In memoriam - Saida Bekić, rođ. Bahtijarević

Dragi Blogeri.

Danas sam saznala tužnu vijest o odlasku još jedne moje voljene osobe i naše blogerke, čiji će prilozi ostati nezaboravni.

U posljednje dvije godine je poboljevala od lakšeg moždanog udara ali zahvaljujući švedskom zdravstvu i predivnom sinu kojeg ima, išlo je na bolje. Javila su se sjećanja i njen predivni glas i grleni smijeh.

Moj Vice nije lako prihvatao nove osobe u nas život a sa Saidom, kad smo se upoznali, kliknulo je odmah.

Naši susreti, a bilo ih je šest u Sarajevu, su bili dani smijeha i divnog druženja.

Bila je izuzetno obrazovana, pet jezika, dama ,divna majka, elegantna, puna evropskih manira. Gledajući nas, mnoge naše žene naše generacije, i puno mladje, ostarjele prije vremena, obučene i zamotane, uplašene od života, znale su nas podobno ogovarati.

A ja se nagledala u Holandiji starijih od nas u pastelnim bojama odjeće, našminkane, na biciklima, a sigurno je tako i u Švedskoj. Ali Saida je bila posebna.

Našu je Bosnu obožavala. Otac je bio Banjalučanin, a majka iz Dervente. Tamo je odrasla i završila Gimnazije, a u Zagrebu fakultet.

Mi u Banjaluci smo Derventu zvali Mala Banjaluka. Zbog kulture i gospodstva njenih stanovnika. I mnogo uglednih ljudi u svim gradovima bivše domovine.

Tako je opet ovaj blog imao za mene i ima ovu upornost da ostanem dok traje. Svidjelo joj se moje pisanje, zamolila Coa da joj da moj mejl, on upitao za dozvolu, i tako smo mi postale kao sestre.

Znam da bi voljela da je mogla da zauvijek ostane u našoj lijepoj BiH a ja želim da joj bude laka zemlja Švedska koja ju je divno prihvatila zbog nje što je bila takva kakva je.

Pozdrav Saima