Pravda za Davida?

Sinoć se na Kastelovom ćošku okupila masa ljudi, neki kažu oko 40 hiljada, na skupu pod nazivom Pravda za Davida. Predpostavljam da većina posjetioca bloga zna o čemu se radi jer su informacije dostupne preko socijalnih mreža ali za one, ako ih ima, koji ne znaju o čemu govorim, evo par rečenica.

Prije nešto više od šest mjeseci na ušću Crkvene u Vrbas je pronađeno tijelo mladića Davida Dragićevića. Tijelo nesretnog mladića je pronađeno šest-sedam dana nakon što je familija prijavila njegov nestanak. Policija je, u veoma kratkom roku, na konferenciji za štampu, koja nije uobičajena u ovakvim slučajevima, smrt okarakterizirala kao samoubistvo ili nesretni slučaj, koristeći pri tom kao dokaze snimke nadzornih kamera postavljenih na različitim mjestima u gradu. Nesretni mladić je okarakteriziran kao uživaoc droga, osoba sklona sukobima, a dio prezentiranih video snimaka su prikazali navodnu provalu u jednu kuću na Laušu iz koje su nestali predmeti nađeni kod Davida.

Otac nesretnog mladića Davor Dragićević od prvog dana tvrdi da se radi o ubistvu, da su u njega umiješani vodeći ljudi policije iz manjeg (bl)entiteta, da svoje prste u svemu ima političko rukovodstvo istog. Kastelov ćošak je postao mjesto okupljanja grupe koja se bori da istina iziđe na vidjelo, da se krivci za Davidovo ubistvo pohvataju i kazne, a Davidov otac Davor je postao lider pokreta koji za cilj ima oslobađanje manjeg (bl)entiteta iz kandži korumpiranog i kriminaliziranog MUP-a i iste takve političke elite. Kastelov ćošak je prozvan Davidovim trgom a na trgu, u neposrednoj blizini gradskog sata, simbola  podsjećanja na katastofalni zemljotres iz 1969. godine (događaja koji je promijenio etničku strukturu i dušu grada, kao i ovaj posljednji rat), se nalazi skulptura ruke sa  stisnutom šakom koja simbolizira otpor prema režimu i odlučnost da se istina iznese na vidjelo. Oko skulpture ruke, oni koji podržavaju borbu oca, pale svijeće a isto tako se ostavljaju razne poruke, slike i drugi predmeti kao podrška ocu i majci nesretnog mladića.

Okupljanja na Kastelovom ćošku su svakodnevna, na njima se otac Davor obraća prisutnim, čitaju se pisma podrške ocu i familiji, izvikuju se parole, prolazeći automobili prave buku trubeći, što u gradu nije dozvoljeno a vrhunac okupljanja je pjesma Klinac u getu pokojnog Davida kada svi prisutni dižu ruke sa stisnutom šakom u zrak kao simbolom otpora protiv kriminala i korupcije protiv kojih se bore.

Tokom svojih šetnji gradom par puta sam se zatekao na Kastelovom ćošku u trenutku održavanja skupa. Obično bih zastajao desetak minuta da osjetim atmosferu i da napravim pokoji snimak. Jednog dana sam napravio i kratak video snimak upravo kada je trgom odzvanjala pjesma Klinac u getu. Moram priznati da me se pjesma posebno dojmila, kao i cijela atmosfera vezana za ova okupljanja.

Iako o događaju nemam izgrađen stav jer me se Banjaluka davno odrekla a za ono nekoliko kratkih posjeta nisam mogao steći osjećaj šta se u gradu dešava i kakva su razmišljanja njenih sadašnjih građana (osim zapažanja da većina nije u njoj rođena i da tamo sada preovlađuje drugačiji mentalitet od onog prije rata), čini mi se da je otac Davor u pravu jer vlast i policija već više od 190 dana tolerira okupljanja koja su, (ako govorimo o zakonima), nezakonita i da do sada nije podnijela prijave protiv organizatora. A kršenja zakona, (osim skupova) je svakako bilo. Kao primjer bih mogao spomenuti ometanje saobraćaja, koje je u svakoj normalnoj zemlji kažnjivo.

Uz to, zadnjih dana su podnijete prijave protiv nekoliko lica koje su bile uključene u istragu o ubistvu, za koju su glavni iz MUP-a tvrdili da je obavljena prema postojećim zakonima i pravilima službe. Govori se o netačnom toksikološkom nalazu, brisanju dijelova video snimaka korištenih u istrazi, bacanja u smeće gaća nesretnog mladića kako bi se uklonili eventualni kompromitirajući dokazi, itd. Te prijave i sumnjive aktivnosti nagovještavaju da u tvrdnjama oca ima istine, samo se ona, iz razloga koji se mogu naslutiti, još uvijek skriva od očiju naroda. 

Jedan od razloga za skrivanje su svakako i izbori koji se održavaju sutra. A na njima će pobijediti oni koje će narod koji sada živi na onim prostorima izabrati. Rezultati izbora će svakako imati velikog uticaja da li će se do istine o smrti jednog mladića doći ili ne. 

Ako je suditi po onome kako je bilo do sada, te poznajući činjenice u gradu i manjem (bl)entitetu, ništa se neće promijeniti. Jer nacionalizam je na onim prostorima karta koja sigurno dobija i nikakvi događaji to ne mogu promijeniti. Pa ni smrt jednog mladića u gradu u kojem su se, početkom devedesetih desile mnoge smrti za koje niko nikada nije odgovarao.