Bez naslova

Imam potrebu da na ovom blogu zabilježim sve što smatram da će jednog dana biti važno za našu prošlost, a možda i našu budućnost. Danas se na TV Sarajevo cjeli dan prikazuju dokumentarne emisije vezane za 2. maj 1992. god kad je počeo  “odbrambeni otadžbinskim “ rat u Sarajevu. Smjenjuj se svjedoci tih dogadjaja, poznati i nepoznati. Niko taj dan nije znao šta se dogadja. Ali ipak i onda je bilo ljudi koji su imali kućne kamere sa onim trakama koje su se mogle gledati na onim kućnim projektorima.

Granatiranje grada s okolnih brda bilo je strašno. Gospodin Jovo Divjak je rekao da mu je neki kolega rekao da je sve spremno i pokriveno. Rekao je da je negdje do 20. maja još bila JNA a onda su postali Vojska Republike Srpske. Poslije svi zločinci postadoše gradjani Republike Srpske i Karadžića Crnogorca. Braća Srbijanci se izvukoše ali organizator svega Milošević i suradnici završiše kako završiše.

Ja sam prije dva dana u poštanskom sandučiću našla ovaj dokument. U prvi momenat sam pomislila da je neki plakat koje danima i pred izbore ubacuju stranke ili reklame raznih firmi.

Kad sam ušla u kuću i vidjela ovaj dokument bila sam zbunjena, nisam imala pojma od kuda i kako je došao. Onda sam okrenula drugu stranu i vidjela da je isječen iz nekih hrvatskih novina. Dokument je požutio i vidjelo se da je star.

Zadnja strana, dokaz da je iz hrvatskih novina.
Mašala što je bila ljubav prema muslimanima,
koja je i danas "neugašena"

Onda sam shvatila da je to štampano pred demokratske izbore u Hrvatskoj. Ovde je poslije rata bilo nekoliko komšija koji su bili u Hrvatskoj vojsci u Vitezu i okolini gdje spada i selo Ahmići u kojem je bio strašan pokolj i paljevina civilnog stanovništa. U Hagu su odrobijali Kordić i kompanija. Nekima su žene bile Bosanke i Hercegovke  (po roditeljskom nasljeđuju islam). Ja mislim da bi neko iz tih porodica ubacio u sanduče, ko nije odan “ velikom bratu”. Ja  odavno nemam drugi izraz za stanovnike BIH osim da su Bosanci i Hercegovci (po roditeljskom nasljeđuju pravoslavni  i katolici). Svi smo imali pravo da se opredjeljujemo kako smo htjeli. Sad mi se čini da su se današnji šovinistu najviše izjašnjavali kao Jugoslaveni. Imam 73- ću i nikad nikog u BiH neću nazvati Srbin, Hrvat i Bošnjak pa nek se ljuti ko god hoće. Tako sam odgojena, tako sam živjela i takav je moj svjetonazor.

Svako ima pravo da se izjašnjava kako hoće ali meni je žao što iz tih opredjeljenja dolaze najveći nacionalisti i fašisti i smrtni neprijatelji svoje domovine, koja je  svakom kao i majka samo jedna i jedina.

U BiH  oko ove korone dolaze nevjerovatni tvitovi i videa koji sviju oduševljavaju. Često se čuje kako  su Bosanci i Hercegovci najpametniji i najduhovitiji narod. Ali nažalost 92-ge nas predjose  ko sanske koze.

Sada gledamo Mostar, još uvijek podijeljen, razrušen ali i svjetla točka novi most. Čovic i Izetbegović sve rade da izgleda da su smrtni neprijatelji a to sve rade samo za svoju korist i očuvanje ogromnog bogatstva. Kako meni sada ova čestitka zvuči. I razmišljam koji smo mi Bosanci i Hercegovci budale i kako lako omogučismo susjedima da nas podjele i opljačkaju. I što je najstrašnije to i danas čine.

Ali na internetu kruži i ovo, što mislim da je za budućnost i s tim završavam prilog.

Pozdrav Saima