SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Tuesday, June 30, 2020

Top sport u Nizozemskoj – PAPENDAL

Sportski kompleks Papendal

Malo o sportu u ovoj zemlji tulipana, vjetrenjaca, sira, kanala, prijatnih ljudi i ………
.... ako je rijec o sportu ovdije, moj komentar je uvijek …. prvo je futbal pa zatim sve ostalo. Futbal je sve, ima novac, organizaciju, koristi sve medije i osim futbalera jos mnogi, mnogi dobro zive od futbala. Futbal ima i svoj poseban centar …. Zeist ! Ali ipak i futbaleri odlaze u ‘’pecalbu’’, jer je mnogo vise placen u Engleskoj, Spaniji, Italiji, Njemackoj, Francuskoj.  Ali ja cu da pisem o onom ostalom, kako je u Holandiji (zvanicano ime Nizozemska, ali nama je lakse i brze Holandija) sport organizovan, kako se finansira, koji sportovi su popularni. Mislim (sada) kao i svigdije, top-sport je profesionalan pa tako i ovdije: futbal, klizanje, odbojka, plivanje, sportovi na voidi, atletika, biciklizam, rukomet (u zadnjih 10-tak godina) .... ovdije mislim na sportase koji imaju ‘’status’’....tj. ucesnici ili kandidati za olimpijske igre, svijetska prvenstava, evropska prvenstava .... i pod ‘’kapom’’ su olimpijskog komiteta. Kako i gdije se ‘’proizvode’’ ti sportasi ?? U Holandiji, trenutno postoji 5 centara za top-sport, za mlade ! Ukratko cu ih navesti:

1.       Heerenveen (klizanje), veoma popularno u Holandiji a na Balkanu ‘’nepoznat’’ sport.
2.       Amsterdam (veslanje, honkbal, kosarka, vaterpolo, plivanje)
3.       Eindhoven (plivanje, vaterpolo)
4.       Metropool (regio- Rotterdam, Den Haag i Dordrecht….. rukomet i odbojka na pijesku, jedrenje, veslanje)
5.       Arnhem – Papendal – top-sport centar smijesten u sumi na rubu Arnhem-a i o tome cu napisati par rijeci uz priloge (slike).

Papendal .....  je top-sport centar sa najvise zastupljenih sportova (atletika, bagminton, Bmx-bicikl, boks, rukomet, streljastvo...luk i strela+vatr. oruzje, hokej na travi, dzudo, korfball, stoni tenis, odbojka, skijanje... fiz. pripreme, odbojka i kosarka za invalide). S obzirom da je Holandija mala zemlja, centar je smjesten moze se reci ‘’centralno”, skoro sa istim udaljenostima na sjever, jug, istok, zapad. Osnovala ga je Holandska sportska federacija 1959.godine. U to vrijeme centar je zauzimao oko 93 hektara zemljista, u sumi, na rubu grada Arnhem-a. 1980-e godine Papendal je prosiren na 160 hektara i modernizovan posto su u njemu iste godine odrzane para-olimpijske igre (za invalide). Od 2009-e godine je u kategoriji navedenih (5) top-sport centara za mlade. Centar sadrzi sve uslove za vrhunski sport, tacnije u njemu mozete trenirati, stanovati i studirati !!
Kapacitet centra je za boravak 550 sportasa, od kojih 400 istovremeno moze koristiti unutrasnje i vanjske trening-objekte i povrsine.

Mladi talenti posebnom selekcijom iz klubova dolaze u navedene centre, gdije imaju uslove za min. 2x dnevno trening (prema programu trenera), ljekarski nadzor i revalidaciju, obezbijedjen im je smijestaj i mogu istovremeno studirati. Sve navedene uslove, klubovi im nisu u stanju obezbijediti.
Spomenuti top-sportcentri se finansiraju sredstvima olimpijskog komiteta (dio) a drugi dio od rekleme (firme-privatni kapital).

