginarni koncept. Država smo svi mi zajedno i biće onakva za kakvu se izborimo.

Ko su ljudi uključeni u organizacioni odbor ove stranke, odnosno vaši najbliži saradnici? Koliko tu ima političkog iskustva, koliko volje i želje?

Ideja o političkom angažmanu se kristalizirala kroz duge i česte razgovore s mojim prijateljima. S njima se nije bilo teško složiti u ocjeni postojećeg stanja, ali je bilo jako teško prevladati veliki skepticizam da pošteni, obrazovani, mladi, penzioneri i sve druge ugrožene kategorije našeg društva mogu nešto učiniti na promjeni tog stanja i sumornih perspektiva. Tvrdio sam suprotno, govoreći daje neophodno politički artikulirati ogromnu energiju koja postoji, ali koja je neorganizirana, depresivna, demoralizirana. A na to sam kao odgovor dobijao tvrdnje da u ovdašnju politiku ne žele da uđu pošteni, obrazovani i obespravljeni ljudi zato što su sve važnije stranke pretvorile u sredstvo za ostvarivanje privatnih interesa nekolicine moćnih pojedinaca iz njihovih vrhova. Odgovarao sam da je upravo to argument zašto onda treba napraviti novu stranku koja neće biti takva, u čijim inicijatorima će javnost i u Trebinju i u Livnu i u Bihaću prepoznati ljude kojima je interes opće dobro. Insistiram na ovome: Opće dobro! Na to su mi bacili rukavicu u lice pitanjem zašto se onda ne angažiram na formiranju takve stranke. Odgovorio sam da ne očajavam zbog stanja u društvu zbog sebe, da sam situiran, da mogu odavde otići kad hoću, lijepo živjeti bilo gdje... A na to su mi uzvratili da su upravo to argumenti zbog kojih sam idealna osoba koja će inicirati osnivanje stranke.

Kada sam dobio uvjeravanje čitavog niza mojih prijatelja, uglednih, poštenih, uspješnih, obrazovanih, da su spremni u tom slučaju i na vlastiti politički angažman - donio sam odluku. Učinićemo sve, ne da na vlast dođemo moji prijatelji i ja već stranka koju formiramo, a koja će vrlo brzo biti prepoznatljiva ne po Danisu Tanoviću nego po, naprimjer, sjajnom mladom čovjeku Bojanu Bajiću iz Rudog i osobama poput njega. Ja znam da i vas i javnost zanima ko su ostali "poznati" osnivači stranke, ali pošto se krug svakodnevno proširuje, sada neću navoditi njihova imena. No, uvjeravam vas da će za Bosnu i Hercegovinu ubrzo puno važniji biti mladi, pošteni i sposobni ljudi poput Demira i Darka (Demir Mahmutćehajić i Darko Brkan iz pokreta Dosta!, op. F. B.), a za koje ne znate sve i da vam sad kažem njihova prezimena.

Na koju populaciju u BiH računate da će biti vaši potencijalni simpatizeri, aktivisti i glasači?

Na sve građane Bosne i Hercegovine koji su svjesni da su naši životi u raljama beskrupuloznih kriminalaca u politici. Sve razlike koje postoje među njima puno su manje od sličnosti koje postoje kad su kriminal, pljačka i njihovi privatni interesi u pitanju, s jedne, i nekompetentnost, neznanje, s druge strane.

Koji su osnovni programi vaše partije i ciljevi u narednom političkom djelovanju? U političkom, ekonomskom, u području kulture, umjetnosti, socijalne pravde...

Mi još definiramo programska načela naše stranke. No, već sada znamo da će naš cilj biti puno sretniji život svih poštenih građana, ne samo od postojećeg u državi Bosni i Hercegovini koja pripada svima njima podjednako. Članstvo BiH u Evropskoj uniji nama neće biti cilj, već sredstvo za ostvarivanje sretnijeg života. Od parola poput "sto posto BiH", "U svojoj vjeri, na svojoj zemlji", "Srpska prije svega", godinama odlično žive samo oni koji ih lansiraju i koji u građanima bude strah i mržnju, a pritom efikasno betoniraju stanje koje samo parolasima odgovara.

Tačno je da postojeća ustavna struktura odgovara aktu-elnim vlastima, ali nije tačno da ne pruža mogućnost da u njoj sjede i odgovorni, obrazovani, pošteni i sposobni ljudi.

Da li će vaša stranka biti spremna da izađe na lokalne izbore u jesen ove godine?

Bićemo spremni i imaćemo svoje kandidate u mnogim općinama u svim dijelovima Bosne i Hercegovine. (Oslobođenje)

P.S. Anonimni posjetilac mi posla ovaj link:

http://www.petitiononline.com/boljabih/petition.html

11 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Dobar dan Co,
drago mi je da si objavio ovaj intervju.
Mislim da je Danis Tanovic jedan hrabar covjek koji je vec svojim prvim obracanjem javnosti pismom "Ustajte, svici i lažni Valteri!" skrenuo paznju svih koji imaju veze sa BiH i zivotom u njoj. Danis je zajedno sa Pedjom Kojovicem pokusao da animira ljude u BiH. Kako mu tada izgleda nije uspjelo na nacin kako je zelio, on za razliku od nas ostalih, obicnih ljudi, ne odustaje i pokusava dalje. Zeli osnovati stranku i pokusati na taj nacin.
Po svemu onom sto sam procitala do sada (istina, vrlo je malo informacija), on je svjestan teskoca koje ga ocekuju, ali je isto tako svjestan i mogucih problema koji cak i jednu dobro utemeljenu stranku mogu odvuci u zabokrecinu drustvenih zbivanja, sto se vec desavalo i kod nas i u svijetu. Negdje procitah kako zeli da u pravilnik stranke ugradi da predsjednik stranke moze imati samo jedan mandat. Za mene je to znak da on sam nije zeljan ni popularnosti, ni privilegija, a jos manje moci i novca (nista mu od toga nije ni potrebno - zahvaljujuci njegovom talentu i filmovima koje je napravio), vec samo zeli da skoncentrise i pokrene energiju svih onih mladih i starih u BiH i izvan nje koji smatraju da je vise dosta svih negativnosti koje danas definisu BiH. On daje nadu da se nesto moze uciniti da se krene s mrtve tacke.
Nadam se da je doslo vrijeme da Danis i njemu slicni pocnu da definisu Bosnu (naravno i Hercegovinu) i zivot u njoj, umjesto da bude definisana nacionalistima, kriminalcima, lopovima i beskrajno ambicioznim ljudima (ambicioznim bez ikakvog osnova u znanju i mogucnostima).
BiH uredjena kao efikasna drzava bi mogla privuci nazad mnoge izbjeglice. Predpostavljam da bi drzava u kojoj vlada zakon, a ne kriminalci, mogla privuci kapital vec sakupljen u rukama mnogih bivsih stanovnika BiH, a da ne govorim o znanju hiljada mladih koji su zavrsili skole i zanate po bijelom svijetu. Sigurna sam da bi u tom slucaju povratak izbjeglica imao perspektivu. Zamislite samo koliko bi Banja Luka mogla dobiti kad bi se vratili i dosli sa svojim kapitalom u znanju i novcu njeni bivsi stanovnici.
Zelim jos samo da kazem da dajem podrsku Danisu Tanovicu i njegovoj buducoj stranci i molim sve blogere da obavijeste svoj krug prijatelja da se vijest siri dalje, a podrsku neka pruze oni koji osjecaju da je to prava opcija za BiH. Isto tako nadam se da ce biti mnogo onih koji ce iskreno podrzati Danisa, jer bez podrske njegov pokusaj ce ostati ono "ili.." iz naslova.

Wednesday, 13 February, 2008  
Anonymous Anonymous said...

