Moskva, treci dio
Saima nastavlja svoje javljanje iz Moskve. Oni koji se upute u ove krajeve ova javljanja mogu posluziti kao dobra pripremni materijal: ne trebaju trositi pare na knjige tipa "sta treba obici ako se putujete u...". Moja jedina zamjerka sto nama sa ove strane velike bare cijene u KM ne znace puno. Izgleda da je nas dolar potpuno izgubio vrijednost pa ga niko vise ne uzima za ozbiljno. Drzeci se Zlatkovog programa koji je skinuo sa interneta , sa preporukom , sta je obavezno obici u Moskvi . U subotu je prva na red dosla Galerija Tretjakovskaja. Vec na izlasku iz metroa znali smo da smo na pravom putu,zbog orginalne fontane, ciju sliku dostavljam u prilogu. Redovi djece od 8 god pa do studenata i ljudi svih generacija su ispunili cijelu ulicu, a pred galerijom je vec bilo dosta svijeta.
Ulazak i pravac kretanja je besprijekoran i niko nikom ne smeta. Desetak kustosa i kustosica zorno objasnjavaju posjetiocima sve slike na ruskom i engelskin jeziku, a odusevljava sto najmladji postjetioci slusaju sa takvom paznjom i zanimanjem. Vidi se da upijaju svaku rijec.Mi smo imali zelju da nadjemo nekog sa znanjem bilo kojeg od nasih jezika, ali njihovo zacudjeno nijekanje je pokazivalo ono “nikad culi. Kako ljudi u Srbiji zive u zabludi da oni medju ovim svijetom imaju neki znacaj. U stanu u kojem zivimo ima Humaxov digitalni risiver, ali ni jedne stanice nema sa prostora Balkana. Rusija je toliko velika, a na njihovim vijestima se daju prilozi o svim gradovima iz dvadeset i jedne rapublike koje su ostale u sastavu Rusije.
Slike koje datiraju iz vremena carske Rusije, freske iz 1300-te godine su od neprocijenjive vrijednosti. Raskos i bogatstvo vlastele u Carskoj rusiji,velicina slika, za veliki broj treba zid od 20x20m, pa cak i vise pokazuje koliko je ruski narod tesko i siromasno zivio da bi njima omogucio svo to bogatstvo i raskosan zivot. Ne cudi sto je Lenjin imao takav uspijeh u Oktobarskoj revoluciji.
Karte za strance su 300 rubalja (oko 15 KM), a za ruske gradjane 100 r (oko 6 KM).
Pozdrav svima
Saima, Vice i Frane
Saima, Vice i Frane
Labels: putovanja
posted by co | 12:01 AM
2 Comments:
Ove Saimine reportaze mi bude sjecanja na dane kad sam sedamdesetih isla na ekskurziju u Rusiju. Mnogi citaoci ovog bloga se toga sjecaju: Cadjo, Izet, Zlata i drugi. Mene je na prvi pogled odusevila cistoca ulica, parkova, i iznad svega, zeljeznickih stanica. Ja sam tada jos pusila pa se sjecam da mi je veliki problem bio sta uraditi sa cikovima. Sramota me je bila da ih samo bacim na ulicu pa sam ih motala u papir pa u dzep. Putovali smo vozom na relaciji Lenjingrad - Riga - Moskva i tacnost polaska vozova je bila zadivljujuca. Kod nas je tako nesto bilo nezamislivo.
Saima, ako ti se pruzi prilika otidjite vidjeti panoramu Borodinske bitke, valjda je jos tamo.
Pozdrav od Karmen iz Melburna
Drago mi je da sam probudila sjecanja na neke drage uspomene, jer povremeno dodjem u dilemu da pomislim da sam mozda nekom dosadna. neko moze u nasem poznatom maniru okarakteziranja svega i svacega pomisliti da sam "proruski" orjentisana. Ali ovde je dobro sto ima ovaj "Exit" pa samo jedan klik i ne mora se citat. Draga Karmen, cistoca je i dalje nevjerovatna.Mene posebno odusevljava to u metrou.Hiljade ljudi dnevno prodje a mramorni podovi se sijaju, bez ijednog otpatka. Pusenje je zabranjeno na javnim mjestima,trgovci puse pred prodavnicama, ali nigdje ni jednog cika.Vjerovatno se i dalje ponasaju kao i ti nekada, da zamotavaju u papir pa bace na adekvatno mjesto. Hvala na savjetu za posjet Borodinskoj bitci a i tvojoj osobini da u danasnje vrijeme otudjenosti i samozivosti, na lijep nacin mislis o drugima. Pozdrav Saima
Post a Comment
<< Home