Memoari sa Balkana, nastavak 2
Moja
se ulica prije rata zvala Milutina Đuraškovica . To je bio narodni heroj iz
drugog svjetskog rata. Mislim da mu je unuk još živ i živi u Tuzli.
Kad
je ulica promjenila ime u Topal Osman Paše nisam ni pojma imala koji je to
“hadžo.”
U
ovoj knjizi se spominje kao pozitivan lik jer je slao mlađe ljude iz Bosne i
Hercegovine na školovanje u Carigrad i učenje stranih jezika.
Poslije
sam to uvijek znala reći kad bi me ko upitao.
Bilo
mi je drago da je pozitivan lik, jer kakvih sve budala i zločinaca i kriminalaca
ima nazive ulica u SarajevuiI Banja Luci. A i po manjim entitetskim mjestima.
Ovde
se on naziva Osman Šerif Topal paša.
Moja
ulica Topal Osman paše.
Neko
je nešto načuo pa utvrdio.
Topal
mu je bio nadimak jer je imao jednu nogu kraću a to na turskom valjda znaci “
šepav”.
Ovo
je istorija u blogerskom stilu “slika i dogadjaja”.
Pozdrav
Saima
Labels: memoari sa balkana, saima
0 Comments:
Post a Comment
<< Home