Javljanje iz Moskve

Vjerujem da nase raje ima i na prostorima bivseg SSSR-a ali nam se do sada iz tih krajeva nitko nije javljao. Zbog toga mi je drago da se Saima javila iz Moskve, u koju je stigla zahvaljujuci sinu Frani koji radi za jednu rusku firmu. Iako se na putovanjima nema vremena za javljanje, Saima se potrudila da mi se javi sa par slika i kratkim tekstom. Za mene je interesantno Saimino vidjenje Moskve i zivota u njoj jer, dok sam zivio u starom kraju, nisam imao zelju da je posjetim. Jednostavno, osjecao sam neko odbojstvo prema tadasnjem rezimu i nista me tamo nije privlacilo. Mozda ce mi ovo Saimino javljanje pomoci da promijenim misljenje i da jednog dana i sam ‘skoknem’ u mjesta iza ‘gvozdene zavjese’, kako su te prostore nekada nazivali amerikanci.

Moskva je bajna. Moskva je cudo. Mislim da nema rijeci kojim bi se ovo sto smo vidjeli u ova tri dana moglo opisati. Vrijeme nas sluzi tako da sam danas morala kupiti sandale. Ja po savjetu sviju zivih ponijela samo zimsku garderobu, nista lagano, pa padam u nesvijest od vrucine. Sunce je jako oko 20 stepeni. Ono kao kod nas kad uzeze u podne. Frane radi, dobije svaki dan dnevnicu, a ruski odmor cuva za Celjabinsk i Petrograd. Vice i ja se odlicno snalazimo. Metroom se za 1KM mozes vozati gdje god zazelis. Ljudi su topli, sve ih razumijemo i oni nas, tako da se ne osjecas kao stranac, vec kao da si kod kuce. Stan je fantastican, nalazi se u glavnoj i najskupljoj ulici u Moskvi. Frane nas uputio na supermarket "24 casa". Ja tri jabuke platila 13 KM, (soknuli se), a mi sutradan nasli (dvije ulice uporedne sa tom glavnom,) pijacu gdje je 1kg jabuka 3KM. Dalmacija je mala maca za turiste i strance sta ovde rade.