Dugo se nisam javljala
 |
| S moje zadnje izložbe slike, izložba slika amatera Zagreba |
Dragi Banjalučani!
Dugo, jako dugo se nisam javljala. Puno se toga teškog događalo u obitelji. Mamina duboka starost i nemoć, potpuno oslonjena na mene i na kraju smrt. Bilo je teško, a teško je i sada bez nje. Mama je jedna jedina i tek kad nas trajno napusti u potpunosti shvatimo i osjetimo koliki je to gubitak.
Srećom unuk je svakodnevno s nama. Razvoj telekomunikacija došao je u pravo vrijeme za nas izmještene na svim kontinentima.
Mjesec dana boravka s nama ljetos usrećiše nas.
Život čini svoje, nova okruženja, novi ljudi, sve to utječe da se život i ljudi iz Banjaluke polako zaboravljaju, što nebi trebalo biti neobično, jer tamo nisam rođena, nemam rodbine, nisam išla ni u školu, ni na fakultet, ostadoše samo sjećanja na 20 godina rada u Čajavecu i na njegove zaposlenike.
I sjećanja na modar Vrbas i grad u cvijeću i zelenilu.
Voljela sam Banjaluku, voljela sam Bosnu, njenu multikulturalnost, multinacionalnost, otvorenost i iskrenost, osjećajnost ali i grubost, sve u istoj osobi, ... a sve to kao da se u ratu i poslije rata okrenulo protiv nje.
I nije izgleda dosta što se Bosna treba sama nositi sa svojim brojnim problemima, već njeni susjedi ne puštaju ju u miru, stalno, kao iz dobrih namjera, pružaju svoje pipke i pomažu njenoj destabilizaciji.
Teško je to pratiti, svjestan da pomoći ne možeš.
Ni kod nas nije mnogo bolje, povampirilo se sve ono protiv čega i koga su se moji roditelji borili. Zloća se uvukla u ljude i to ne samo na teritoriju ex Yu, mediokriteti vladaju, pametni se povukli, i kao da srljamo u crnu rupu.
Ima li koga ili njih koji to mogu zaustaviti?
U takvom okruženju, ponestalo je snage i volje aktivirati se. A i nemam pravo na to!
Danas se viđe ne bori za ideale, ako ih uopće imamo, takvim borcima i idealima brzo se okrenu leđa, kako od protivnika, tako i od istomišljenika.
Nečinjene nije puno različito od negativnog činjenja!
Godine čine svoje, dosta je bilo udaraca glavom u zid, a mladima dugo treba da se probude, ili čekaju da im voda dođe do grla.
Okrenula sam se svome hobiju, slikarstvu, sada se počinjem ponovo vraćati Prirodi, a bit će i putovanja.
Dragi Aljoša hvala, podsjetio si me svojim fotografijama Pariza na moju davnu posjetu tom lijepome gradu. U njemu je toliko toga vrijednog i lijepog za vidjeti što oplemenjuje dušu. I sve su to stvorili ljudi!
Pitam se zašto smo takvima stvoreni, stvaramo i uništavamo, izgleda s jednakim žarom.
Bilo je lijepo sresti se s Minkom, Ešrefom i tobom u Zagrebu.
Srdačan pozdrav vama troma kao i ostalim Banjalučanima koji još uvijek redovito, baš kao i ja, prate ovaj blog.
Nataša
Uz Aljošin komentar
Uz Natašin komentarUz Aljošin komentar
 |
| Kratak susret u Zagrebu Aljoša, Ferid i Adica Hozić, Minka, Nataša i Ešrefa |
 |
| Guernika |
 |
| Kad mediokriteti vladaj |
 |
| Priroda |
 |
| Slike na izložbi otvorenoj u petak, 19.10.2018. |
Labels: natasa
posted by co | 10:50 AM
6 Comments:
Postovana Natasa, prvo...upucujem ti (tvojoj porodici i svim ozaloscenim) naijskrenije saucesce povodom smrti tvoje mame. Zivjece u vasim srcima i sijecanjima. Neka pociva u miru i slava joj.
Drugo... drago mi je da si se javila. Mislim da ces povremeno svojim prilozima davati sarm blogu. Pozdrav i dobro zdravlje !!
Draga Natasa,
Svako tvoje javljanje je nesto sto dira u srce I cini nas zivot plemenitijim. Divno pises,jednostavno reijecima koje zadiru duboko I otcrtavaju Tvoju ljudskost. Mi svi nosimo mnoge stvari u sebe a prije svega slike I sjecanje na nase drage osobe prije svega roditelje , pa bracu I sestre koji odose prije nas. Kao sto neko rece u filmu “Mr. Lazar”, oni zive u nama sve dok je posljedni dah u nama. Briga za majku koju si dvorila samo pokazuje snagu I karakter Tvoje licnosti sto znamao Minka I ja koji smo se brinuli vise godina o njenoj mami.