Čao Co

Tvoj prilog "Nada ili ...." je došao u pravo vrijeme a tačno u podsvijesti sam znala da će se Emira prva javiti, jer ona i pored silnih obaveza ima u glavi to da se na ovu situaciju u Bosni niko ne bi trebao biti ravnodušan ma gdje bio. Ja mislim iako su ljudi rasuti po cjelom svijetu niko od nas ne može preko noći postati ni Slovenac, ni Norvežanin, ni Švajcarac ni ....,ni.....,ni... Nešto u bosanskom biću ima posebno bez obzira na nacionalnost, religiju ili bilo šta drugo. Svi mi nosimo gene svojih predaka, njihovu dobrotu od koje je sigurno došao i atribut "ludi" Bosanci.

Mi smo u Sarajevu imali mirni gradjanski protest zbog ubistva dječaka od 16 godina. U tramvaju su ga trojice maloljetnika zboli nožem a da niko od putnika nije reagovao. Vjerovatno ste čuli o tome, ali ne znam iz kojih izvora hrvatska privatna TV Nova je objavila prilog "Bošnjaci ubili Hrvata" i dalje ništa tačno. Dječakov otac je bio Bošnjak koji je prije par godina umro, a majka Hrvatica. Živjeli su u Lepenici kraj Sarajeva. Dječak je bio najbolji đak u gimnaziji Katoličkog školskog centra.Ljudi su u tramvaju bili uspavani kao što je sva Bosna uspavana i nemočna pred količinom bezakonja i nasilja koje nije nikakvo čudo u organizaciji ovakve države.

Ovaj povod je bio konačno prasak za budjenje gradjana. U subotu sam nakon dugo vremena bila ponosna što sam gradjanka ovog grada. Kakav je to dostojanstven skup bio.Ta da sam shvatila da je ovo pravi trenutakda Danis pokuša da ovoj zemlji vrati ugled, dostojanstvo i dobrotu ovih ljudi.
Juće je organizovan skup od nekih organizacija za kojie ne znamo ko su i čije su i taj jučerašnji skup na kojem je bilo oko 2000 gradjana (za razliku od onog spontanog u subotu na kojem je bilo oko 15.000) se pretvorio u skup nasilja i nereda. Mi smo ubjedjeni da je ispolitiziran)

Ovo pišem da svako ko ovo pročita širi svijest o tome da je na scenu u Bosni samo jedna opcija. DVA HDZ-a. KOJA SE ŽESTOKO BORE ZA VLAST --- SNSD, SDS I SRS KOJE SE ŽEŠĆE BORE ZA VLAST I STRANKA ZA BIH I SDA KOJE SE NAJŽEŠĆE BORE ZA VLAST. A SDP MUTI LI MUTI I ČEKA SVOJIH PET MINUTA. Ništa osim toga više nije važno. I lud bi trebao biti svjestan da se s njima ne može u budučnost.

Danis ima volju, pamet, ljubav za ovu zemlju i zavisno od nas sviju možda uspije i poslije "Ničije zemlje" snimi novi film koji će se MOŽDA zvat i"NAŠA ZEMLJA". Do nas je sve.

Pozdrav Saima

Thursday, 14 February, 2008  
Blogger co said...

Kako nema komentara od blogera, evo jos jednog misljenja iz medija. Ovaj put se radi o Nenadu Pejicu, kojeg se ce neki sjetiti kao novinara sa bosanske televizije, u ona vremena prije rata. Clanak mi je jos neki dan poslala Emira, pa njoj se ovim putem zahvaljujem.

Mislim da bi bilo veoma interesantno cuti da li na ovu Danisovu inicijativu ima ikakvih reakcija iz Banjaluke (u "Nezavisnim Novinama" nisam nasao nista). Licno, sumnjam, jer taj dio Bosne je toliko duboko zaglavio u nacionalizam, da bi me i najmanji izraz podrske jako iznenadio.

-----------------------------------
Nenad Pejic
11.02.2008

Imao sam utisak da je u moju kancelariju ušao tog dana nedgje 1990-e godine i uoci prvih demokratskih izbora u BiH - malo neckajuci se. Možda je mislio da ulazi u komunisticku tvrdjavu. Ali, da budem fer, ušao je u zgradu koja ga je uprošlosti definirala u svojim izvještajima kao islamskog fundamentalistu, nacionalistu i svime šta je u to doba slijedilo uz takve politicke etikete. Alija Izetbegovic jetada došao u zgradu TV Sarajevo kao prvi covjek SDA. Obavijestio sam ga, kao i druge lidere prije i nakon njega, kako TV Sarajevo želi da prati kampanju. Bio je veomaiznenadjen.

Sjetio sam se ove epizode kad sam citao ovih dana da DanisTanovic želi da osnuje politicku stranku. Dosadilo covjeku da gleda kako ona ista ideologija koje je došla na vlast1990-e godine i pri tom obukla tri razlicita odijela, ruši,rasparcava, krade i jednostavno uništava državu. Kolicina nesposobnosti vlasti se više ne može ni izmjeriti. Taman kad pomisliš da ne može biti gore - oni te uvjere da može. Taman
kad pomisliš da vece gluposti nisu moguce oni te opet razuvjere. Taman kad pomisliš da se više i nema šta ukrasti - vidiš kako kradu preostale ''mrvice''. I tako gotovo 20 godina.

Inicijativa Danisa Tanovica može uspjeti samo ako iza sebe okupi energiju onih koji na izbore i ne izlaze, onih koji odbiju da im se servira strah kao nacin življenja, odnosno onih koji odbiju da im nacionalno prebrojavanje bude mjerilo raspoznavanja. On ima šanse za uspjeh ako probudi one koji prihvataju postojece stanje bez otpora. Ako uspije da probudi taj bunt kod mladih ljudi koji u stvari nikad nisu
ni živjeli u normalnoj državi, može postati POKRET – ili,kako je simpaticno jedan BiH gradjanin napisao: "Danis može postati bosanskohercegovacki Obama!" Nosioci ove incijative, Danis Tanovic i Pedja Kojovic pišu ovako: "svako od nas ima pred sobom sljedeci moralni izbor: ili pasivno posmatrati (biti saucesnik u zlocinu) kako sadašnji politicari vode zemlju u potpunu propast ili podignuti glavu, organizirati se i pokušati uciniti nešto da se to zaustavi. Nas dvojica smo potpuno sigurni u slijedece: kada bi se hiljade "malih svitaca" (koji sada usamljeno trepere u bosanskom mraku) udružilo na jednom mjestu, "u teglu", osvijetlili bi ovaj sadašnji tamni vilajet i jednom zauvijek otjerali ove vampire prošlosti!"

Ne mogu se ne sjetiti stranke reformista Ante Markovica koja je bila izrazito popularna i dosta je ljudi ocekivalo njegovu pobjedu na izborima u BiH. Pokazalo se, medjutim, da su mnogi u tu stranku ušli kao rezervni ešalon nacionalnih stranaka, pa se i danas busaju u junacka nacionalistièka prsa. Ali, razlika izmedju 1990-e i 2008-e ide na ruku Danisu Tanovicu jer mnogi koji su i onda i poslije glasali sa svoje
nacionalne stranke su, valjda, koncano shvatili da nije najvažnije braniti interese svojih politickih lidera vec je važnije graditi državu koja funkcionira i koja brine o svim svojim gradjanima, a ne državu koja sebe dijeli na onoliko dijelova koliko etnickih grupa u toj državi postoji. Ako nisu shvatili do sada nece shvatiti nikada.
Bosanskohercegovacka država je danas u svijetu simbol neuspješne, da ne kažem propale, države i njen najbolji proizvod je - filmska industrija, a najgori – politicke stranke na vlasti. Danis Tanovic je simbol onoga što je u BiH najbolje, i protiv sebe ce imati ono što je u BiH najgore.