Rukomet
Ponovo cu se osvrnuti na rukomet. Negdije do godina 90-tih, ovdje je rukomet bio ‘’druga evropska liga’’. Nije imao sufinansiranje od strane Olimpijskog komiteta, jer jos nije imao vidnije rezultate. U periodu 1995/2000, holandski rukometni savez povlaci sve tadasnje reprezentativke iz klubova u Papendal. Tu su zajedno trenirale, igrale turnire i razlicite kvalifikacije za EP ili SP. Medjutim, plan je propao, jer ipak nisu imale dovoljno utakmica i iskustva da se suprotstave Evropskim jakim reprezentacijama. Iz tih razloga (a zeljni uspijeha) Holandjani mijenjaju plan, naime ucvrscuju saradnju sa Danskim bondom, vecina reprezentativki odlazi igrati u Dansku (jedan broj u Njemacku) a u Papendalu pocinje sa radom rukometni top-centar za mlade (30-40 najboljig A i B juniorki). Vikendom su mogle igrati za svoje klubove, a trenirale su, boravile i studirale zajedno u Papendalu.
Poslije prve periode od 4 godine dosli su i prvi rezultati. Jos uvijek se radi po istom programu, tako da sada poslije 10-15 godina upornog rada, zenski rukomet u Holandiji pripada evropskom i svjetskom vrhu. Sve seniorke igraju u jakim prvenstvima Danske, Njemacke, Francuske, Spanije a mladi talenti (koji prodju ‘’selekciju’’ i ….. to zele), zive i razvijaju se u Papendalu !!
Zadnjih desetak godina, muski rukomet slijedi isti program tako da se vec ‘’osjete’’ rezultati. Ove godine muski tim Holandije je prvi puta igrao na Evropskom prvenstvu !!

‘’Spinuo’’ sam jedan broj slika centra Papendal gdije se mogu vidjeti pojedini detalji.
Futbal, biciklizam i klizanje, mislim da su najpopularniji sportovi u Holandiji, vjerovatno zato sto ‘’uspijesni sportasi … dobro zarade’’.  Ovdije omladina (ali i stariji) odvajaju dosta vremena za bavljenje sportom ili rekreacijom. Zato i mi (65+) moramo ponovo ‘’uskakati’’ u patike i ako nista drugo, bar setati, setati, setati !! Mnogo pozdrava svima prije i poslije SETNJE !!

Sega


Dio sportskih terena

Dio za atletiku

Zgrada olimpijskog komiteta

Hotel Papendal

Prostor za stanovanje i studij

Medicinski centar Papendal

porthala Arnhemhal atletika sprint

Restoran

U restoranu izbor voca

Mlad

Kongresna sala

Kongresna sala.

Sobe sportasa.

Sobe  sportasa

Svi uslovi za rad

Sa rekvizitima

Razna mjerenja

Za snagu

Za snagu

enis, bagminton, odbojka 

Uvijek pun sportasa

Dio za borilacke vjestine

Dzudo

Odbojka

Atletika
Evo i par slika rukometasica, dok su bile mladje, sve su provele po 4-5 godina u Papendalu.

Naravno .... rukomet

Rukometne juniorke pristizu

Ponikle u Papendalu ....rukometasice
MALO ŠALE




Labels:

Monday, June 22, 2020

Nastavak II

Blog je mirovao zadnjih dana zbog privatnih razloga a danas se vraćamo u normalu, tj prilozi će biti objavljivani češće, ovisno o raspoloženju autora.

Saima mi  je današnji prilog poslala još 29. maja i u normalnim okolnostima bih ga objavio odmah ili u dan-dva od primitka. Iako je od slanja prošlo skoro mjeseca dana, nadam se da prilog nije izgubio na aktuelnosti i zanimljivosti. Pokušat ću ovakva kašnjenja u budućnosti izbjeći koliko je to god moguće ali zbog trenutne situacije u svijetu vezano za virus koji se i dalje širi, i privatnih obaveza, moguće je da blog ponekad zamre nekoliko dana.

A evo šta nam je Saima poslala prošlog mjeseca:

Od kako smo ”preko vode došli do slobode” bilo je nevjerovatno koliko je lijepo izlaziti u bašte finih sarajevskih kafe slastičarnica sa dragim prijateljicama uživo.

Zaista koliko god mislili da je telekomunikacija dobra, nula je prema osjećaju kad se gledamo u oči a teme se nameću bez prestanka. Sad pod maskama oči imaju poseban značaj,

Onda sam došla do zaključka da meni najviše inspiracije ipak daju prilozi i komentari Coa i svih naših blogera.

