SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Sunday, September 09, 2018

Ispraćaj velikana



Sahrana Marijana Beneša je ovaljenja 7. septembra na groblju Sveti Marko u Rosuljama. Dan je bio lijep, sunčan, a ispred kapele groblja se okupio veliki broj Banjalučana koji su došli da odaju posljednju poštu čovjeku koji je ostavio neizbrisiv trag u gradu koji ga je prihvatio kao svog rođenog iako je rođen u Beogradu i veliki dio svog djetinjstva i mladosti proživio u Tuzli. Na prostoru ispred kapele sam primijetio veliki broj bivših sportaša koji su došli da odaju posljednju poštu svom kolegi koji je ime grada pronio diljem Evrope i svijeta.

Dugo nisam prisustvovao sahranama u našem gradu jer me život odveo daleko od njega ali sam čuo da je na onim poslije rata prisustvovao mali broj ljudi jer sada mnogo mojih bivših sugrađana ne živi tamo. Zbog toga sam bio iznenađen masom svijeta koju sam zatekao, posebno što je tu bilo i mlađeg svijeta rođenog za vrijeme ili poslije rata. Dokaz je to da se Marijanova zvijezda nije ugasila njegovim prestankom bavljena boksom i da su priče o njemu prenošene i na mlađe generacije. Ako je suditi po obećanju sadašnjeg gradonačelnika, jedna od banjalučkih ulica bi trebala nositi njegovo ime. Ako se to dogodi, bit će to mali znak da Banjaluka pravi prve pomake ka izlazu iz mraka nacionalizma koji njome vlada evo već dvadeset i kusur godina.

Marijan je, prema sopstvenoj želji, sahranjen pod jugoslovenskom zastavom, onom istom pod kojom je ostvari svoje najveće uspjehe. Ispraćen je veliki, dobri i pošteni čovjek koji je ostao vjeran vrijednostima u koje je vjerovao. Eh koliko bi ovaj svijet bio bolje da je bilo više Marijana. Nažalost, stvarnost je drugačija.








Labels:

1 Comments:

Anonymous Anonymous said...

I u BL nešto sto je lijepo čuti i vidjeti. Da li je to počelo od naših generacija. Mi ga pamtimo i njega i naše vrijeme.
Dobro je Co sto se nadje u pravo vrijeme na pravom mjestu da saznamo sve o posljednjem ispraćaju “ jedne duše od čovjeka”
Pozdrav Saima

Friday, 14 September, 2018  

Post a Comment

<< Home