Ljeto 2018 - Hrvatska i BiH, četvrti dio

Hrvatski dom kod Rondoa

Mostar i posjeta starom mostu, jer Ešrefa nije imala prilike da ga vidi nakon obnove, posjeta Hrvatskom Domu Stjepan Kosača gdje je postavljena izložba Safeta Zeca pod nazivom “Svjetlost”, a u cilju zbližavanja populacije razdvojenog grada. Nažalost bili smo jedini posjetioci za koje radnik u Domu otvori zaključanu izložbu. 

Gimnazija Mostar

Novi autoput, na koji se priključih lokalnim putem koji vodi od Čapljine prema Ljubuškom, s prilično ostećenim putokazima koji odražavaju nabujali nacionalizam u tim krajevima, odvede nas do Zagvozda i kroz tunel u Biokovu dođosmo skoro u Bašku Vodu gdje provedosmo osam dana kupajući se, šetajući do Promajne, s jedne, i Brela, na drugoj straini. Svaki drugi dan ribe su bile na meniju koji začinismo prvoklasnim Dingač vinom donesenim s puta na Pelješac i Korčulu. Posjetismo zavičajni muzej u Baškoj vodi gdje se mogu vidjeti nalazi koji svjedoče o naseljenosti tog kraja od neolitskog doba, rimske i ostalih imperija. Tu upoznasmo Serdarević Zorana koji reče da je pola tučin, pola šokac, odnosno katolik, a čija porodica primi katoličanstvo i naseli se u selu blizu Zagvozda. To napominjem jer je i moja supruga Serdarević djevojački, čiji preci ostaše vezani za islam kao religiju, a obje loze vuku isto porjeklo. To samo govori koliko smo “različiti” pa se gložimo izeđu sebe, uz napomenu nekog istraživača da ima preko 8000 prezimena karakterističnih za sva tri “kostituivna” naroda u BiH.

Kravice

Povratak smo iskoristili da posjetimo vodopad Kravice na rijeci Trebižat. Kupanje, koje me je osvježilo nakon vožnje po vrelom danu, podsjetilo me na naše krajiške rijeke jer voda bješe bistra i hladna, s pastrmkama koje su se vidjele u njoj. Moram istaći da u tim krajevima nevidjeh bosanske zastave osim na lijevoj strani mosta Franjo Tuđman u Čapljini i granicnom prelazu Bijaca. Po državnim zastavama Hrvatske pomislio sam da nas je EU okupirala.

Lastavice, Baško polje

Dolazak u Sarajevo i boravak iskoristismo da posjetimo park Bijambare na putu Sarajevo Tuzla, desetak kilometara prije Olova, s više pećina, od koje su dvije dostupne posjetiocima, predivnom crnogoričnom šumom i obiljem vode koja je vremenom i izgradila te pećine. Ostaci preistorijskog medveda, djelovi posuđa i alati govore da su pećine služile tadašnjim ljudima kao sklonište i boravište. 

Naredni dan posjetismo Visoko i tunele u predjelu Ravna koji navodno vode do piramide udaljene zračnom linijom oko 2 km a koje imaju neke stijene od pečene gline s ostacima runskog pisma koje se pokušava dešifrovati. Okolina Ravna je uređena kao park u kojemu su napravljeni oblici koji olakšavaju meditacije i pražnjenje negativne energije. Park se dobro održava za razliku od izletišta Ravno iznad tunelskog kompleksa na kojem dominiraju otpaci i smeće koje odražava kulturu posjetitelja tog izletišta. Posjeta piramidi na kojoj je otkopano nekoliko lokacija pokazije da je izrađena od betonskih ploča i da je pod uglom po mojoj procjeni 45° ili više a vodič nam ispriča o raznim testovima koji upučuju na energiju koje takvi objekti imaju.

Bijambare

U Sarajevu smo u periodu filmskog festivala posjetili tri prestave od kojih dvije u predivnom parku “Safet Zajko”, napravljenom u nekadašnjem prostoru kasarne i vojnog otpada, a nosi ime nosioca Zlatnog ljiljana koji pade u odbrani Sarajeva.

Nekropole stećaka, Bijambare

Povratak u Banja Luku gdje sretosmo i Milana i njegovu suprugu a uskoro se pridruzi i moja sestra koja je takođe boravila u Sarajevu i Banja Luci u istom periodu. Devetog Septembra , nakon vraćanja auta, sjedamo u autbus i odlazimo u Zagreb odakle letimo nas dvoje za Toronto a Ešrefa za Seattle 12.09. Dva dana u Zagrebu iskoristismo za susret s Natašom Bokan, koja živi sa suprugom u Zagrebu, nakon odlaska iz Banja luke ratnih godina. Iskoristimo taj susret da se ispričamo i malo nadoknadimo sve ono što nismo imali prilike da se u Banja Luci družimao. Nataša mi reče ako počnem da pišem za Milanov blog da će i ona početi da se javlja, jer zaista je lijepo pisala i svoje pisanje dopunjavala fotografijama krajeva koje je obilazila kao i svojim slikarskim radovima. Inače ta dva dana provedosmo družeći se s Ešrefinim

Kopija sa stećka

bratom Feridom Hozićem, jednim od boljih banjalučkih arhitekata, i njegovom suprugom Adicom, inače školskom kolegicom is Gimnazije. Poslijepodne 10.09. smo se družili s mojim cimerom sa studija i kolegom iz Gimnazije Zdravkom Timkovim koji živi u Zagrebu s porodicom. Drugi dan posjetismo Muzej Mimara i završišmo s ručkom u Petrinjskoj u jednom od poznatijih restorana. Veče provedoh sa svoja dva cimera sa studija s kojima sam proveo mnogo lijepih dana uz rad i pjesmu jer su dobro i pjevali i svirali gitaru.

Pomalo umorni od te jurnjave u jutarnjim satima stigosmo na aerodrom/zračnu luku i ukrcavši se u avion stigosmo svojim kućama gdje polako počinjemo sređivati utiske s dugačkog boravka u bivšoj domovini.

Aljoša Mujagić, oktobar 2018.

Posjetioci u pećini

Jedan od neočišćenih tule, Ravno

Još jedna iz pećine

Nakon hladne pećine

Plakat s detaljnom slikom slova, Ravno

Kugle u BiH

Piramida

Dr. S. Osmanagić i moja malenkost