Od svega po malo
Nadam se da su dragi Komljenovići stigli svojoj kući u Ameriku. Ako se Co dobro odmorio nek objavi prilog, a ako nije, nek se još odmara i sredjuje utiske o lijepim susretima sa dragim ljudima.
Ja nikad nisam imala mogućnosti da dodjem u Banjaluku u julu i augustu kad dolazi naša raja iz mnogih dijalova svijeta. Meni je uvijek svaki odlazak u Banjaluku bio lijep kad sam susretala staru raju. Svaki grad čine njegovi ljudi.
Dugo slušala slušala da su neki pojedinci vršili propaganda da je ovaj blog opasan, najviše dok je bila živa naša draga Nada, a i zbog mene i Coa. Nijedan moj dolazak nije mi donio nikakvu neprijatnost, a ne znam da li je Cou u ove dvije godine! Prošle godine je dugo bio u Banjaluci zbog stomatologa a i ove je obilazio mnoga mjesta u gradu. Mislim da su kukavice i ulizice najgori tipovi koji tome doprinose.
U Sarajevu je bila uspješno organizovana GEJ parada. Obzirom da smo Vice I ja učestvovali u svim pozitivnim protestima u gradu, ja sam i sama nastavila tu tradiciju.
Šetajući u koloni prišla mi je jedna malecka djevojka noseći smotano platno i zamolila da ga raširimo. Ja sam prihvatila. Bilo je široko kao cijela ulica. Brzo su nam prišli neki Talijani, Englez i Sarajlije. Bilo je nevjerovatno kako su se ljudi odmakli cijelim putem da bi napravili mjesta da se može pročitati šta na njemu piše. Ja nisam vidjela šta piše pa sam pitala sam djevojku. Bila je Zagrepčanka i rekla da piše “Proleteri svih identiteta ujedinite se. “ Toliko je bilo slikanja i osmijeha. Ja sam samo rekla “ Dje me nadje”.
Ova fotografija je iz “ Oslobodjenja”, Frani poslala raja putem Vibera.
Ljeto je prošlo lijepo sa unucima, snahama i sinovima.
Moja draga Zoe je prvi dan kad smo svi sjeli za sto za ručak podigla ruke sa pogledom u nebo i rekla “Hvala Vice”. To je postalo svakodnevni ritual prije ručka kao što se vjernici prekrste i pomole.
Svi obožavaju Rakovo selo . Zlatkov mladji sin
Ljudi me pitaju kako sam i ja odgovaram. Zahvaljujući našem mentalnom sklopu urna je kod mene, imam osjećaj kao da je tu i čuva me. Rekla sam djeci da kad i mene kremiranje stave nas u boks u Sarajevu i napišu “Sajma i Vice“ dovoljno, jer su nas uvijek svi tako znali i bit ćemo opet zajedno dok je svijeta.
Sad ću malo poslati fotografija iz mog novog života u kojem crpim snagu zbog naših dragih.
Nisam uopšte razmišljala da napustim ovaj blog jer i on je odraz ljepota u ovoj poplavi bljuvotina na raznim portalima.
Moji susjedi iz Lorisa u djelu zgrade koja je minirana, rat su proveli u Nirnbergu, Njemačka Ona je bila ljekar Zdenka a on elektro inžinjer Zdravko. Divni ljudi. U četvrtak idemo u Rakovo selo.
Družimo se, pričamo o svojim životima i djeci. Juče mi je rekla da se u Njemačkoj upoznala sa divnom banjalučkom porodicom i divno se družila sa Felicitas. Ma sigurna sam da to može biti naša Felicitas koja se javljala na blog i nemoguće je da postoje dvije osobe sa istim imenom i prezimenom.
Za danas tako od svega pomalo.
Srdačni pozdravi Saima
UZ SAIMIN KOMENTAR
Labels: saima
posted by co | 10:11 AM
6 Comments:
Postovana gospodjo Saima, da , ja sam ta Felicitas koju ste spominjali sa nasim dragim Juricima. To je jedno tako lijepo prijateljstvo, posebno sa mojim roditeljima (tata je nazalost pokojni), a gospodinu Zdravku smo veliki duznici za nesebicne i ceste obilaske moje pokojne svekrve u Sarajevu.
Svijet je bas mali i ugodno sam se iznenadila.
Ovog ljeta smo putovali iz Sibenika za Sarajevo i kod putokaza za Rakovo Selo sam svjesno na Vas pomislila iako Vas nikada nisam upoznala. Ali citajuci priloge na blogu se upoznajemo bez da smo se ikad sreli. A mozda nas ovdje ipak povezuje ona stara, kulturna Banja Luka.......
Pozdravljam Vas, a i ostale drage ljude na ovoj stranici!
