 |
| Predivni Seveningen u Hagu |
Coov
prilog “Došlo vrijeme...“ i Segin komentar, šta reci: puno sjećanja, puno
emocija, puno razočarenje i u svijet za koji smo mislili da da je bio vrhunac
sloboda i demokratije (prije Trampa), i puno zadovoljstva s novom domovinom
(Sega), i puno dilema gdje otići i provoditi penzionerske dane. Treba se odlučiti
na veliki, hrabar korak u ovo vrijeme. Možda i pored svih materijalni
vrijednosti u zemljama u kojima se nalaze mnogi naši banjalučki gradjani bi
možda trebali napraviti odredjeni reset u svojim životima.
Ja lično
mislim da ljudi trebaju bježati iz odnosa u kojima nisu sretni. Bilo da je to
zemlja u kojoj žive, brak, prijateljstvo, najbliže okruženje.
 |
| Slavio se Zlatkov rođendan |
Koliko
god mi je žao što naši mladi, obrazovani, zdravi, odlaze u kolonama u strane
zemlje u kojima će sigurno u početku imati poteškoća, ali oni su i puni
nade u bolju budućnost i borbu za nju, jer vrijeme veoma brzo
prolazi. To sada osjećamo mi naših generacija kako je ovo naše vrijeme brzo
prošlo. Mnogi mladi koji ostaju se tješe misleći da ima i gore. Istina je da
uvijek ima i gore ,ali ima i bolje. To bolje zaslužuje ako su svjesni da su
dobri u svom poslu i da žele da rade.
Boravak
u Holandiji je bio divan. Lijepo je živjeti u zemlji u kojoj postoji sistem, u
kojoj vas mediji, na prvim stranama novina i televizijskih informativnih
emisija, ne bombarduju s teškim političkim temama, mržnjom, beznađem, u zemlji
u kojoj sam se svakodnevno čudila “normalnim” stvarima.
 |
| Unuci s naboljim drugarima u školi |
Političari
su nas svojim višegodišnjim (dvadeset i vise godina), doveli do toga da se
uvijek čudimo da trolejbusi i tramvaj dođu na vrijeme, da imamo neprestani
strah šta će nam se desiti ako se razbolilmo. Mnogo je prednosti života u
Holandiji i u svim zemljama gdje žive naši ljudi, ali ja ne odustajem od BiH.
Nikad me nije napustila potreba za borbom, i u ratu, ali danas još više mislim
da bi trebali zajedničkim snagama boriti se protiv onih koji nam danas život
čine gorkim u njoj.
Uvijek
i samo zbog pohlepe i bogatstava koja su opljačkali i osigurali sebe i svoje
neprocjenjivim bogatstvom.
 |
| Amsterdam |
Zato
ja mislim kako bi bilo lijepo da se ljudi koji imaju kapital prodaju nekretnine
u tim zemljama i vrate se, pravoslavci ili Srbi, katolici ili Hrvati, Bošnjaci
ili muslimani, u gradove i sela iz kojih su otišli, oni koji imaju svoje
nekretnine, i oni koji nemaju, jer se u svim većim gradovima BiH izgradilo
mnogo stanova, i ne baš skupih, u odnosu na svjetske gradove.
Jedini
način po mom ličnom mišljenju bi bilo ostvarenje one narodne “Ničija nije do
zore gorjela”. Danas dok su prvo vjerski poglavari i političari u ovim njihovim
nahijama sa svojim ispiranjem siromašnih i neobrazovanih, teško da će se uskoro
promijeniti.
Lično
mislim da su mnogi “anamo onih” iz RS-a i “anamo onih” iz Federacije, koji su
dolazili u gradove iz kojih su otišli, nosili loše uspomene. Pojedinci i
političari ih ne vole vidjeti ni nacrtane.
Samo
oni koje savjest muči zbog djela i zlodjela koje samo oni znaju. I nek žive sto
duže, jer ljudska savjest je snažna emocija.
U
prilogu malo slika iz lijepe Holandije
Pozdrav
Saima
 |
| Ševeningen |
 |
| Ševeningen |
 |
| Narcisi u Zlatkovom vrhu |
 |
| Ambijent ispred ulaza u stan |
 |
| Drugari u školi |
 |
| Amsterdam |
 |
| Amsterdam |
 |
| Amsterdam |
1 Comments:
Saima, k'o Saima. Ne odustaje od borbe. I u jednu ruku je razumijem. Kada je mogla preživjeti četiri godine bombardiranja, na prvim linijama fronta, razumljivo je da se i danas nada da će jednog dana biti bolje. Optimista je, i možda to nije loše.
Ako se mene pita za mišljenje, ja ne vidim načina da se nešto značajno promijeni na bolje. Uz današnje medije, običnu raju je još lakše kontrolirati nego prije tridesetak godina, i to svi političari vrlo dobro znaju. Jer, bez kontrole masa, svjesni su da ih, u nekom normalnom, uređenom, društvu, čeka robija. A oni su ti koji diktiraju kako će to društvo biti i ko će biti izabran da ga vodi. Zakoni su napravljeni tako da se sve vrti u začaranom krugu iz kojeg nema izlaska. Najbolje se to vidi po ovome što se događa u USA. I pored svih mogućih dokaza protiv Trumpa (ne samo vezano za Ukrajinu, već i u vezi mnogih drugih kriminalnih radnji), njemu niko ne može ništa jer ovdje postoji toliko raznih zakona koji se mogu interpretirati kako oni koji imaju novac i moć, žele. Očekujem da će u tom pravcu ići i Bosna, a to znači da su male šanse da se stvari poprave.
Saimina razmišljanja kako bi bilo lijepo i dobro kada bi se mnogi koji su protjerani (a i oni koji su otišli dobrovoljno), vrate na „stara ognjišta“, su samo lijepa maštanja. Mnogima su događaji krajem osamdesetih i početkom devedesetih za sva vremena ogadila sredine u kojima su rođeni i u kojima su, uglavnom, lijepo živjeli, sve do pojave nacionalista (ili, tačnije rečeno, fašista), kojima je namjera bila upravo to: da nam život toliko ogade da ni ne pomislimo da se vratimo. U svojim namjerama su, to je sada jasno, uspjeli. Ja se ni za kakve pare ne bih vratio u Banjaluku u kojoj, i poslije toliko godina od kraja rata, omladina, na stadionu na kojem sam nekada uživao u igrama Borca, skandira: „Ubij, ubij Turčina!“ I „Nož, žica, Srebrenica!“ i uz to, bez ikakvih reakcija vlasti a i ogromne većine građana. To je samo jedan od mnogih dokaza dokle se ta sredina srozala u ovim godinama od kraja rata. A u takvoj sredini ja nikada ne bih mogao živjeti.
Nizozemska je bila jedna od destinacija koje smo ozbiljno razmatrali kada smo počeli razlišljati o mjestu gdje bi mogli provesti ovo malo što nam je ostalo od života. Pri tom su unuke bile jedan od veoma važnih faktora, jer su predaleko od nas i viđamo ih rijetko. A one rastu, i uskoro im nećemo biti posebno interesantni. Uz to, u obzir smo morali uzeti i mnoge druge faktore, tako da izbor nije bio lagan. Odluka je donošena. Banjaluka, suprotno Saiminim željama, nije u igri.
Post a Comment
<< Home