 |
| Crkva Sacre Qoeur |
Jedan cijeli
dan smo proveli švrljajuci po Parizu obilaskom crkve na najvišoj tački Pariza Sacré-Cœur, Montmartre
i čuvenog Moulin Rouge-a, ponovno Jelizejskim poljem ( Champs Elysees) i ulicama prema Louvru
koje obiluju dvorcima u kojima se sada nalaze muzeji i vladine institucije.
Veče završišmo pijući vino na keju Sene kao i mnogi posjetioci i stanovnici
Pariza uživajući u zalasku sunca, prolasku turističkih brodova gdje su uz
muziku mnogi plesali Ili ispijali razna pića.
 |
| Moulin Rouge |
Posjeta
mjestu na kojem je postojao čuveni zatvor Bastille
(Bastilja) tvrđava srušena tokom francuske revolucije a sada okružena operskom
kućom, nizom restorana i zrakasto raspoređenim ulicama s obiljem radnji po
kojima bi naše supruge mogle provesti mnoge sate. Jednom od ulica se stiže do čuvenog
pariskog groblja Pere Lachaise (Per
Lašez) gdje ostavismo ružu na grob pariskog vrabca Edit Pjaf, vidjesmo počivališta
Simon Sinjore i Iv Montana, Frederika Šopena, Vićenca Belinija kao i niz velelepnih
grobnica kojem se nastojalo ostaviti porodičnog traga, ako ništa, onda po
bogatstvu porodice.
 |
| Spomenik na mjestu Bastilje |
Zadnji dan
posjetismo muzej Pabla Picassa sa
slikom Guernike, koja prikazuje
stradanje španskog grada od povampirenog fašizma. Sam slikar nije dao tumačenje
te slike nego je ostavi da je svako na svoj način tumači. Picasso je jedan od tvoraca slikarskog pravca Kubizma koji na mene
nije ostavio poseban utisak najvjerovatnije zbog kratkog vremena provedenog u
tom muzeju i pod utiskom svih muzeja koje smo do tada obišli.
U intermecu
obilađenja muzeja šetali smo po starom djelu Pariza koje obiluje pekarama sa čuvenim
kruhom (baguette), radnjama, od poznatih
dizajnera, do butika u kojima se može naći ponešto za svačiji ukus i džep.
Restorani su raznovrsni ali mi smo najčešće odlazili u restoran Chez Paul u blizini Bastilje gdje smo
mogli dobiti kvalitetan obrok uz pristojne cjene.
Iz jednog u
drugi voz podzemne i nadzemne željeznice dođosmo opet na aerodrome s kojega
poletjesmao na vrijeme za Zagreb, pomalo umorni ali zadovoljni sa onim što smo
vidjeli uz želju da ponovo dođemo i vidimo propušteno.
Aljoša Mujagić, oktobar 2018.
 |
| Počivalište pariskog vrabca |
 |
| Frederik Šopen |
 |
| Grob Balzaka |
 |
| Velikani zajedno |
 |
| Vićenco Belini |
 |
| Picasso muzej |
 |
| Guernika |
 |
| Luj XIV |
 |
| Cezar i ja |
 |
| Cher Paul, ulični svirači |
 |
| Let za Zagreb |
Labels: aljosa, putovanja
3 Comments:
Moram priznati da pomalo zavidim Aljoši na njegovoj posjeti Parizu, gradu svjetlosti, kako ga neki zovu. Već par godina planiramo da ga obiđemo ali nas svakodnevne obaveze sprečavaju da taj plan i ostvarimo. Stari se, ima se sve manje snage, osjećam to sve češće, pa se bojim da će mnogi planovi ostati samo planovi.
Istina, u Parizu sam boravio nekoliko dana sredinom osamdesetih ali od te posjete nemam ama baš niti jednu fotografiju. Bilo je to doba kada je Rudi Čajavec bio jedan od giganata jugoslavenske privrede, kada se radilo, dizajniralo i proizvodilo, kada su naši stručnjaci putovali svijetom usvajajući najnovije tehnologije, pratili razvoj u području elektronike, računarstva i mašinstva, jednom riječju, kada smo bili kompanija koja se mogla nositi s najvećim kompanijama svijeta. Kao rukovodilac Laboratorije za elektronske i elektromehaničke komponente posjetio sam Sajam elektronike koji se te godine održavao u Parizu. Pored obilaska sajma našlo se vremena i za obilazak Pariza. Bio sam, nažalost, jedini posjetilac iz Profesionale pa nisam imao društvo s kojim bih uživao u znamenitostima Pariza ali sam ipak posjetio Ajfelov toranj, Triumfalnu kapiju, Luvr, popeo se na Mont Martr, prošetao pored Mulena Ruža, crkve Notr Dam, šetao obalam Sene i Jelisejskim poljanam, stigao do Versaja. Čak sam šetao grobljem na kojem su sahranjeni velikani o kojima Aljoša piše. Bilo je to davno ali su sjećanja na ovaj lijepi grad još uvijek sačuvana u jednom od kutaka moga mozga koji polako počinje da otkazuje.
Zahvaljujem se Aljoši na prilozima i lijepim slikama a najavljujem i par njegovih priloga iz naših krajeva koji čekaju da dođu na red.
Dragi Aljosa
hvala na ovoj reportazi i opisu mjesta o kojima smo saznali iz Balzakovih romana i ucili na casovima istorije. Vjerujem da je zelja svakog ko je odrastao negdje u Evropi da bar jrdnom u zivotu obidje taj centar svijeta. Za mene je Paris centar svijeta iako ovdje uce djecu da je NewYork centar svijeta. Isla sam u Newyork ali ga nisam obilazila.
Puno pozdrava svima od Dubravke
Prebrzo sam poslala komentar. Jos sam htjela dodati da su Paris i NewYork na mojoj listi zelja, pa cemo vidjeti.
Ko voli umjetnost vrijedno je posjetiti nekadasnji Lenjingrad sadasnji St Petersbourg. Cijeli jedan veliki muzej. Tamo sam bila a voljela bih otici jos jednom.
Dubravka
Post a Comment
<< Home