SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Friday, October 25, 2019

Tri dana u Banjaluci

Bisera i Džida kod mene
Nakon mislim skoro 40 godina i više vraćam se vozim iz Banjaluke u Sarajevo i prilog pišem u vozu.
Došla sam prije tri dana.

Razlog dolaska je posjeta prijateljici koja je došla iz Švedske. U mojoj ulici, djetinjstvo smo proveli u druženju.  Bili smo puno na ulici ali nismo bili uličari, nego dobra i fino odgojena djeca. Poštivali  smo starije i bili poslušni kad je god kome trebalo.  Sjećam se rečenice nashi roditelja: “Nemojte slučajno da mi komšija dodje na vrata da se požalli na vas”. Znalo se šta bi sljedilo iza tog. Ne znam kako je danas u ulicama. Ja kad spomenem Biseru, Zinku, Dragicu, Nadu, uvijek dodam epitet “najbolja prijateljica” jer su naše emocije jednih prema drugima bile zaista takve. Danas  smo razbacane po svijetu ali kad se sretnemo i “jednom u sto godina” to je praznik a misli prema svima što sam starija sve češće.

Relikvije iza Čajevačke zgrade
Tako je bilo u ova tri dana sa Biserom i rodicom Džidom koja se udala za našeg komšije Slavu iz “čajevačke zgrade”. Vrijeme u Banjaluci ljetno. Očišćeni kesten pred Elektro tehničkim fakultetom sladji nego ikad. Naši sati i sati su prolazili u sekundama.

Burek kod Tešnjaka (Zeleni most) kao da su ga pravile naše nane, majka a i mi same.

Ispred Čajevačke zgrade opet sirotinja pravi neke  zaloga u svom jadu i bijedi moleći od Boga pomoć. Stotinjak metara dalje od toga pored crkve u našoj ulici gradi se velelepni objekat za stanovanje “radnika” crkve . Od naroda i državnog budžeta. Nema nama u EU po mom mišljenju dok vjera vlada iznad svakoga i sviju.

Prošli Doboj  u Federaciju.

Malo, malo, sela pa džamije i pored fine kuće od imama. Ja dobra posla bez krampa i motike i prolivenog znoja.

Objekat za božje ljude
Otišla sam do Zelenog mosta koji je obnovljen i slikala Vrbas s “vidikovca” uz komentar prolaznika. Da je lijep. Odmah sam dobila odgovor od starijeg gospodina ”da se takvi mostovi u svijetu prave za tri puta manje para. Sve pokradoše.”

Voz, kao u Evropi, stajao je dvadeset godina u Sarajevu na stanici dok se ne dogovoriše ko će i kako voziti “do pola a ko od pola”. Zadnju godinu samo se mašinovodje promjene u Doboju. Povratna karta 35 KM za penzionere. Obaviještenja za sve koji dolaze avionom da znaju za ovo. Iz Sarajeva polazi svaki dan u 15 i 40 i stiže u Banjalukuu 20 i 40. U polasku iz Sarajeva voz ima WI-FI i punjač za mobitel. A u povratku iz Banjaluke ima TV iznad glave i gledaju se filmovi.

Pozdrav svima od Saime iz voza.

Crkva u mojoj ulici

Pogled na zeleni most

U daljini Studenac i obala ispod moje kuće

Vidikovac

Voz iz Banjaluke

TV u vozu

Labels:

0 Comments:

Post a Comment

<< Home