Dirljivo je citati poruke Bosanaca i Hercegovaca na stranici gdje se potpisuje peticija podrške Danisu Tanovicu.http://www.petitiononline.com/boljabih/. Jedna Sanja piše ovako: "Nakon dugog i teškog rata, našom državom još uvjek vlada korupcija, siromaštvo i beznadje......Nadam se da ce se
patriotizam koji još uvijek u vama tinja, ipak probuditi. Zaista ne treba dugo da se dodje do zakljucka da ako se svi mi udružimo, možemo promjeniti mnoge stvari."

"Ja sam doktor klinicke psihologije, moj je suprug elektroinžinjer i bili smo vrlo uspješni u Australiji te su
naši motivi povratka u Sarajevo iskljucivo emotivne prirode. Slicno kao i Danis nakon 4 mjeseca boravka ovdje zakljucili smo da normalan život u BiH nije moguc ukoliko se nešto ne promijeni i spremni smo doprinijeti tim promjenama jer nam je druga opcija da spakujemo kofere i idemo opet u Australiju."

"Bravo Danise, vrijeme je da se bagra otjera u mišije rupegdje im je mjesto!"
"Nikada nisam bio clan niti jedne stranke ali ove hocu, dosta nam je više da nas cobani prave budalama!"
"Meni je muka od vjecne nacionalisticke furke... Želim biti Hercegovac, želim bit' Bosanac..."

"Go Danis, GO!"
"Kod nas vlada primitivizam kojem se nekako mora stati u kraj......Mislim da je ovo dobar put za borbu protiv onih koji uništavaju buducnost!"
"Uh, što nisam milioniti potpisnik!"
"Napokon da neko ko je nešto znacajno postigao u životu pokušava da se bavi politikom. Do sada su se politikom bavili uglavnom nesposobnjakovici koji su kroz politiku, korupciju, sludjivanje ovog napacenog društva gradili svoj jadni i mizerni ego i nastojali da se preko veze upišu u "kremu društva" - samo nisu shvatali da ta krema u normalnom svijetu podrazumijeva normalne sastojke, a ne kanalizacioni mulj, u kakvom oni istinski svih ovih godina uživaju."
"Volio bih da ova inicijativa istinski preraste u ozbiljan otpor trenutno dominirajucem sistemu vrijednosti u našem društvu."

Ne treba biti mudar pa shvatiti da je ova inicijativa poraz stranaka na vlasti, ali još veci poraz - opozicije. Ako pored tako loše vlasti opozicija vec godinama ne umije da dobije podršku gradjana ovako kako sada podržavaju Danisa Tanoviæa, tada SDP imati veliki problem sa - samim sobom.

Tako jedna ideja i jedno opredjeljenje da se nešto URADI I POKRENE i pruži otpor - stice sve više podrške. "U ovakvoj situaciji imam dva izbora: Ili fino sa porodicom spakovati kofere i nostalgiju lijeciti povremenim dolascima ovamo ili pokušati nešto promijeniti - izjavio je Danis Tanovic za
sarajevsko "Oslobodjenje." Bosanskohercegovacki oskarovac bez uvijanja porucuje kako je njegov cilj promijeniti vlast, ali....."Nešto drugo je još važnije: promijeniti masovno uvjerenje da se ne može ništa uciniti, da smo osudjeni na ovakav, iako gradjani Bosne i Hercegovine zaslužuju i mogu imati puno bolji život".

U pravu je Danis Tanovic. To što se dešava u BiH je neka vrsta mazohizma: narod zna da ih ovi uništavaju ali uvijek glasa sa njih. Kao što je i poceo one davne 1990-e kad je Alija Izetbegoviæ u onom predizbornom vremenu bio vidno zadovoljan što je uredjivacka politika TV Sarajevo definirala jednaka prava za sve stranke. Rekao mi je u tom razgovoru da to nije ocekivao i da je mislio da ce se morati u razgovoru sa mnom boriti za jednaki tretman. Vjerujem da je i otišao ne vjerujuci mojim rijecima. Razgovor je trajao tek malo duže od pola sata bez ijednog ozbiljnog neslaganja. “Mislio sam gospodine Pejicu da ste vi komunista!” - rekao mi je odlazeci.
“Gospodine Izetbegovicu, ja sam - novinar!” – odgovorio sam.

Thursday, 14 February, 2008  
Blogger Amir said...

Svi u štrajk

Meni je muka od vjecne nacionalisticke furke
da me neko smješta u Bošnjake, Balije il' Turke
Želim biti Hercegovac, želim bit' Bosanac
zašto da u svojoj zemlji živim kao stranac?
Ilegalac, vanzemaljac, dio dubiozne mase
ne mogu mirno gledat pljacku državne kase
uzimaju, otimaju od najniže kaste
ništa ne poduzimaš, puštaš da te gaze

Ne mogu da vjerujem da smo masa bez glasa
bez zvuka, bez basa, potlacena klasa
Svakog našeg predsjednika, svakog poslanika
prati glas bivšeg ili buduceg zatvorenika
Vlada, Parlament, svih naroda dom
zbog njih je naša zemlja vukojebina.com
Vlada, Parlament, svih naroda dom
zbog njih je naša zemlja vukojebina.com

Necu distrikt
Ne priznajem kantone
Necu petnest vlada
Ministre morone
Sve što sada trebam
Ritam, bas i majk
Pojacaj zvuk
Digni šaku u zrak

Zar da šutim da gledam da dubim na glavi
trpim loše vibracije, osmijeh lažne demokracije
Mrtav hladan u društvu mrtvih glasaca
što bez plate ipak porez na budale placa
S kamatom tudje dugove vraca
a ruka pravde sve je kraca i kraca
I svi smo dio reality show-a
Velike sestre i velika braca

Necu distrikt
Ne priznajem kantone
Necu petnest vlada
Ministre morone
Sve što sada trebam
Ritam, bas i majk
Pojacaj zvuk
Digni šaku u zrak

Digni šaku, digni šaku
Digni šaku u zrak

U štrajk, u štrajk
Svi u štrajk!
U štrajk, u štrajk
Svi u štrajk!
Svi u štrajk!

http://www.youtube.com/watch?v=zfLIXCc_6cw
Pozdrav

Friday, 15 February, 2008  
Anonymous Anonymous said...

Coov komentar:
"Mislim da bi bilo veoma interesantno cuti da li na ovu Danisovu inicijativu ima ikakvih reakcija iz Banjaluke (u "Nezavisnim Novinama" nisam nasao nista). Licno, sumnjam, jer taj dio Bosne je toliko duboko zaglavio u nacionalizam, da bi me i najmanji izraz podrske jako iznenadio."

Ako nesto nema u "Nezavisnim novinama", zakljucak prekookeanskog citaoca je, kako je navedeno. Tuzno.
I pitam se ko se i koliko nepovratno zaglavio u sopstvenom nacionalizmu.

-----------------------------------

Friday, 15 February, 2008  
Blogger co said...

Stize mi jedan od rijetkih komenatara od nekog ko se nije udostojio predstaviti, ili barem reci odakle se javlja. Znam da mi ni ime ne bi znacilo puno (svako moze izabrati koje hoce, niko ne provjerava), ali bi ipak bilo postenije da se iza komentara stavi nekakav potpis, pa makar bio i lazni. Ali bez obzira na ovu moju opasku, drago mi bi da se netko novi javi, pa makar sa kontra-optuzbom. Za iznesenu tvrdnju ne nadjoh objasnjenja. A znam da istina najvise boli, i tesko ju je sakriti.

Medjutim, moram priznati da je anonimni posjetilac u pravu u jednom. Nacionalista sam, bosanski, istina je, nepopravljivi. I mrzim sve one koji se kriju iza brige za svoju naciju, bez obzira o kojoj se radi.

