SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Tuesday, October 08, 2019

Od svega po malo


Nadam se da su dragi Komljenovići stigli svojoj kući u Ameriku. Ako se Co dobro odmorio nek objavi prilog, a ako nije, nek se još odmara i sredjuje utiske o lijepim susretima sa dragim ljudima.
Ja nikad nisam imala mogućnosti da dodjem u Banjaluku u julu i augustu kad dolazi naša raja iz mnogih dijalova svijeta. Meni je uvijek svaki odlazak u Banjaluku bio lijep kad sam susretala staru raju. Svaki grad čine njegovi ljudi.

Dugo slušala slušala da su neki pojedinci vršili propaganda da je ovaj blog opasan, najviše dok je bila živa naša draga Nada, a i zbog mene i Coa. Nijedan moj dolazak nije mi donio nikakvu neprijatnost, a ne znam da li je Cou u ove dvije godine! Prošle godine je dugo bio u Banjaluci zbog stomatologa a i ove je obilazio mnoga mjesta u gradu. Mislim da su kukavice i ulizice najgori tipovi koji tome doprinose.

U Sarajevu je bila uspješno organizovana GEJ parada. Obzirom da smo Vice I ja učestvovali u svim pozitivnim protestima u gradu, ja sam i sama nastavila tu tradiciju.

Šetajući u koloni prišla mi je jedna malecka djevojka noseći smotano platno i zamolila da ga raširimo. Ja sam prihvatila. Bilo je široko kao cijela ulica. Brzo su nam prišli neki Talijani, Englez i Sarajlije. Bilo je nevjerovatno kako su se ljudi odmakli cijelim putem da bi napravili mjesta da se može pročitati šta na njemu piše. Ja nisam vidjela šta piše pa sam pitala sam djevojku. Bila je Zagrepčanka i rekla da piše “Proleteri svih identiteta ujedinite se. “ Toliko je bilo slikanja i osmijeha. Ja sam samo rekla “ Dje me nadje”.

Ova fotografija je iz “ Oslobodjenja”, Frani poslala raja putem Vibera.

Ljeto je prošlo lijepo sa unucima, snahama i sinovima.

Moja draga Zoe je prvi dan kad smo svi sjeli za sto za ručak  podigla ruke sa pogledom u nebo i rekla “Hvala Vice”. To je postalo svakodnevni ritual prije ručka kao što se vjernici prekrste i pomole.

Svi obožavaju Rakovo selo . Zlatkov mladji sin
je 22.07. slavio peti  rodjendan i kad smo pitali koje ima želje rekao je “Da stalno živi u Rakovom selu i da nauči hrvatski.” Rekla sam im da puno ne tuguju jer svi ćemo umrijeti. Bitno je samo da ne prodju kroz život nego da istinski žive život kao sto smo Dida i ja radili.

Ljudi me pitaju kako sam i ja odgovaram.  Zahvaljujući našem mentalnom sklopu urna je kod mene, imam osjećaj kao da je tu i čuva me. Rekla sam djeci da kad i mene kremiranje stave nas u boks u Sarajevu i napišu “Sajma i Vice“ dovoljno, jer su nas uvijek svi tako znali i bit ćemo opet zajedno dok je svijeta.

Sad ću malo poslati fotografija iz mog novog života u kojem crpim snagu zbog naših dragih.
Nisam uopšte razmišljala da napustim ovaj blog jer i on je odraz ljepota u ovoj poplavi bljuvotina na raznim portalima.

Moji susjedi iz Lorisa u djelu zgrade koja je minirana, rat su proveli u Nirnbergu, Njemačka Ona je bila ljekar Zdenka a on elektro inžinjer Zdravko. Divni ljudi. U četvrtak idemo u Rakovo selo.





Družimo se, pričamo o svojim životima i djeci. Juče mi je rekla da se u Njemačkoj upoznala sa divnom banjalučkom porodicom i divno se družila sa Felicitas. Ma sigurna sam da to može biti naša Felicitas koja se javljala na blog i nemoguće je da postoje dvije  osobe sa istim imenom i prezimenom.

Za danas tako od svega pomalo.

Srdačni pozdravi Saima

UZ SAIMIN KOMENTAR



Labels:

5 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Postovana gospodjo Saima, da , ja sam ta Felicitas koju ste spominjali sa nasim dragim Juricima. To je jedno tako lijepo prijateljstvo, posebno sa mojim roditeljima (tata je nazalost pokojni), a gospodinu Zdravku smo veliki duznici za nesebicne i ceste obilaske moje pokojne svekrve u Sarajevu.
Svijet je bas mali i ugodno sam se iznenadila.
Ovog ljeta smo putovali iz Sibenika za Sarajevo i kod putokaza za Rakovo Selo sam svjesno na Vas pomislila iako Vas nikada nisam upoznala. Ali citajuci priloge na blogu se upoznajemo bez da smo se ikad sreli. A mozda nas ovdje ipak povezuje ona stara, kulturna Banja Luka.......
Pozdravljam Vas, a i ostale drage ljude na ovoj stranici!
Felicitas
feliwiho@yahoo.de

Friday, 11 October, 2019  
Blogger Saima said...

Draga Felicitas
Ova fotografija je snimljena u ovom trenutku kad su Jurići pričali o vama svima. Ja sam im ovo priredila kao iznenađenje. Bili su dirnuti i zamolili me da pozdravite sve vase: tebe, ADU, Filipa i Hanu i poljubite sviju od njih. U prilogu šaljem fotografiju iz Rakovog sela pred našom kućom i Kavane Medulić u Šibeniku.
Puno pozdrava i od mene

Sunday, 13 October, 2019  
Anonymous Anonymous said...

Uz komentar gdje Saime:

Oni koji navode da je ovaj blog opasan to je zbog toga sto ne mogu na njemu iznositi svoja nakaradna konzervativna i etnocentristicka misljenja,vrijedjati i nazivati nekulturnim nadimcima svoje neistomisljenike.Zato je ovaj blog vrlo kvalitetan...Sigurno se ti koji nazivaju ovaj blog vrlo opasnim javljaju sa svojim psovackim i primitivnim komentarima na :oslobodjenje.ba,slobodna-bosna-ba,vijesti.ba,www,cafekajak.com ...

Friday, 18 October, 2019  
Anonymous Anonymous said...

Izvinjavam se zaboravio sam napisati svoje ime uz Saimin komentar

Nostalgicar

Friday, 18 October, 2019  
Anonymous Anonymous said...

Komentar Nostalgičara je pogodjen “ pravo u sridu” Za kvalitet bloga zaslužni su mnogi Blogeri koji su se javljali sve ove godine od kad postoji. Za istoriju će jednog dana biti vrlo bitno da su većina pisala samo ono doživljeno, bez laži bez stranačkih obilježja , a to je za istoriju najvažnije.
Pozdrav Saima

Saturday, 19 October, 2019  

Post a Comment

<< Home