Nastavak II

Blog je mirovao zadnjih dana zbog privatnih razloga a danas se vraćamo u „normalu“, tj prilozi će biti objavljivani češće, ovisno o raspoloženju autora.

Saima mi  je današnji prilog poslala još 29. maja i u normalnim okolnostima bih ga objavio odmah ili u dan-dva od primitka. Iako je od slanja prošlo skoro mjeseca dana, nadam se da prilog nije izgubio na aktuelnosti i zanimljivosti. Pokušat ću ovakva „kašnjenja“ u budućnosti izbjeći koliko je to god moguće ali zbog trenutne situacije u svijetu vezano za virus koji se i dalje širi, i privatnih obaveza, moguće je da blog ponekad „zamre“ nekoliko dana.

A evo šta nam je Saima poslala prošlog mjeseca:

Od kako smo ”preko vode došli do slobode” bilo je nevjerovatno koliko je lijepo izlaziti u bašte finih sarajevskih kafe slastičarnica sa dragim prijateljicama uživo.

Zaista koliko god mislili da je telekomunikacija dobra, nula je prema osjećaju kad se gledamo u oči a teme se nameću bez prestanka. Sad pod maskama oči imaju poseban značaj,

Onda sam došla do zaključka da meni najviše inspiracije ipak daju prilozi i komentari Coa i svih naših blogera.

Segin komentar na moj zadnji prilog je potrefio u “sridu “ s opisom ponašanja holandskih vlasti u vezi s dostavljanje pomoći nekim evropskim vladama. Zaista za sve ono što narodi i vlade rade svojom  neodgovornošću i stanovnici nepridržavanjem  savjeta, ne zaslužuju nikakvu pomoć.

Mene je to najviše ohrabrilo da neka svoja ponašanja u zadnje vrijeme koja me opterećuju postavim na pravo mjesto.

Ovde sa dogadja da mi se obraćaju neki prijatelji ili njihova djeca  koja rade u državnim preduzećima, te pred kraj mjeseca dolaze s molbama za posudbu novca do slijedeće  plate. Prošli mjesec sam odbila, zbog načina na koji se ponašaju i kako bez ikakvog plana i razuma rasipno žive. Od prilike sam isto razmišljanje donijela kao i Sega svoje o ponašanju holandske vlade.

Sega me vidi kao i neumornog optimistu, što jesam, ali osnovni razlog moje angažovanosti na blogu je moja neizmjerna ljubav prema Bosni. Imala sam sreću da je i moj Vice volio Bosnu. Živeći 5 godina u Rakovom selu, 15 godina u Beogradu i 58 u Sarajevu, tj Bosni, dijelio je sa mnom tu ljubav, a oba sina su mu rodjena u Bosni (Banja Luka i Sarajevo), podrazumjevalo se da je  volio svoju domovinu Hrvatsku. Jer svi ljudi  na svijetu imaju samo jednu domovinu i to onu u kojoj su rodjeni.

Poslije onih protesta u Sarajevu, nevjerovatno je koliko se toga promijenilo.

Co nije u prilici da prati šta se dešava kod nas, a ni mnogi naši Bosanci i Hercegovci po svijetu, pa ću ja opet koristiti ovu mogućnost za malo “u slici i riječi.“

Nikad ni jedan protest nije imao toliko mladih, obrazovanih ljudi, sa snažnim emocijama prema antifašistima, u tako kulturnom ambijentu koji su sami stvarali. Bilo je prije pet-šest godina protesta u kojima je bilo i paljevina i gadjanja flašama i kamenjem, za koje se ni danas ne zna ko ih je organizovao. Ali je evidentno da su poslije ubili svaku mogućnost da se ponove u većem broju.

Mislim da je vrhunac nezadovoljstva dostigao svoj maksimum.

Ja sad razmišljam da je došlo vrijeme da svi shvate da je ova odbrana i Bosne i Sarajeva poslužila hodžama, sveštenicima, popovima i lopovima (političarima) da naprave državu u kojoj će imati najveću moć u ostvarivanju lagodnog života “bez krampa i motike i velike pameti“.

Nešto što se još desilo a to je prvi put poslije 28 godina ovaj posljednji Bajram na državnim medijima.

Početkom rata naš bivši rejs Cerić i kompanija proglasiše nas  Bošnjacima, bez ikakvog referenduma i mišljenja Bosanaca koji su po roditeljskom nasljeđuju primjenjivali islam i svi koji smo nosili imena turskog i arapskog jezika, a četnici nas nazivali Turcima.

Pred rat četnička ideologija nas proglasi  Muslimanima s velikim M, da nam ukinu pravo na bilo kakvo vlasništvo na Bosnu. Musliman ima u prevodu samo jednu riječ - vjernik. Sve ostale zemlje na svijetu naglašavaju da su muslimani iz Egipta, Sirije, Iraka i UAR-a itd.

Ovaj Bajram, novi rejs, Bakir i svi imami, hodje i ko li su već, su svim muslimanima u Bosni i Hercegovini čestitali na turskom ili arapskom jeziku (nisam sigurna koji je).

To je za mene dovoljno da se izjašnjavam kao Bosanka – ateista, kako sam odgojena.

I da se borim da imam pravo na to. Dozvoljavam i svim drugima kako žele. Mogu umjesto Bosanac ili Hercegovac katolik, pravoslavac biti Srbi ili Hrvati. To je stvar ličnog ili profesionalnog izbora.

Pozdrav Saima