Felicitas
feliwiho@yahoo.de
Draga Felicitas
Ova fotografija je snimljena u ovom trenutku kad su Jurići pričali o vama svima. Ja sam im ovo priredila kao iznenađenje. Bili su dirnuti i zamolili me da pozdravite sve vase: tebe, ADU, Filipa i Hanu i poljubite sviju od njih. U prilogu šaljem fotografiju iz Rakovog sela pred našom kućom i Kavane Medulić u Šibeniku.
Puno pozdrava i od mene
Uz komentar gdje Saime:
Oni koji navode da je ovaj blog opasan to je zbog toga sto ne mogu na njemu iznositi svoja nakaradna konzervativna i etnocentristicka misljenja,vrijedjati i nazivati nekulturnim nadimcima svoje neistomisljenike.Zato je ovaj blog vrlo kvalitetan...Sigurno se ti koji nazivaju ovaj blog vrlo opasnim javljaju sa svojim psovackim i primitivnim komentarima na :oslobodjenje.ba,slobodna-bosna-ba,vijesti.ba,www,cafekajak.com ...
Izvinjavam se zaboravio sam napisati svoje ime uz Saimin komentar
Nostalgicar
Komentar Nostalgičara je pogodjen “ pravo u sridu” Za kvalitet bloga zaslužni su mnogi Blogeri koji su se javljali sve ove godine od kad postoji. Za istoriju će jednog dana biti vrlo bitno da su većina pisala samo ono doživljeno, bez laži bez stranačkih obilježja , a to je za istoriju najvažnije.
Pozdrav Saima
Spremam se 01.12 u Holandiju, ovde priličan broj obaveza, druženja sa dragim prijateljima se ne mogu odgadjati., a viver i skajp cjeli dan imaju svoje vrijeme, tako da mi dan proleti da mi se čini kao tren. Pročitala sam Coove posljednje priloge i odlučila da se javim na ovaj tekst tj opet “ od svega “ pomalo.
A jedan od razloga je i da neotvaranje prilog o spomeniku u BL i gledam jako meni nesimpaticnu predsjednicu RS.
Podizanje tog spomenika ovih dana je jedan perfidan dogadjaj koji samo može smisliti kabadahija iz Laktasa.
Moram vam reci da sam ja a i mnogi drugi na prvim “ demokratskim “ izborima masovno zaokruživati “ člana srpskog predstavnika u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. Bio je cijenjen profesor , veliki Sekspirolog iiz čestite banjalucke porodice. Kad danas vidim šta rade od ljudi ovi dušmani naše domovine ko zna kakvim su metodama zločinci iz crnogorskih “ vukojebina” manipulirali ljudima.
Meni je moja sestra pričala da su joj tri puta na vrata dolazili neki momci koji su joj rekli da ih poslao Gosp. K Olujević da je pitaju da li joj treba nešto za našu mamu ili nju. Ona je svaki put odbijala. Kad se rat završio pisac Vesovic ( Opet iz CG koji je ostao u Sa) je napisao jedno užasno Prof Koljevicu i o njemu i njegovoj familiji. Ne znam otkuda on može znati bilo šta o našim gradjanskim familijama. Taj isti pjesnik se nameći na našeg divnog plemenitog i uglednog svjetskog književnika Kolju Micevica. Tip se tako dodvoravao “ Hitlerima iz našeg Sokaka” I od toga imao koristi.
Kad ja licno razmišljam profesor je imao priliku da sve vidi šta se dešava i jedino riješe za takvog čovjeka je bilo odmah poslije rata da izvrši samoubistvo.
U zadnjim danima oko Vukovara čujem od stanovnika tog napaćenog grada čuje se da ljudi govore oprosticemo ali nećemo nikad zaboraviti. Kod nas u Sa koji je duže i teze stradao odavno ljudi govore zaboravicemo ali nećemo oprostiti. Mislim da nam je to lakše jer manje se vraćamo u prošlost i vise živimo za budućnost. Zato je Sarajevo omiljena destinacija nemamo sukobe ljevičara ni desničara.
Ovaj gest podizanja spomenika u BL je znak da se Dodiku dobro trese po nogama. Pa sada poslije 22 godine diže spomenik. Mladi ljudi nemaju pojma ni ko je to bio a on misli da će mu i mrtav poslužiti da s njim manipulira.
Ja sam uvijek sretna da ste vi mnogi u svom izbjeglištvu doživjeli teških momenata ali sad kad čitam ove lijepe priloge a vašim putovanjima i prijateljima uživam. Da vi vidite izbjeglice u Sarajevu. Vidi se da su nečija bogatija djeca iz ovih zemalja u kojima se gine.
Znaju jezike imaju dobru garderobu , mobitela ali iz dana u dan žive gore nego mnogi gospodski kućni Ljubimci. Čekaju pred poslugama i prose za hrana. Uvijek se sjetim moga Zlatko u izbjeglištvu i uvijek sam spremna da im dajem . Uvijek je ista rečenica “ hvala majko puno” na našem jeziku. A mladi u BL u redovima stoje i sanjaju da stignu tamo gdje ste vi mnogi moji dragi banjalucani.
Post a Comment
<< Home