SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Thursday, November 14, 2019

Spomenik Nikoli Koljeviću


Preuzeto s portala "Nezavisnih novina"
Iz Banjaluke malo, malo, stižu lijepe vijesti. Evo upravo čitam kako je ispred Narodnog pozorišta otkrivena bista Nikoli Koljeviću, tom poznatom šespirologu, koji je svoje poznavanje Šekspira i njegovog života i djela posebno iskazao za vrijeme ovog zadnjeg rata, kada se od prvog dana demokratskih promjena svrstao na stranu nacizma i fašizma.

Uvijek sam smatrao da samo neuki i neobrazovani mogu praviti zla ali su događaji u Bosni i Hercegovini krajem osamdesetih pokazali da nisam bio u pravu. Jer, ako pogledamo ko je na srpskoj strani bio kolovođa onog što se u njoj dogodilo, vidimo da su to uglavnom fakultetski obrazovane osobe, a među njima i jedan kulturnjak iz Banjaluke. Zahvaljujući njemu i Banjaluka je našla mjesto u historiji buđenja (dobro skrivanog) srpskog nacionalizma na onim našim prostorima. I svi znamo šta se nakon toga u Banjaluci dogodilo. Pola njenog stanovništva je protjerano i sada u grad dolazi uglavnom ljeti, na odmor.

Da bi im uljepšali posjete rodnom gradu, gradske vlasti su se potrudile da na mnogim mjestima podignu spomenike onima koji su imali značajne uloge u njihovom progonu pa je tako danas otkrivena bista šekspirologu, i to u centru grada, na mjestu koje posjetioci teško mogu izbjeći. Ružni spomenici i plakete poginulim u ovom zadnjem ratu, podignuti na mnogim mjestima i ustanovama u gradu, koje prognane neizbježno podsjećaju na vrijeme kada su morali bježati iz grada da bi sačuvali živu glavu, sada se upotpunjavaju bistama „posebno zaslužnih. Koljević je prvi među njima, a siguran sam da će ga slijediti i drugi, prije svega Karadžić i Mladić, samo se čega pogodan trenutak. 

Jer kako drugačije razumjeti podizanje spomenika Koljeviću, koji je svojim angažiranjem direktni saučesnik u zlu koje se desilo u našem gradu, nego nastojanje tamošnjih vlasti da se grad prognanima još više ogadi. Sumnjam da će i jedan prognanik biti sretan kada naiđe na spomenik osobi kao što je Nikola Koljević, i da će zastati da mu oda počast.

Ja sigurno neću.

1 Comments:

Anonymous Saima said...

Spremam se 01.12 u Holandiju, ovde priličan broj obaveza, druženja sa dragim prijateljima se ne mogu odgadjati., a viver i skajp cjeli dan imaju svoje vrijeme, tako da mi dan proleti da mi se čini kao tren. Pročitala sam Coove posljednje priloge i odlučila da se javim na ovaj tekst tj opet “ od svega “ pomalo.
A jedan od razloga je i da neotvaranje prilog o spomeniku u BL i gledam jako meni nesimpaticnu predsjednicu RS.
Podizanje tog spomenika ovih dana je jedan perfidan dogadjaj koji samo može smisliti kabadahija iz Laktasa.
Moram vam reci da sam ja a i mnogi drugi na prvim “ demokratskim “ izborima masovno zaokruživati “ člana srpskog predstavnika u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. Bio je cijenjen profesor , veliki Sekspirolog iiz čestite banjalucke porodice. Kad danas vidim šta rade od ljudi ovi dušmani naše domovine ko zna kakvim su metodama zločinci iz crnogorskih “ vukojebina” manipulirali ljudima.

Meni je moja sestra pričala da su joj tri puta na vrata dolazili neki momci koji su joj rekli da ih poslao Gosp. K Olujević da je pitaju da li joj treba nešto za našu mamu ili nju. Ona je svaki put odbijala. Kad se rat završio pisac Vesovic ( Opet iz CG koji je ostao u Sa) je napisao jedno užasno Prof Koljevicu i o njemu i njegovoj familiji. Ne znam otkuda on može znati bilo šta o našim gradjanskim familijama. Taj isti pjesnik se nameći na našeg divnog plemenitog i uglednog svjetskog književnika Kolju Micevica. Tip se tako dodvoravao “ Hitlerima iz našeg Sokaka” I od toga imao koristi.
Kad ja licno razmišljam profesor je imao priliku da sve vidi šta se dešava i jedino riješe za takvog čovjeka je bilo odmah poslije rata da izvrši samoubistvo.

U zadnjim danima oko Vukovara čujem od stanovnika tog napaćenog grada čuje se da ljudi govore oprosticemo ali nećemo nikad zaboraviti. Kod nas u Sa koji je duže i teze stradao odavno ljudi govore zaboravicemo ali nećemo oprostiti. Mislim da nam je to lakše jer manje se vraćamo u prošlost i vise živimo za budućnost. Zato je Sarajevo omiljena destinacija nemamo sukobe ljevičara ni desničara.
Ovaj gest podizanja spomenika u BL je znak da se Dodiku dobro trese po nogama. Pa sada poslije 22 godine diže spomenik. Mladi ljudi nemaju pojma ni ko je to bio a on misli da će mu i mrtav poslužiti da s njim manipulira.
Ja sam uvijek sretna da ste vi mnogi u svom izbjeglištvu doživjeli teških momenata ali sad kad čitam ove lijepe priloge a vašim putovanjima i prijateljima uživam. Da vi vidite izbjeglice u Sarajevu. Vidi se da su nečija bogatija djeca iz ovih zemalja u kojima se gine.
Znaju jezike imaju dobru garderobu , mobitela ali iz dana u dan žive gore nego mnogi gospodski kućni Ljubimci. Čekaju pred poslugama i prose za hrana. Uvijek se sjetim moga Zlatko u izbjeglištvu i uvijek sam spremna da im dajem . Uvijek je ista rečenica “ hvala majko puno” na našem jeziku. A mladi u BL u redovima stoje i sanjaju da stignu tamo gdje ste vi mnogi moji dragi banjalucani.

Thursday, 21 November, 2019  

Post a Comment

<< Home