SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Saturday, December 07, 2019

Javila se Nataša


Dragi blogeri, dugo se nisam javljala, a najmanje sam ocekivala da ce ovakav prilog i komentar biti povod mom javljanju. 

Moram priznati da se ne sjecam da je kasnjenje od par minuta na posao bio razlog za pokretanje inicijative o mom politickom kaznjavanju. Priznajem da je kasnjenja bilo, najcesce s razlogom, iako mi je to tesko prihvatiti jer u principu ne kasnim, sto znaju svi koji me poznaju. Mrzim kasnjenje, obicno dolazim desetak minuta ranije i radije cu cekati nego kasniti.  Ne pravdam se, vec razmisljam o tome s cudjenjem i s podosta pitanja koja si postavljam.

Ono sto im je smetalo je bila moja sposobnost da ih uvijek “procitam”, meni nisu mogli prodavati maglu, i nisam se ustrucavala to reci.

Nemam sto vise dodati, sve je receno i poznato. Iz doba kada sam radila u RC mogu jedino reci za Mazalicu i njegovu “druzbu” - LJIGAVCI, a potvrdjuje se da iver ne pada daleko od debla.

Ono sto se od 1990. god dogadjalo i dogadja ima mnogo tezu kvalifikaciju, ali to ostavljam Banjalucanima.

Za drage banjalucke poznanike, prijatelji to znaju, dobro sam, aktivna kao uvijek, sretna sam baka.

Susrecem se povremeno s Banjalucanima, s nekima sam u stalnoj
vezi, no vrijeme i okupiranost novim obavezama cine svoje, udaljavaju me od grada i problema s kojima se grad nosi. Organizam, sto smo stariji, nesvjesno izabire put sjecanja lijepih dogadjanja u njemu i bijeg od zlocinackih poduhvata. 

Previse je trauma u bivsem ali i sadasnjem okruzenju. Mora se prezivjeti koliko-toliko zdrav i normalan!

Srdacan pozdrav dragim blogerima s kojima sam na ovim stranicama provela nekoliko lijepih godina.

Natasa

Da me se prisjetite.
S ovogodisnjih izlozaba:Povodom 8.marta


UZ SEGIN KOMENTAR

Čestitka za baku i deku


Labels:

4 Comments:

Anonymous sega said...

Postovana Natasa,
procitavsi tvoje javljanje, zapelo mi je za oko ..... presretna baka! Za mene je novost da ste se "ponovili", napisacu tako. Baki, deki kao i svima u porodici NAJISKRENIJE CESTITKE za najljepsim zeljama za unuku ili unuka !!!!!!! Zivjeli i UZDRAVLJE !!!!!
Pozdrav svima, Sega i Brana.

Tuesday, 10 December, 2019  
Anonymous Nataša said...

Dragi Sega,
kad sam pisala ovaj komentar moj je unuk upravo slavio svoj drugi rođendan, pa sam pod tim dojmom dodala kako sam sretna baka. Bake, kao bake, ne mogu ne spomenuti koliko uživaju u unucima.
Koliko se sjećam već si mi čestitao, a nije naodmet ponovo primiti čestitku. Zahvaljujem od srca i na ovoj slatkoj slikovnoj čestitki.
Srdačan pozdrav tebi i supruzi Brani, kao i vašim vrijednim i iznimno sposobnim i uspješnim sinovima.
Nataša

Wednesday, 11 December, 2019  
Anonymous sega said...

Postovana Natasa,
Kako sam se danas nasmijao, do suza. Ako se ikada vidimo, vjerovatno cu biti sa ¨tekicom¨ ..... sa pribiljeskama, svi znate o cemu se radi i koje vrste podsjetnik ...... haha....ha ! Necu da kazem sigurno, ali tjesim se pa cu reci : mozda sam poceo zaboravljati .. Haha..ha ? Hvala na pozdravima, jos jednom vam zelim sve najbolje !! POZDRAVI !!!!!!

Thursday, 12 December, 2019  
Anonymous Aljosa said...

Kada god se Natasa javi uvjek je nesto lijepo. Njene slike su divne i radujem se da imam dvije koje me podsjecaju na nju i na zajednicku RO PE u kojoj smo radili. Nastojim kada sa suprugom dodjem u Zagreb, ako okolnosti dozvole, popijem kafa sa Natasom i da se podsjetimo na Banja Luku ali i najvise na sadasnji zivot i ono sto nam cini radost a to su unucad koja nam uljepsavaju ove nase “mlade dane”.

Dolazak u Zagreb u kojem sam proveo sest studentskih godina, po meni jedan od boljih djelova moga zivota, skopcan je sa gradom koji ima mnogo novih stari pocev od trgovacke zone u kojoj je nakada bila znacajna masinaska / strojarska industrija a koje vise nema. Mnoge fabrike na ulasku u Zagreb, s Beogradske strane, Prvomajska, TPK, Chromos Katran Kutrilin i mnoge druge zive u sjecanjima starijih koji su znali za njihovo postojanje na Zitnjaku da bi s privatizacijom nestalo proizvodnje koja ustupi svoje mjesto Trgovini (!?) koja cvate iako neznam na osnovu cega jer se uvjek dohodak stvarao u proizvodnji.

Hodajuci po gradu ocekujes da ces sresti nekoga poznatog ali onda sam sebi kazes pa godine su prosle i promjene su vidljive i na nama i na gradu pa nastojis da se sretnes sa onima cije brojeve telefona imas. Tako osim Natase sretnem se sa porodicom Hozic Ferida poznatog banjaluckog arhitekta, kolegom iz Gimnazije i sa fakulteta Zdavkom Timkovim, cimerima iz Tvrtkove 5, studentski dom Djuro Salaj, koji me vrate u doba studija kada je vazilo pravilo zavrsiti fakultet a nenauciti preferans to dodje kao da nisi diplomirao. Kratki boravci napune mi baterije do narednog dolaska jer obilazak grada muzeja i galerija uvjek su dozivljaj koji mi omoguci da osjetim bilo grada i ljepotu svih kulturnih zbivanja u njemu.

Iako nastojimo da ne pricamo o onima koji zglajzase u nacionalisticke vode ipak zakljucimo da to treba napisati da djeca znaju kakvi su im bili ocevi i poneka majka u vrijeme kada je na povrsinu isplivala necist. Pozdravljam Natasu i sve posjetioce bloga sa zeljom da pisu sjecanja jer sve sto se ne napise ostaje izgubljeno.

Koristim priliku da svim prijateljima zazelim sve najbolje za nastupajuce praznike i da im Nova 2020 godina donese dobro zdravlje i puno radosti.

Aljosa Mujagic

Sunday, 15 December, 2019  

Post a Comment

<< Home