SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Saturday, January 25, 2020

Pravoslavna džamahirija


Diplomirani mesar iz Mrčajevaca kod Laktaša često Sarajevo naziva Teheranom, šprdajući se na račun glavnog grada Bosne i Hercegovine a u isto vrijeme mu ne pada na pamet da se pohvali da je Banjaluka postala pravoslavna džamahirija najviše upravo uz njegovu pomoć. Bivši SKOJ-evac, komunista i reformista zaboravlja šta je radio i pričao prije ovog zadnjeg rata. Više od polovine svoga života je upravo on stajao na braniku partije i bratstva i jedinstva, borio se protiv religije i popova a danas je u prvim redovima pravoslavlja, ližući skutove popova kad god to stigne. A prilika je napretek.

Pored mnogobrojnih pravoslavnih bogomolja koje su nikle u svakom kutku grada, ulicama Banjaluke se sve češće organiziraju kojekakve „šetnje bradatih spodoba u mantijama iza kojih se u prvim redovima guraju političari bez čijeg prisustva te „šetnje (litije, kako se one u stručnim krugovima nazivaju), ne mogu proći.

Jedna takva je održana nedavno, vezano za pravoslavni Božić, kada su se glavnom gradskom ulicom vijorile mantije i crkvene zastave, a sve na radost ovčica koje su se stadu vratile krajem osamdesetih zahvaljujući demokratskim promjenama. Jer da njih ne bi, većina bi i danas slavila Tita i partiju.

Iza mnogobrojnih popova (pitam se ko ih plaća i kako se u relativno kratkom roku toliko namnožiše) primjećujem diplomiranog mesara, te gradonačelnika, koji se takođe, kako vidim, priklonio istom Bogu, iako su njegovi sunarodnjaci digli neku frku oko toga pa se zadnjih dana Crnom Gorom litira sve u šesnaest, vraćajući me u vremena prije ovogo zadnjeg rata kata je litiranje počelo samo što tada nisam znao kao se to zove.

Među političarima na slikama Nezavisnih novina nisam primijetio doktora Stevandića koji je fakultet završio tokom zadnjeg rata, etnički čišćeći Banjaluku i okoliku. Malo me to zabrinu ali moja zabrinutost je kratko trajala. Doktor se potrudio da na facebook-u objavi fotografije na kojima je on tu, odmah do diplomiranog mesara iz Mrčajevaca, kako i priliči prelivodi njegovog kalibra.

Litija nije jedini kulturni događaj koji u prazničke dane privlači žitelje našeg grada. U disciplini pod nazivom plivanje za časni krst učestvuju mlade snage. Ova takmičenja se organiziraju u svim krajevima manjeg blentiteta pa tako i u pravoslavnoj džamahiriji, jer kakav bi to glavni grad bio bez obilježavanja ovako značajnog "kulturnog" događaja. Diplomirani mesar nije zainteresiran da bude aktivni učesnik u takmičenju, već pušta druge u prve redove, kao što je to činio i za vrijeme zadnjeg rata kada je također puštao druge da ginu u odbrambeno-otadžbinskom ratu, dok se on zadovoljio manje popularnim disciplinama, švercom i bogaćenjem. Za sebe je odabrao mnogo važniju (i težu) ulogu. On je taj koji dariva pobjednika, kako to i priliči njegovom statusu (a ima i odakle). Ove godine je pobijedio neki moj prezimenjak (u džep je strpao tri hiljade KM-ova), što mi je osvježilo dan, makar mi nije rođak (i makar ja nisam dobio ni pfeninga).

Januar se bliži kraju a s njim i kulturni događaji u našem gradu kojih ima puno posebno u ovo doba godine. Litija će u gradu biti još, u to sam siguran, jer šta čovjek može očekivati od grada koji s punim pravom nosi titulu pravoslavne džahahirije, mada je diplomirani mesar iz Mrčajevaca tako nikada neće nazvati. A ona tu titulu zaslužuje mnogo više nego što se Sarajevo može nazvati Teheranom.

P.S. Prve dvije fotografije sam "ukrao" s facebook stranice "doktora" Stevandića. Nadam se da se on neće naljutiti jer je taj zanat "doktor" ispekao još tokom ovog zadnjeg rata kad su čistili grad od nepodobnih, i usput ih oslobađali nepotrebnih stvari.

0 Comments:

Post a Comment

<< Home