Na stanici u Puli...

Zima je, temperature se ponekad spuštaju skoro do nule ali čim se pojavi sunce prijatno je za prošetati i popiti kavicu na nekoj od bašti pulskih kafića. Prije neki dan smo išli u grad zbog nekog posla a onda odlučili da malo prošetamo jer smo posao obavili brže nego što smo planirali.

Pula je mali grad i ćaskom se stigne s jednog do drugog kraja ali ga još uvijek nismo obišli i bolje upoznali jer nam se ne ide iz naše Pješčane uvale. Ljeti, zbog kupanja, a zimi, jer nam je najljepše popiti kavu na terasi kafića Yes, s koje se pruža pogled na zaliv. Kako smo poslovni sastanak imali u uredu u blizini Arene odlučili smo da se prvo spustimo do mjesnog Matičnog ureda. Kada smo, zbog problema oko pribavljanja vjenčanog lista iz Banjaluke, u posljednjem momentu uspjeli produžiti Nerin privremeni boravak u Hrvatskoj prije puta u Los Angeles, u MUP-u nam rekoše da naše vjenčanje možemo upisati u Matičnom uredu u Puli i nakon toga vjenčani list možemo izvaditi bez odlazaka u Banjaluku.

Na stanici u Puli...

I ovaj posao smo obavili brzo, bez čekanja, pa na Nerin prijedlog odlučismo da prošetamo do željezničke stanice u Puli, da vidimo kako izgleda mjesto gdje je Balašević sreo Katrin iz Dižona, kako nam je to lijepo „ispričao“ u jednoj od svojih pjesama koje su ga učinile popularnim u svim krajevima naše bivše domovine.

Hotel Rivijera

Hodajući od Arene prema željezničkoj stanici iznenadili smo se promjenama koje su se desile zadnjih par  godina otkako smo se preselili u Istru. Nekoliko ulica i kružnih tokova je jako lijepo sređeno pa sav dio oko Arene, s nekoliko parkova koji se protežu ka obali, čini jednu skladnu cjelinu. I građevine iz Austro-Ugarskog doba su nas iznenadile svojom ljepotom. Posebno smo bili prijatno iznenađeni hotelom Rivijera koji je u prijeratno vrijeme bio centar okupljanja filmskog za vrijeme tradicionalnog filmskog festivala. Hotel nije u funkciji i nije nam jasno zbog čega nije renoviran jer se radi o zaista arhitektonski lijepom objektu.

Kolodvorska ulica

Još nekoliko objekata u aleji koja vodi prema željezničkoj stanici nam je zapalo za oko. Radi se o vilama koje bi, ako bi se renovirale, još više doprinijeli ljepoti grada koji se tek prije nekoliko godina okrenuo turizmu.

Zgrada željezničke stanice

Do željezničke stanice nam je trebalo nekoliko minuta. Stanična zgrada, slična drugima koje je Austro-Ugarska gradila za svoga vakta, je zjapila prazna. Vozovi na nju rijetko dolaze i teško da bi neka nova Katrin mogla njime stići na svom putu ka Jadranu. A bilo bi lijepo kada bi se u Pulu i iz Pule moglo putovati kao nekada, onako kako smo mi u svom djetinjstvu i mladosti putovali na Jadran, bilo preko Sarajevo do Ploča ili preko Bihaća i Perkovića, do Splita ili Šibenika. Proći će još mnogo godina dok se željeznički saobraćaj u našim krajevima oporavi od posljedica zadnjeg rata a naš narod ponovo navikne da može putovati sjedeći bezbrižno u vagonu prve ili druge klase, već kako kome paše.

"Balaševićeva" klupa

Na povratku ka mjestu gdje smo parkirali auto prošli smo pokraj klupe koju je grad Pula u čast Đorđa Balaševića postavila u Kolodvorskoj ulici u blizini hotela Rivijera. Na gornjoj strani klupe su isklesani stihovi „Na stanici u Puli…“ a sa strane je ugravirano Balaševićevo ime. Balašević je volio Pulu a i Pula njega, u čijoj je Areni održao jedan od svojih posljednjih koncerata. Proglašen je počasnim građaninom Pule 11. maja 2019. U velikom je to kontrastu s Banjalukom u koju Balašević poslije rata nije nikada navratio i gdje ga mnogi još i danas mrze. A mrze ga jer je rekao da u Banjaluku neće dolaziti sve dok se u nju ne vrate svi oni koje je Banjaluka protjerala. I jer je bio protiv rata i zlodjela koje je u njegovo ime učinila vlast na čelu sa Slobodanom Miloševićem sa saradnicima, onim iz Srbije, i onim iz Bosne.  

Pula ima još mnogo interesantnih mjesta koje moramo obići. Puna je historije i zanimljivih starina vezanih za živote naših ljudi u ovim krajevima. I Balašević je dio te historije i drago mi je da smo svratili do mjesta koje je opjevao u svojoj pjesmi koju i danas često čujem na radio valovima.