Ja svoje zakljucke baziram na licnom iskustvu i na informacijama koje su mi dostupne. U gradu nisam, pa ne mogu znati sta se desava. Ostaju mi samo informacije sa Interneta, na kojem, sto se tice Banjaluke, opet dominiraju one jednoumne. O Danisu i njegovoj inicijativi ima mnogo toga, ali iz rodnog grada, nista. Muk. Mozda me moj anonimni ‘prijatelj’ uvjeri u suprotno! Ali cinjenicama, a ne praznim pricama.

Saturday, 16 February, 2008  
Blogger co said...

Jedan komentar iz Nacional-a (Internet)

(kmirsad) - 10.02.2008. 17:23
Pismo Tanović Danisu

Osmjehom protiv Aždahe


Stvarno je ludački hrabro!
Stvarno je bezperspektivno, nepragmatično, nepromišljeno, čeznjutljivo, vizionarski...ne znam kako.

Stvarno je dječačko sanjarski, goloruk poći . Dobrovoljno, ne u bitku, nego u dugotrajni rat protiv ove strašne, halapljive, nadnaravne, hiljaduglave BH bošnjačko srpsko hrvatske Aždahe. Aždahe što jede naše princeze i naše ideale, našu djecu, nas same i našu budućnost.

Nemilosrdne, krvoločne, bezlične, skliske i sluzave, zapjenjene, zahuktale Aždahe, satkane od čovjekolikog akademskog i kvazi akademskog građansko seljačkog šljama, zadriglog od džabnih mezetluka, viskija, šljive, viljemovke,boze i pive na stranačko kriminalnim minderima i soframa.

Aždahe obučene u svilene kravate, lister odijela i do očinjeg bola uglancane, a dva broja manje cipele iz Italije.

Aždahe satkane od korupcije, prostitucije i kurvanja, droge, pljačke, razbojništva, reketa, ucjene, trgovine ljudima, silovanja, ubijanja i inog nemorala.

Aždahe naoružane i oklopljene, ko američki razarač, raznim parlamentima, vijećima, bezkičmenim ulizicama, vladama, bombama, institucijama, eksplozivnim napravama, policijama, kalašnjikovima, zakonima, pištoljima sa i bez prigušivača, memorandumima i zaglavljima, heroinskim špricama, velikim i malim pečatima, avionima, helikopterima, blindiranim Audijima, BMWima, Mercedesima sa nepismenim , naoružanim, mišićavim, ćelavim čovjekolikim spodobama, sudovima, tužilaštvima, fondovima, porezima, smješnim penzijama, dnevnim i sedmičmim novinama, kamerama, prisluškivačima i frekvencijama i slijepim kod očiju, širokim bošnjačko srpsko hrvatskim razdraganim narodnim masama.
Stvarno je ludački hrabro.
Don Kihotovski

Ali nada umire zadnja. Naročito kod nepopravljivih optimista, ali, doduše potajno, i kod pesimista što kažu:» Čuj to! On bi da se protiv «toga» bori! Ma daaaj, pusti budalu!». Ali ipak se i u njima budi nada.

Takve misli, takvo sanjarenje, budi nadu i oko srca unosi neku usporenu, ali nezaustavljivu eksploziju miline,na usne stavlja i odmah ledi dašak samo naslučujućeg i jedva primjetnog davno zaboravljenog osmijeha, bunta, odlučnosti i ponosa, da se bez obzira na cijenu koju valja platiti, ipak mora pružiti otpor svemu nečovječnom i nedostojanstvenom.

E tog jedva primjetnog i sleđenog osmjeha na usnamu, Aždaha, s razlogom, treba da se boji
Jer dok ima Don Kihota i Dulčineje, bit će i vjernog štitonoše Sančo Panse.
Hiljade njih.Desetine hiljada, Stotine hiljada. Samo da se sjete sebe i na usne postave onaj osmijeh. Da izaberu stranu. kojih ima samo dvije: Aždahina i naša.
Moje kćerke, moja supruga, moja majka, moje sestre, moj rahmetli babo, moji prijatelji i kumovi koje poznajem razbacani po amerikama, kanadama, australijama i našoj Bosni, moji prijatelji i kumovi koje još ne poznajem i ja , iako sa dozom razumnoga straha, jesmo i hoćemo da budemo Sančo Pansa. Pozovi nas, hidalgo ,Don Kihote, pozovi nas Danise i mi ćemo sigurno doći. Sve smrti nas ubiti neće...»

Vrijedi pokušati.

S poštovanjem

Mirsad

p.s. Kada sam pročitao članak o tvojoj namjeri i motivima za osnivanje nove stranke,u tvojim riječima sam prepoznao svoje riječi. Sjetio sam se i se rečenice koju sam baš davno čuo od jedog Sarajlije:»Oko ba, budimo realni.Učinimo nemoguće !» Sjetih se i stihova velikog B.Miljkovića :

«...Sutra će sigurno i kukavice moći
ono što danas mogu samo hrabri i pravi
koji su u prostoru između nas i noći
našli divne razloge drugačije ljubavi...»

«...Samo su slabi izvan opasnosti,
U zločin je umešan i onaj ko spava...»

«...Ko ne ume da sluša pesmu , slušaće oluju !...»

Saturday, 16 February, 2008  
Anonymous Anonymous said...

Zdravo Co,
Evo jos jedan u nizu slicnih komentara na temu Danisa Tanovica. U Skandinaviji je izisao jedan tekst u Bosanskim novinama pod naslovom "Danisov politicki film". Citajuci sve komentare postavlja se jedno pitanje: ima li Danis sanse u politici?

Pa da procitamo i ovaj tekst koji ti saljem u prilogu.

Pozdrav svima, Sejo Visic

---------------------------
Osnivanje jos jedne politicke stranke u Bosni i Hercegovini nikako ne bi bila vijest i za svjetske agencije da se ne radi o prvom oskarovcu koji se odvazio da utemelji stranku i to u zemlji koja obuhvata, filmski kazano, znarove od politicke drame, preko tragikomedije u sva tri njena vida, sve do trilera i horora. Danis Tanovic, najuspjesniji Bosanac i Hercegovac postkmonistickog vremena, prihvatio se politicke odgovornosti, zrtvujuci svoj komoditet svjetski uspjesnog covjeka, sa neupitnom umjetnickom i financijskom perspektivom. Supruga ga je pitala: “A hoce li nam baciti bombu u kucu” i podrzala ga.

Ovu situaciju cini posebnim i jos dvije krupne cinjenice. Uz Tanovica su u promisljanju sta i kako uraditi jos dva covjeka s medjunarodnom reputacijom – Pedja Kojovic (odlican novinar, ratni tv-reporter, pjesnik, autor knjige “Nerutrino”), koji se vraca u BiH sa svojom Amerikakom Kim, uprkos molbama i novcano povisenim ponudama “Rojtera”. Uz njih je i Dami Sagolj, jedan od bh reportera i novinara planetarne reference.

Tanovic i Sagolj bili su u Armiji BiH braneci bh. civilizaviju, a Kojovic takodjer na prvoj ratnoj liniji kso reporter “Rojtera”. Sada su tu, u BiH, i hoce jos nesto civilizacijski vrijedno da naprave, odmicuci i sami sebe od rata, po liniji gradjanske samosvijesti i odgovornosti. Tu je osvajacica berlinskog “Zlatnog lava” Jasmila Zbanic, politicki aktivista i filmom i rijecju. U toj liniji je lucidni i sabrani Dino Mustafic sa svojim pozorisno-filmsko-drustvenim aktivizmom. Tu je niz znanih i mladih koji su vec nesto pokusavali na javnoj sceni a koji cekaju poticaj i organizaciju, da pokrenu svoje vrsnjake s kojima imaju veze i razgovore diljem BiH. Znacajnu ulogu u ovom politickom poduhvatu ima i vlasnik i novinar “Dana” Senad Pecanin.

