Ljeto 2018 - Hrvatska i BiH, drugi dio

Roditeljski mezari

Poslije Bihaća odosmo u Banja Luku, gdje posjetismo grobove mojih rodtelja i rodbine, te prijatelja koji se vratiše u sanduku ili umriješe u voljenom gradu. Danas je to grad u kojem praktično ne poznajem nikoga osim ono malo ljudi koje sretoh a koji i sami žive van BiH. Vratih se još jednom na arodrom Franj Tuđman ili Pleso da pokupim dio porodice moga zeta, njih šestoro, tako da su nam trebala dva auta. Samnom su se vozili roditelji moga zeta, koji su govorili samo njemački, tako da smo tuc-muc uspjevali da se sporazumjemo jer moje je znanje tog školski učenog jezika  davno izvjetrilo. Zadržasmo se dva dana u Banja Luci da djeca pojedu čevape i da im pokažemo Kastel i malo grad, jer tamo osim Ferhadije, koja svojom ljepotom dominira, nema šta da se pokaže. U Banja Luci nam se pridruži i moja sestra u želji da vidi moju unučad, kćerkinu porodicu i moje prijatelje iz Njemačke.

Ferhadija

Odlazimo za Sarajevo uz usputno stajanje u Jajcu, Turbetu u Vlasičkoj kući. U Sarajevu tokom dva dana obiđosmo Bašćaršiju, Begovu džamiju i Trebević, koristeći uspinjaču i nastavismo put za Mostar. Dva dana u Mostaru posvetismo obilasku grada, Tekije na vrelu Bune i druženju s rodbinom moje supruge koja živi u tom podjeljenom gradu.

Polazimo za Korčulu gdje ćemo provesti dvije nedjelje,

Spomenik nevino stradalima u Kotor Varoši

kompletni, pošto će i moj sin s porodicom doći te će nas biti jedanaestoro. Posebno je uživanje u čekanju da se prođu granične crte velikih država i to tri puta računajuci prolazak kroz Neum. Kupanje, obilazak grada Korčule, uživanje u večernjim koncertima naročito KUD-a iz sela Podstrane, na vrh Korčule, koji ostaviše na mene jači dojam nego tkz. umjetnici koji već 23 godine organizuju koncerte na malom trgu usred grada Korčule. Posjetismo nas dvoje, supruga i ja, moje prijatelje koji žive u Veloj Luci a koje nismo vidjeli od prije posljednjeg rata. Osim promjena koje nose godine došlo je i do pojedinačnih promjena u mentalnom sklopu.

Izlaz iz Tijesnog

Od svega bilo mi je najljepše druženje s mojim unucima i djecom, te njemačkim prijateljima. Njihov odmor se završi letovima iz Dubrovnika a ja i supruga preko Slanog i graničnog prelaza Orahov do uđosmo u BiH. To je put na kojem se dva natovarena magarca teško mogu mimoići, asvaltiran u dužini omanjeg stola, s dosta proširenja na kojima se možeš mimoići s kolima iz suprotnog pravca  koji zalutaju na taj prelaz. Sretno prođosmo tih 10-tak kilometara i počesmo od sela Ravne, koje u toku proteklog sukoba bjaše dobro ostečeno od narodne JNA, da se spuštamo ka Popovom polju koje je po meni natopljeno krvlju otimačinom zemlje od prijašnjih vlasnika. Cilj je bio posjeta gradu Stolac, kući Maka Mehmedalije Dizdara i Radimlji nekropoli stećaka. U Sto’cu posjetismo kuću Maka Dizdara gdje nas njegova snaha, majka Dr. Gorčina Dizdara koji je izuzetno angažovan na njegovanju baštine velikog pjesnika i nasljeđa srednjovjekovne culture, posebno stečaka kao jedinstvenih nadgrobnih spomenika, koji govore o opstojnosti Bošnjaka na području današnje BiH.

Vratismo se u Sarajevo, vratih rentirano vozilo da bi nakon dva tri dana moj prijatelj iz Bosanske Krupe, koji će mi posuditi svoje slobodno auto, doći po nas i prebaciti iz Sarajeva za Bosansku Krupu.

Drugi dio moga boravka u BiH ću započeti sutradan poslije lijepog zajedničkog druženja u jednom od Bosansko Krupskih restorana na Uni.

Aljoša Mujagić, oktobar 2018.

nastavit će se...

Vodopad Plive i Vrbas

Mostar, Stari-novi most

Uglačana kaldrma

Rijeka Buna

Pogled na Korčulu

Kompletan tim

Kolo iz okoline

Hor i solista

Ples sa sabljama

Vela Luka

Prijatelji, Antonija-Tonka i Slobodan

Prozor

Stolačka džamija

Makova hiža

Plakat u Makovoj hiži

Kolo, Adis Fejzić, iza nas

Kustos, Gorčinova majka

I bista pjesnika je smetala

Nekropola stečaka, Radimlja

Izreka

Jedan sa više lokaliteta

Uporedna veličina