Kao ni Ti nisam rodjen u Banja Luci ali boraveci od svoje sedme godine utoj sredini ona I ljudi koji su me okruzivali postadose dio mene I zaista moram reci da je to jedan od najljepsih perioda moga zivota, kojem mogu dodati I boravak u Zagrebu za vrijeme studija na SBF/FSB kako ga kasnije nazvase. Zagreb takodje predstavlja grad koji nosim u srcu a moje cimere I kolega sa studija ili Dr.Emina Topica iz karate kluba Zagreb kojega sam cjenio I kao covjeka I kao trenera. Danas, neki od njih su promjenjeni djelimicno svakodnevnom propagandom I tragicnim dogadjajima koje su oni licno ili u porodici dozivjeli devedesetih. Sve to neumanjuje moju ljubav ni prema Hrvatskoj a ni BiH jer se nadam da ce svjesne snage u svijetu pa I u tim drzavicama uspjeti da nadvladaju pocetke fasizma u koje ih gura neoliberalni kapitalizam kreirajuci sve manji sloj jako bogatih ljudi I veliku vecinu sirotinje kojoj se serviraju filozofije slicne nacistickim, kako bi se njima lakse upravljalo u stalnom strahu za obezbjedjenje golog opstanka njih I porodica.
Iskreno se radujem da su slike I malo rijeci vezano za boravak u Parizu uspjele da probude lijepa sjecanja ne samo kod tebe nego I kod Saime koja takodje zna napisati za blog divne clanke I sjecanja sa putovanja ovom predivnom loptom, pogotovo u pratnji svoje djece I unucadi. Mislim da je I to dio naseg truda da podrzimo dobro koje nosimou sebi I gradimo ljepsu buducnost iako vise nismo “radno”aktivni. Pisanjem ,slikanjem kojim Natasa tako divno izrazava svoja osjecanja na slikarskom platnu zaista pokazuju koliko je ona ne samo obrazovana u struci,sto mnogi mogu potvrditei, nego I lijepoj umjetnosti sto sama potvrdjuje.
Bilo mi je zadovoljstvo sto sam sa svojima najblizima proveo jedno kratko druzenje za jednom takvom osobom kao sto je Natasa I nadam se da cemo I narednih godina imati srece da razmjenimo pokoju uz kafu u lijepom Zagrebu ili na nekom drugom mjestu.
Puno pozdrava Natasi I njenom suprugu I zelim da, kao I ja I mnogi drugi, uzivate u druzenju sa unucima.
Aljosa Mujagic
Zahvaljujem obojici na lijepim rijecima!
Dirnule su me vase rijeci!
Saljem tri moje slike vezane za temu ovog mog priloga.
- Guernika - isjecak Picassovog remek djela, upravo je na izlozbi - Europska bastina.
- Kad mediokriteti vladaju
Slikala sam je za sebe, nije neki slikarski domet, nadoslu ideju sam stavila na papir
- Priroda - izvor srece, energije i optimizma
Moje dvije slike na izlozbi otvorenoj u petak, 19.10.
Srdacan pozdrav, Natasa
Potpisujem svaku riječ koju je Aljosa napisao o Natasi. Ujedno i u svoje ime izražavam najdublje saucesce cijeloj porodici zbog gubitka majke, bake , prabake i punice. Uvijek me tješi kad neko ode, uz svoje najbliže i najdraže i dozivi duboku starost.
Natasine slike pokazuju da ona ima vise talenata, a takvim se ljudima najviše divim.
Kad god se javi, ovaj blog se uvijek oplemeni.
Puno sreće i zdravlja svim bivšim i sadašnjim blogerima Saima
Draga Natasa
moje iskreno suacesce tebi i cijeloj familji. Kad neko dozivi starost u okruzenju familije, lakse mu je doci do kraja zivotnog puta. A nama ostaje da ih cuvamo u nasim srcima.
Tvoja slikarska djela i reportaze s puta su nezaboravne.
Puno toplih pozdava svim blogerima.
Dubravka
Draga Saima, draga Dubravka zahvaljujem vam na toplim riječima sućuti i onima upućenim meni osobno.
Drago mi je da tako lijepo svo četvoro mislite o meni, malo mi je i neugodno, ljudi smo, svatko ima dobre i loše osobine, nadam se da je ovih drugih malo kod mene.
Ne znam kako je kod vas, ovdje imamo lijepu , sunčanu, ugodno toplu jesen, boja je svih mogućih, pečeni kesteni mirišu.
Lijep pozdrav svima,
Nataša
Post a Comment
<< Home