Medju osnivacima je i Boja Bajic iz Rudog, medijski poznatiji po tome sto njegov “vodeni ciro” (brodica na Drini) pokazuje kako se i individulanom moze jedan sentiment (doduse suhovozni) pretociti u turisticku (atr)akciju. Bajic je jedini glasno govoreci u RS koji kaze da jednacina nije bh. Srbi-RS, vec bh. Srbi-BiH. Bajic tamo nije sam, treba im sira podrska.

U trenu nastajanja ovog teksta stranka nema naziv, njen program je u oblikovanju. Stranka polazi od toga da je neophodno “politicki artikulirati ogromnu energiju koja postoji, ali koja je neorganizovana, depresivna, demoralizirana”. Tanovic, povodom pitanja, na koje sve stranke racunaju kao na partnere, odgovara: “Na sve one koje budu spremne podijeliti nase principe i pretociti ih u svoju praksu politickog djelovanja. Budu li zeljele suradjivati s nama, stranke koje sada cine vlast morat ce se radikalno promijeniti”.

Nova stranka namjerava izaci na lokalne izbora vec u oktobru ove godine. Vazno je kakvo ce biti glasacko reagovanje Bosanaca i Hercegovaca iz dijaspore, s pravom glasa i u svojoj domovini, a prema i ovoj novoj politickoj ponudi.

Kakve su sanse ove sasvim posebne politicke inicijative? Ima i bice ohrabrenja, budjenja nade, skepse i svakovrsnog otpora toj namjeri – do neprijateljstva. Najbitnija recenica u Tanovicevom istupu u “Oslobodjenju “ kada govori o nuznosti promjene vlasti, glasi: “Ovim povodom, u ovom navratu, ostanimo nad tim stavom i (samo)upitom”.

Saturday, 16 February, 2008  
Anonymous Anonymous said...

Milane, početak promjena u Bosni počinje i na ovaj tvoj način. Nisam mogla nigdje da pročitam ovaj članak jer za naše medije Skandinavija je jako daleko, naročito ako u nekim tamo novinama ima pametnih članaka i dobrih novinara. Neka ih tamo, zamisli da se vrate pa da počnu mjenjati naše "novinarčiće" zaposlene po "šteli".

Danas neću dužiti nego samo pokušati animirati one što šute i upustiti se u dijalog s njima.

Pod broj jedan, da ne padaju pod uticaj naših političara i samo loše pričaju o sadašnjoj RS. Ja sam za vrijeme vladavine SDS bila u BL 4 puta na jedan dan. Nisam se osječala ugodno. Sad sam tamo često i dugo. Lijepo mi je. Dodik svašta priča ali je tačno da ovi naši političari samo žele da ukinu naziv RS a briga ih za nesrpski narod koji tamo živi kao za lanjski snijeg (i to svih ovih 13 godina).

Uostalom Silajdžić je to potpisao u Dejtonu, pa valjda čovjek mora biti dosljedan svom potpisu i svom stavu. Dodik je jednom na nekoj televiziji rekao po pitanju povratka nesrpskog stanovništva : “Pa ne mogu ih ja povlačiti za rukav da se vrate. Pogledajte koliko je stanova u BL u mraku do ljeta, a onda se sve osvjetli jer se dolazi na godišnje odmore. Normalno da je svima bolje tamo gdje su,dok se ne vračaju."
Mislim da će Tanović imati uspjeha samo ako mi prestanemo generalizirati sve i svakoga. Ako iko od vas u dijaspori ima bar jednu osobu druge nacionalnosti koja mu je pomogla vrijedi učiniti sve da vratimo ranije moralne vrijednost naših ljudi.

U Sarajevu ima novinar Zoran Čatić koji ima odlične emisije, i prije dva dana je postavio pitanje : Kad bi sad Federaciju primili u EU da li biste se odrekli RS. Preko 50 % ovdašnjih slušalaca je odgovorilo potvrdno. Pa ti sad vidi ko smo, kakvi smo i koliko volimo BIH.

Nadam se bilo čijem suprotnom mišljenju pa da me možda "prosvijetli" da ne trošim snagu i vrijeme sanjajući o nekoj našoj boljoj BIH u kojoj će ljudi biti ponosni što su Bosanci i Hercegovci.

Pozdrav svima Saima

Sunday, 17 February, 2008  
Blogger co said...

Cini mi se da ovaj clanak prenesen iz "Nezavisnih novina" ide rame uz rame sa inicijativom Danisa Tanovica i vrijedi ga procitati:

Fra Ivo Marković: Nacionalizam usporio liječenje ratnih trauma

Elma Duvnjak 16.02.2008 21:19

Liječenje ratnih trauma u BiH sporo ide jer nacionalizam među ljudima ne dopušta da se trgnu i idu u sretniji život, kaže u intervjuu za "Nezavisne" fra Ivo Marković, dobitnik brojnih nagrada za napore u pomirenju među narodima.

Ovaj bosanski franjevac osnivač je Interreligijske službe "Oči u oči", koja postoji radi stvaranja povjerenja i međuvjerske saradnje. Profesor je pastoralne teologije na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.

Fra Ivo Marković ocjenjuje da loš ambijent u zemlji stvaraju nacionalni političari koji ne rješavaju društvene probleme već pljačkaju svoj narod.

"Ovdje funkcionira nacionalistički tihi nepisani dogovor da Bošnjaci drže Sarajevo i vilajet, Hrvati Hercegovinu, a Srbi Republiku Srpsku", kaže Marković.

Uvjeren je da je "obični čovjek" u BiH puno čistije duše nego što se pokazuje u nacionalističkom okruženju.

NN: Jednom prilikom ste izjavili da je okrenutost budućnosti bitni dio vjere. Kakva je budućnost Bosanaca i Hercegovaca?

MARKOVIĆ: Nacionalizam drži ljude okrenute u prošlost i ne dopušta im da se trgnu i okrenu izgradnji sretnijeg života. Bit vjere je obraćenje od negativnosti zla i nasilja u pozitivnost ljubavi i dobra. Nacionalisti su gore nijekanje vjere od ateista, jer nacionalisti zlorabe vjeru i pretvaraju je u njezinu suprotnost, a naši ateisti su moralni ateisti koji su često solidarnošću s obespravljenim bliži vjeri iskrenog vjernika, nego istinski vjernik nacionalističkoj religioznoj patvorini.

NN: Rijetki su zadovoljni ukupnom situacijom u BiH. S obzirom na Vaša iskustva sa terena, kako ocjenjujete međunacionalne odnose u BiH?

MARKOVIĆ: Nacionalizam je teška bolest jer ukazuje na zastrašujući ambijent u kojemu ljudi žive, a to je okruženje straha, nepovjerenja, zatvorenosti i mržnje. Drugi i drugačiji nije šansa za prijateljstvo i ljubav, ogledanje i kreativnost, nego izvor straha. Nacionalizam je ambijent straha koji degradira ljudska bića na obrambene instinkte u kojima se pomračuje um i duh, a rasplamsavaju destruktivne strasti. Postojanje nacionalizma znači da liječenje ratne traume i pomirenje nakon zastrašujućeg rata ne idu svojim tijekom, da u BiH nije stvoren zdrav prostor za zdrave osobe i zdravo društvo.

NN: Jeste li zadovoljni radom ovdašnjih političara, izabranih i da zastupaju nacionalne interese glasača?


MARKOVIĆ: Srž problema u BiH je nacionalna politika. Nacionalni političari ne rješavaju društvene probleme, ne ostvaruju planirane programe, oni stvaranjem ambijenta ugroženosti i straha stjeruju ljude u nacionalna krda, izbezumljuju ih kako bi ostrašćeni i uplašeni u njima vidjeli vođe i spasitelje. Dok je narod tako zaslijepljen, oni koriste priliku, pljačkaju i prodaju zajedničku imovinu. Nacionalni političari od početka svijeta postaju pljačkaši svoga naroda kojemu se zaklinju. Nacionalni političari zapravo sami nisu nacionalisti.

NN: Šta jesu ako nisu nacionalisti?

MARKOVIĆ: Oni su manipulatori koji iskorištavanjem vlastite nacije završavaju u zločinu i kriminalu. Slobodan Milošević nije bio srpski nacionalist, on je bio diktator koji se nacionalizmom domogao te pozicije. Ni ovaj politički bik Milorad Dodik nije nacionalist, on je neki socijaldemokrat koji vidi da je nacionalizam dobro sredstvo moći i prigrlio ga je. Nisu nacionalisti ni njegovi suradnici Dragan Čović iz Hercegovine ili Haris Silajdžić iz Sarajeva, ali bez svog nacionalizma ne bi imali moć. Nacionalni političari su čisti mafijaši, oni su međusobni neprijatelji koje kriminal i pljačka zbližavaju, oni surađuju na osvajanju vlasti i jedino u čemu se mogu dogovoriti je podjela teritorija za pljačku. Čak jedni druge u tome podržavaju u produbljenju podjela za još entiteta. Dodika najnacionalističkiji hrvatski dnevnik "Večernji list" bira za čovjeka godine. Dodik gostuje u Zagrebu kao neki junak jer prodaje hrvatske Srbe za bosanske Hrvate, biskupu Komarici malo pokadi da ga smiri i radi svoj posao etničkog čišćenja da se ne bi posavski Hrvati vratili u svoje zavičaje. Čisti nacionalni torovi su potrebni radi stvaranja te nacionalne zaslijepljenosti i zato nacionalisti u BiH provode i dalje najčistije etničko čišćenje.

NN: Na koji način provode to čišćenje?

MARKOVIĆ: Republika Srpska ogađuje pomisao na povratak Hrvatima i Bošnjacima. Čujem da neki bošnjački političari imaju programe sustavnog osiromašenja kojim etnički iseljavaju Hrvate i Srbe. Uzmite primjer Hrvatsku, dok je nacionalni adrenalin bio u glavama, sva je imovina Hrvatske završila u dvjestotinak obitelji koje se sada razbacuju jahtama, raznijeli su bogatstvo Hrvatske po svjetskim bankama i sada hrvatski ljudi glođu za njih. Tek kada je Hrvatska opljačkana, dolazi do otrežnjenja, ali je sada kasno. Sada je potreban nacionalizam Srbiji dok se opljačka, a bošnjačkim, srpskim i hrvatskim nacionalistima potreban je nacionalizam u BiH da i nju opljačkaju na onome što su poklopili.

NN: Koliko su Hrvati u Bosni i Hercegovini ugroženi? Jesu li osnovana stalna upozorenja da oni nemaju prava i da ih je zato sve manje na ovim prostorima?

MARKOVIĆ: U ovakvoj BiH su svi narodi ugroženi, Hrvati svakako najviše jer ih je najmanje i jer su ih najjeftinije prodali nacionalni zaštitnici iz Hrvatske. Srbi iz Srbije trguju bosanskim Srbima i vjerojatno će ih prodati malo bolje. Jednako je teško biti Hrvat i Bošnjak u Banjaluci, kao Srbin i Hrvat u Sarajevu, ili Bošnjak i Srbin u Hercegovini. Hrvatska pomaže institucije u Hercegovini, a po Bosni zamazuje oči, sad je HDZ za izbore dao neke sitne pare Katoličkoj crkvi koja je jedina relevantna institucija Hrvata u BiH da ih utiša. Crkva te pare koristi ne za povratnike, nego za obnovu svoje infrastrukture, a čemu sve to bez naroda? Hrvatska nema nijedan efikasan program povratka Hrvata u BiH, naprotiv, ima programe da ih zadrže u Hrvatskoj.

NN: U čemu se ogledaju ti programi?

MARKOVIĆ: Neki hrvatski biskupi su javno propovijedali pred desecima tisuća vjernika Hrvata iz Bosne da se ne vraćaju, da Bosna nije njihova zemlja, da im oni koji ih pozivaju na povratak ne žele dobro i nikom ništa. Ovdje funkcionira nacionalistički tihi nepisani dogovor da Bošnjaci drže Sarajevo i vilajet, Hrvati Hercegovinu, a Srbi Republiku Srpsku. Za sada je to očito tako.

NN: Svakodnevno kontaktirate s ljudima svih vjera i nacionalnosti u BiH, pomažete im i radite na njihovom zbližavanju. Kakva je situacija na terenu?

MARKOVIĆ: Prođite Bosnom i Hercegovinom i naći ćete tradicionalno gostoprimstvo, vrednote susjedstva i komšiluka, samaritanske spremnosti pomoći, uvažavanja razlika. Ne zaboravimo da BiH ima duboke mehanizme društvene kontrole i suživota različitosti, ali nacionalne stranke su se instalirale kao religije. Ne glasovati za srpsku ili hrvatsku stranku isto je kao promijeniti vjeru, islamizirati se, odnosno u Bošnjaka pokrstiti se. Dok se ratom ispaćeni narod tako izluđuje, demokracija nema šanse u BiH. S nacionalistima praviti demokraciju je iluzija, nacionalizam ima samo varijacije diktature. Taj naš jadni narod puno je čistije duše nego što se pokazuje u nacionalističkom okruženju.

NN: Kada će se taj narod o kojem govorite početi baviti pitanjima ekonomije, prosperiteta, sigurnosti na ulicama?

MARKOVIĆ: Degradirani ljudi BiH biraju svoje dušmane, pa vidite kakav je sada politički ološ na vlasti i kakvi su rezultati njihove vlasti. Oni se bore za svoju policiju da im štiti poziciju i opljačkanu stečevinu. I taj se narod ne može opametiti bez zdrava društvenog ambijenta ili silaska na dno pakla kada patnja otrežnjuje. Bojim se upravo toga po znacima koji mogu izmaći kontroli jer se tolika agresija nakuplja u ljudima koja provaljuje u mladenačkoj delinkvenciji. Ubijen je nevini dječak Denis Mrnjavac, što je šokiralo BiH. Ubojice nisu samo ona trojica nasilnika, nego i oni koji su stvorili ovakav destruktivan društveni ambijent u kojemu su oni oblikovani. Svako se zlo obije o vlastitu glavu i ispravan je narodni instinkt koji proziva političare kao ubojice.

NN: Kako gledate na nedavni napad na provicinijala "Bosne Srebrene" fra Miju Džolana?

MARKOVIĆ: I to je pokazatelj destrukcije ovoga društva. Lopovi su se osilili. Čitam kako je ubojica Denisa Mrnjavca rekao policiji kako mu ne mogu ništa. Lopovi nemaju svetinja, ni sućuti i kad imaju šansu ne propuštaju je. Fra Mijo je sigurno doživio težak stres, teško je to, a vjerujem da ima duha i snage da ga ugradi u solidarnost i sućut s onima koji nevini istu sudbinu doživljavaju.

NN: Iako je mnogo obespravljenih u BiH, oni kao da to ne žele mijenjati?


MARKOVIĆ: Osjećaj nemoći je uzrok pasivnosti. Pitam mlade ljude gdje im je karizma mladosti i to ih pitanje očito boli. Vide da redovito ispadnu "don kihoti" u borbi s nacionalističkim vjetrenjačama. Za porast svijesti potreban je mukotrpan proces, a nacionalistička stihija nastupi u okruženju strahom ili čašicom rakije. Najzdravije okruženje koje nas može izbaviti su evropski integracijski procesi, ali sumnjam da će ih naši nacionalisti prihvatiti dok ima još što za pljačku.

NN: Jesu li franjevci usamljeni kao čuvari Bosne?

MARKOVIĆ: Mi, bosanski franjevci, imamo dugu sedamstoljetnu povijest u Bosni. Svih tih sedam stoljeća živjeli smo s muslimanima, pravoslavcima i Židovima, i rekao bih, imamo neko povijesno iskustvo da je zajednički život u različitosti težak, ali moguć i puno bogatiji nego u jednoobraznoj sredini. Mnogi od nas vjeruju da je BiH moguća, da je moguće napraviti demokratsko društvo u kojemu različitosti mogu ravnopravno živjeti na obogaćenje svake od njih. Teško je to čuti uhom nacionalističkih autokrata i shvatiti strahom razorenom sviješću.

NN: Šta radi Interreligijska služba "Oči u oči", čiji ste osnivač?

MARKOVIĆ: Radimo na projektima koji su pozitivna provokacija nacionalistima i nacionalističkoj zloporabi religija. Jednostavno realiziramo i svjedočimo ono što oni tvrde da je nemoguće. U nas je vizija na prvom mjestu, kako nam ne bi dopustila da se okrenemo prošlosti. Organiziramo susrete religija u Sarajevu, da se upoznaju, uvaže, surađuju. Dovodili smo stotine djece u Sarajevo na interreligijske šetnje od sinagoge, preko stare pravoslavne crkve i Careve džamije do crkve svetog Ante u Sarajevu. Brojni pojedinci i udruge zaživjeli su kroz tu službu i u ovakvoj BiH napravili fine iskorake. U zboru/horu "Pontanima" pjevaju ljudi svih religija i uvjerenja simfoniju religija, koja snagom muzičkog izraza pokazuje koliko su religije bliske u temeljnom polazištu. Moćno je to sredstvo liječenja i pomirenja. Često mi ljudi kažu: "Što to radiš, pa vidiš li gdje živiš, to je iluzija", a onda nakon dvije-tri godine kažu ipak da je to dobro.

Ne treba biti umišljen zbog nagrada

NN: Šta za Vas predstavljaju brojne nagrade koje ste dobili zbog pomirenja među narodima u Bosni i Hercegovini?

MARKOVIĆ: Nijednu nagradu ne želim vidjeti kao osobnu jer ništa ne radim sam. "Šestoaprilska nagrada" u Sarajevu i "Common Ground" iz Vašingtona su priznanja našem multireligijskom zboru/horu "Pontanima". Nagradu mirovnog aktiviste Tanenbaum centra iz Njujorka doživljavam kao priznanje bosanskim franjevcima za djelovanje u ratu. Nagrade gledam kroz prizmu djelovanja na pomirenju i međuvjerskom razumijevanju. One su pokazatelj prihvaćanja i uspješna rada i nipošto ne bi trebale izazivati ljubomoru i umišljenost.

Žele prodrmati uspavanu Bosnu

NN: Kako napreduje multireligijski zbor "Pontanima", koji je nastao 1996. godine i u čijem ste osnivanju učestvovali?

MARKOVIĆ: Zbor/hor "Pontanima" radi jednakim elanom, naučili smo dinamiku održanja kondicije novim kreativnim iskoracima. Sada naručujemo velebna djela glazbe religija, već je napravljena bosanska misa i nadam se da će uskoro stvaralačkom snagom prodrmati uspavanu BiH. U pripremi je velebno djelo islamske glazbe kojim želimo šokirati Evropu, u kontaktima smo i sa židovskom zajednicom da jednim velebnim djelom oživimo bogatu prisutnost Židova u Sarajevu i BiH. Već na programu imamo krajnje suvremena djela pravoslavne glazbe. Kada ima ideja, ima i ljudi i problema, a sam život je konflikt koji se rješava.

Sunday, 17 February, 2008  
Blogger co said...

Kao sto sam obecao, javljam se ponovo sa informacijama o novoformiranoj stranci. Evo intervjua koji je Bojan Bajic, predsjednik nove stranke dao Asimu Besliji, objavljanog na www.sarajevo-x.com.

Vrijedi da procitati.

Bojan Bajić za Sarajevo-x.com:

"Ne obećavamo ništa!"
Bojan Bajić za naš portal govori o planovima "Naše stranke", obećanjima koja neće davati, šansama za BiH, strahovima tri naroda, te o tome zašto ovu zemlju ne može pokrenuti ni 100 Danisa ni 240 Bojana, nego mi sami.

Razgovarao: Asim Bešlija

Bojane, najprije čestitke za izbor na predsjedničku funkciju ''Naše stranke''. Osjećaš li se kao predsjednik i jesi li poput ovdašnjih predsjednika odmah dobio neke privilegije?

Hvala na čestitkama. Osjećam se kao čovjek sa puno odgovornosti i beskonačno puno posla ispred sebe. Pošto ''Naša stranka'' kreće od nule, nikakve privilegije nisam ni mogao dobiti, jer stranka tek treba da izgradi svoju strukturu i kapacitete na terenu. Svjestan sam da će ovaj četvorogodišnji mandat (po statutu nema mogućnosti produženja) proteći u jednom izgaranju i trošenju puno energije u gradnji moderne političke organizacije, sposobne da oslobodi sve intelektualne i kreativne kapacitete našeg zarobljenog društva.

Ljudi, barem u Sarajevu, pozitivno reaguju na činjenicu da si se ti pojavio na političkoj sceni, ali s druge strane, tu su i pitanja poput – šta Bojan, pa makar i sa Danisovim imenom iza sebe, može efikasno uraditi protiv ove tri nacionalne utvrde? Šta to vi nudite novo u ''Našoj stranci''?

Bojan bi sam mogao svašta uraditi kad bi imao čarobni štapić, ali pošto nema, onda je prinuđen da sa istomišljenicima ustroji istinsku demokratsku stranku, koja bi bila u stanju da okupi 500.000 ljudi oko projekta budućnosti i života. Tri nacionalne utvrde počivaju na strahu, zato ''Naša stranka'' traži podršku običnog čovjeka kako bi ukinula strah u ovoj napaćenoj zemlji. Svi oni koji kažu da to nije moguće, otežavaju ovaj posao, zato je potrebno uvesti više pozitivizma u naše razmišljanje i glasno reći da je moguće, i to je to, promjena će doći. Kaži da je moguće, pa će nam onda nedostajati još samo 499.999 ljudi za naš projekat. Uradi to radi sebe, makar si pokušao, ništa te ne košta, a savjest će biti mirnija.

''Naša stranka'' nudi otvorena vrata za sve proaktivne, kompromisne, optimistične i ljude željne života da se uključe i stvore kritičnu masu koja će ovu zemlju uključiti u red modernih i civilizovanih evropskih zemalja.

Ti imaš dosta staža u nevladinom sektoru i pokušao si dosta promjena napraviti s te strane. Neke su se i desile. Ali vjeruješ li iskreno da je u ovoj zemlji moguće razbuditi građansku svijest i konačno ljudima pokazati da žive u siromašnoj zemlji koja je zadnja u Evropi u skoro svemu? Kako im pristupiti kad su mnogi pokušali a nisu uspjeli?

Strah da će se nešto otcijepiti, ukinuti ili rasparčati u ovoj zemlji blokira svaku mogućnost da se razvije građanska svijest o kojoj Vi govorite i da se ljudi okrenu stvarnim životnim problemima. Politika koja manipuliše gore pobrojanim strahovima je rak rana našeg društva. Racionalna politika ih može poraziti, jer će pod brojem jedan otkloniti strahove, kao preduslov bilo kakve normalne priče. Racionalna formula je jednostavna: ''Nema otcjepljenja, nema ukidanja, nema novih parčanja'', što automatski eliminiše političke manipulante sa scene, a daje priliku građanima da relaksiranije na evropskom putu odlučuju koja će transformacija po njih imati pozitivne, a koja negativne konsekvence u stvarnom životu. Sve dok budemo nasjedali na nemoguće ciljeve, neostvarive i opasne, imaćemo političare koji su nam već pojeli 13 godina od rata, zagovarajući nemoguće ideje od kojih su odustali u Dejtonu.