Segin komentar na moj zadnji prilog je potrefio u “sridu “ s opisom ponašanja holandskih vlasti u vezi s dostavljanje pomoći nekim evropskim vladama. Zaista za sve ono što narodi i vlade rade svojom  neodgovornošću i stanovnici nepridržavanjem  savjeta, ne zaslužuju nikakvu pomoć.

Mene je to najviše ohrabrilo da neka svoja ponašanja u zadnje vrijeme koja me opterećuju postavim na pravo mjesto.

Ovde sa dogadja da mi se obraćaju neki prijatelji ili njihova djeca  koja rade u državnim preduzećima, te pred kraj mjeseca dolaze s molbama za posudbu novca do slijedeće  plate. Prošli mjesec sam odbila, zbog načina na koji se ponašaju i kako bez ikakvog plana i razuma rasipno žive. Od prilike sam isto razmišljanje donijela kao i Sega svoje o ponašanju holandske vlade.

Sega me vidi kao i neumornog optimistu, što jesam, ali osnovni razlog moje angažovanosti na blogu je moja neizmjerna ljubav prema Bosni. Imala sam sreću da je i moj Vice volio Bosnu. Živeći 5 godina u Rakovom selu, 15 godina u Beogradu i 58 u Sarajevu, tj Bosni, dijelio je sa mnom tu ljubav, a oba sina su mu rodjena u Bosni (Banja Luka i Sarajevo), podrazumjevalo se da je  volio svoju domovinu Hrvatsku. Jer svi ljudi  na svijetu imaju samo jednu domovinu i to onu u kojoj su rodjeni.

Poslije onih protesta u Sarajevu, nevjerovatno je koliko se toga promijenilo.

Co nije u prilici da prati šta se dešava kod nas, a ni mnogi naši Bosanci i Hercegovci po svijetu, pa ću ja opet koristiti ovu mogućnost za malo “u slici i riječi.“

Nikad ni jedan protest nije imao toliko mladih, obrazovanih ljudi, sa snažnim emocijama prema antifašistima, u tako kulturnom ambijentu koji su sami stvarali. Bilo je prije pet-šest godina protesta u kojima je bilo i paljevina i gadjanja flašama i kamenjem, za koje se ni danas ne zna ko ih je organizovao. Ali je evidentno da su poslije ubili svaku mogućnost da se ponove u većem broju.

Mislim da je vrhunac nezadovoljstva dostigao svoj maksimum.

Ja sad razmišljam da je došlo vrijeme da svi shvate da je ova odbrana i Bosne i Sarajeva poslužila hodžama, sveštenicima, popovima i lopovima (političarima) da naprave državu u kojoj će imati najveću moć u ostvarivanju lagodnog života “bez krampa i motike i velike pameti“.

Nešto što se još desilo a to je prvi put poslije 28 godina ovaj posljednji Bajram na državnim medijima.

Početkom rata naš bivši rejs Cerić i kompanija proglasiše nas  Bošnjacima, bez ikakvog referenduma i mišljenja Bosanaca koji su po roditeljskom nasljeđuju primjenjivali islam i svi koji smo nosili imena turskog i arapskog jezika, a četnici nas nazivali Turcima.

Pred rat četnička ideologija nas proglasi  Muslimanima s velikim M, da nam ukinu pravo na bilo kakvo vlasništvo na Bosnu. Musliman ima u prevodu samo jednu riječ - vjernik. Sve ostale zemlje na svijetu naglašavaju da su muslimani iz Egipta, Sirije, Iraka i UAR-a itd.

Ovaj Bajram, novi rejs, Bakir i svi imami, hodje i ko li su već, su svim muslimanima u Bosni i Hercegovini čestitali na turskom ili arapskom jeziku (nisam sigurna koji je).

To je za mene dovoljno da se izjašnjavam kao Bosanka – ateista, kako sam odgojena.

I da se borim da imam pravo na to. Dozvoljavam i svim drugima kako žele. Mogu umjesto Bosanac ili Hercegovac katolik, pravoslavac biti Srbi ili Hrvati. To je stvar ličnog ili profesionalnog izbora.

Pozdrav Saima






Labels: