SLIKE I DOGADJAJI: Ljeto 2018 - Hrvatska i BiH, treći dio

Izvor Sanice

U malom gradiću Bosanskoj Krupi turizam polako postaje osnovna privredna grana. Kao i u ostalim djelovima BiH uspješna preduzeća, a ovdje ističem Kombinat drvne industrije koji je bio glavni zamajac zivota i davao novu snagu (novac) gradu, slavno propade pod palicom ne samo lokalnih nego i federalnih političara. Inače grad se diči s veoma blizu lociranim džamijom, pravoslavnom i katoličkom crkvom, koje za sebe govore o mogućnostima zajedničkog života koje su nastavljaći politike 90-tih uspješno rasturili.

Preuzevši auto od prijatelja, naoružan potvrdom notara da sam dobio vozilo od prijatelja, radi eventualnih prlazaka granice u EU i nazad, krenuh preko Grmeča za Sanski Most i Gornju Sanicu gdje smo namjeravali posjetiti naše prijatelje Senadina i Zemiru Bećirbegović koji su radili u Rudi Čajavecu i s kojima smo se družili za vrijeme zajedničkog života u Banja Luci. Tragovi posljednjeg rata vidljivi su na putu posebno u Lušci Palanci a i drugdje unakazijući ljepotu pejsaža Grmeča i pitomih dolina. Vozeći iz Sanskog Mosta prema Ključu nakon sela Tomine skrenusmo prema Hrustovima i Gornjoj Sanici gdje asvaltirani put prolazi kroz niz mjesta koja su me oduševila urednošću i čistoćom, te posebno cvjetnim aranžmanima po dvorištima koja su se mogla vidjeti iz kola. Dolazak u Gornju Sanicu i posjeta mojim Bećirbegovićima pretvori se u predivno druženje popraćeno pogledom na saničku dolinu i Grmeč planinu čiji vrhovi bijahu pokriveni oblacima.

Gornja Sanica, gdje se preostali stanovnici bave poljoprivredom, uglavnom za vlastite potrebe, nije bila posteđena ratnog uništenja, mnogi su kroz razne logore doživjeli traume i završili po raznim evropskim zemljama i danas tokom ljeta po tablicama automobila mi smo EU a praktično sve dalje od EU.

Pašin mezar

Izvor Sanice, koja se koristi za vodosnabdjevanje Bosanskog Petrovca, je širine oko 1.5 metar i izbija iz žive stijene dovodeći vodu s Grmeč planine. Nekada na izvorištu je bila pilana pokretana snagom vode, izgrađena za Austrougarske, te mlin za meljavu žita koje stručnjaci zapališe posljednjeg rata i doprinesoše ekološkom oporavku tj vraćanju prirodi. Sanica je u gornjem toku i prirodno mrjestilište pastrmke i tamo je zabranjen ribolov.

Put nas je dalje vodio ponovo na Prijedor i ulazak u Banja

Kod mojih roditelja

Luku sa strane Ramića gdje dominiraju socijalističke fabrike koje danas ne rade iz poznatih razloga. Demokratije neide sa vlašću radničke klase, izgleda. Nakon nekoliko dana provedenih u Banja Luci nama se pridruži Minkina rodica Ešrefa, inače supruga moga dragog Muhidina Paše (Sulejmanpašića) koji je sahranjen na Novom groblju iznad porodične kuce i Pobrdja Đumišića (majka mu je Đumišić djevojački) gdje provede mladost.

Ostaci pokrova groba Tvrtka II
Zemaljski muzej

Ponovo Sarajevo i obilazak Zemaljskog muzeja, Muzeja zadužbine Adila Zulfikarpasica, Jevrejskog muzeja posvećenom Jevrejima Sarajeva i Holokaustu nad njima u toku 2 svetskoh rata, ponovo odlazak na Trebević uspinjačom i pješice do lijepo uređenog sportskog omladinskog kompeksa, ako se ne varam po nazivu Brus, gdje pojedosmo odličnu puru s kiselim mlijekom i uživasmo na čistom zraku nakon sarajevskog smoga. Zadnja, prije daljnjeg puta, je bila posjeta stalnoj izložbenoj postavci slika Safeta Zeca u privatnoj galeriji blizu vječne vatre.

Aljoša Mujagić, oktobar 2018.

nastavit će se...