Šta tebi najviše smeta u BiH i šta najprije želiš promijeniti?

Pasivno društvo mi najviše smeta. Pasivan čovjek smatra da je kritika drugog vrhunac pameti, a nije svjestan da je sam lijen, nedovoljno preduzimljiv i aktivan, pomalo zavidan i ljubomoran, te ljut i nezadovoljan samim sobom. A bogami i glup, posmatrajući s aspekta uludo potrošenog vremena baveći se nekim drugim i smišljajući kritike na račun drugog, dok taj drugi u isto vrijeme vozi svoj fazon i bavi se sobom, ne gubeći ni sekundu vremena u sopstvenom razvoju. Međutim, svjestan sam da aktuelna politika stvara sve više pasivnih ljudi, pa zato treba paralelno voditi akciju mijenjanja i politike i društva.

Neki dijelovi zemlje, poput istočnih dijelova Dodikovog boljeg dijela BiH, zaista odumiru, ljudi se iseljavaju, odlaze negdje gdje je bolje. U tvome rodnom gradu Rudom takva je situacija. Gdje tu vidiš izlaz osim odlaska od vlastitog doma?

Istočni dio Dodikovog boljeg dijela BiH je najgori dio Bosne i Hercegovine, to garantujem (misli se na stepen ekonomskog razvoja). Rješenje vidim u decentralizaciji, jačanju lokalnog nivoa vlasti, te ozbiljnom pristupu u planiranju održivog razvoja na lokalnom i regionalnom nivou, te u turističke svrhe iskorištavanju mnogobrojnih prirodnih potencijala. Za ovo sve je neophodno ubrzano kretanje BiH ka EU, kako bi se kao zemlja otvorili za turizam, fondove i investicije. Hoću reći da su lokalni napori skoro pa uzaludni, ako lokalni razvoj ne prati državna strategija.

Mladi u BiH su posebna priča kad treba davati obećanja o boljem životu, priključenju EU, slobodnom kretanju i komunikaciji sa ostatkom Evrope. Šta će te im vi obećati tokom vaše prve predizborne kampanje?

Ništa. Već sam Vam rekao šta je koncept. Ne može ovu zemlju pokrenuti ni 100 Danisa, ni 240 Bojana, Maja, Borisa, Farisa... već stotine hiljada radno i umno sposobnih ljudi koji će raditi u svom i opštem interesu. Odgovornost naše generacije je da stvori jak politički pokret, koji će biti u stanju da stvori uslove kako bi rad pobjedio nerad, pamet glupost, mir da nadjača rat, a budućnost da bude jača od prošlosti. Ko kapira da je i sam odgovoran za loše stanje u BiH, dobro je došao u ''Našu stranku'' da zajedno radimo na dostizanju ciljeva iz Vašeg pitanja.

U BiH period bogaćenja rijetkih pojedinaca i grupa nauštrb cijele zemlje traje predugo, i javni dužnosnici u velikoj većini rade za svoj džep. Javne odgovornosti i interesa gotovo da i nema. Znaš li ti kako natjerati te ljude da rade svoj posao i pored toga što su bezobrazno puno plaćeni?

Uvijek se vraćamo na političke manipulante (čitaj lažove), kao uzrok svih problema. Stari ljudi su govorili: ''Ko laže, taj i krade'', a u prevodu: ''Ko na laži glasove skuplja, taj će i što šta drugo skupljati dok je na vlasti''. Dakle, ako neko nudi otcjepljenje, ukidanje ili parčanje, taj je lažov i manipulant. Ako političar pretenduje da se bavi istorijom, umjesto da to omogući istoričarima, onda je manipulant i lažov. Ili ako licitira sa osjećanjima mržnje ili ljubavi pojedinačnih osoba ili grupa naspram drugih osoba ili grupa, umjesto da zaprijeti silom zakona svakome ko drugom hoće glavu kamenom razbiti, opet je manipulant i lažov. Prepoznati lažova u politici je prvi korak ka sprečavanju krađe i zloupotrebe. Poštena politika je preduslov za rad i opšti interes. Mi smo izgradili poštenu i korektnu, racionalnu političku poziciju, okupili mlade, ali uspješne i neukaljane ljude, ljude koji u opštem razvoju i napretku vide i svoj razvoj, a ne kao do sada gdje mnogi u opštem propadanju vide svoju šansu. Govorimo iskreno i ne služimo se strahom i podilaženjem u prikupljanju političke podrške.

Kako možemo biti sigurni i vjerovati da ako glasamo za kandidata ''Naše stranke'' na lokalnim izborima, i on bude izabran za načelnika opštine/općine, da se neće ponašati kao tipični predstavnik ovog nacionalnog trojstva koje opljačka sve što se opljačkati može? Imate li neki poseban kodeks za to, možda?

Među vrhovne prioritete smo uvrstili vraćanje morala u bh. politiku, a dobro ste me napomenuli za kodeks, pa Vam obećavam da ćemo do formiranja kandidatskih listi napraviti kodeks o moralnosti prilikom obnašanja funkcija ispred ''Naše stranke''. A, moram reći da se ne slažem sa pristupom generalizacije svih predstavnika tzv. nacionalnog trojstva, kao pljačkaša, kako ste rekli u pitanju, jer se moramo čuvati svih vrsta generalizacija i kolektivizacija. Za svako djelo mora postojati konkretno ime i prezime, a to je jedini recept i u svim drugim oblastima.

Kakve su šanse i gdje, da dobijete barem neko mjesto načelnika u BiH? Je li prerano govoriti o toliko podrške Našoj stranci?

Iako prve informacije s terena govore da nam podrška konstantno raste, još uvijek se nećemo zalijetati sa procjenama, dok ne završimo fazu širenja stranke i konstituisanje opštinskih odbora. Važno je još jednom ponoviti da smo se mi spremili da trčimo politički maraton, tako da opštinske izbore posmatramo kao prvu stepenicu u procesu stvaranja političke alternative u BiH.

Reci nam kakvi su vam planovi za lokalne izbore koji su ove godine? Je li izlazite na njih, u kojim dijelovima zemlje i šta će biti u fokusu vaše kampanje?

Izlazimo na izbore. Idemo u svim dijelovima zemlje, bez imperativa da se pojavimo u puno opština. Idemo tamo gdje se jave kvalitetni ljudi, koji bi mogli značiti pozitivnu promjenu u sredini iz koje dolaze. O fokusu kampanje je još rano govoriti.

I na kraju, jesi li optimista po pitanju budućnosti BiH i kako vidiš njenu budućnost, ako je uopšte vidiš?

BiH ima šanse da bude normalna zemlja, čak ima dobre predispozicije. Ljudi su isto tako dobri, mada ih svi kritikuju, kao svi su nacionalisti i sl., što nije tačno. Ljudi u BiH su uglavnom dobri, gostoprimljivi, doduše malo nagli u rakiji i ponekad povodljivi za lošim politikama, ali baš zato se trebamo izboriti za korektne politike i to bi bio recept uspjeha. Ako se stvori politička alternativa i napravi smjena generacija u vođstvu ove zemlje, budućnost BiH bi mogla biti čak veoma svijetla u poređenju sa mrakom koji danas vlada, a sve to u roku od desetak godina, što opet nije puno, u poređenju sa ovih 17 godina iza nas što smo uludo izgubili.

Objavljeno 22.04.2008. u 13:21

Tuesday, 22 April, 2008  

Post a Comment

<< Home