Prijatelj Lojzo

Biti prijatelj s Lojzom zahtijeva da si svoj.
Bili smo prijatelji, bili smo svoji.
…………………………….
Zadržao sam radost Ireninog sjećanja: ‘’…imali smo zadatak da svijet posmatramo naopako, naglavačke… nije direktno rekao, nego je onako kroz priču o dosadnom svijetu bez iznenađenja razvio želju za promjenom i ponudio nam neobičan ugao posmatranja. Trebali smo se sagnuti i kroz raširene noge pogledati onako unazad nagore, na nebo, na kuće, na pejsaž… ‘Šta vidite, to naslikajte.’ U početku smo se igrali, bili nespretni, smijali se ali i napravili šašavo lude crteže. Nikada to neću zaboraviti.’’
…………………………….
‘’Baš si me obradovao, ta animacija je bila vrlo uspješna.’’
‘’Kako bi sve to objasnio svom direktoru ili nekom inspektoru?’’
‘’Njih treba držati podalje od dječije kreativnosti. Posebno kada se radi o ovako lijepom uvodu u nadrealizam.’’
……………………………..
Prije godinu dana Lojzo je otišao kod Bretona.
Prijatelji još osjećaju podli udarac nadrealizma.

Mario