Zagrijavanje prije doceka
Neki od blogera su upoznati da je ove godine novogodisnje slavlje s ove strane ‘velike bare’ organizirano u restoranu Kreso’s u Bardstown-u, Kentucky. Ocekivalo se oko 200 gostiju, a za zabavu se pobrinuo Sakib, koji je zadnjih godina gost na mnogim okupljanjima Banjalucana.
Bio je to dobar razlog da se zaputimo u Kentucky, a pravi domacini su bili, kao i mnogo puta do sada, Emira i Sasa Dzindic. Njihov stan u Louisville-u je bio mjesto okupljanja i pripreme za nekolicinu bivsih banjalucana, koji su stigli iz raznih krajeva USA.
U Louisville smo se zaputili dan ranije, kao bismo mogli prisustvovati ‘generalnoj probi’: neki od onih koji su vec stigli u Kentucky, su se okupili u restoranu, da se zagriju za glavnu vece.
Okupio se tu prilican broj bivsih banjalucana, uz ne mali broj mladih, koji su doprinosili sveukupnom dobrom raspolozenju. Bilo je to i susreta poslije vise godina. Nera je srela svoje bivse komsije iz ulice Jularac, Kristinu i Suada Filipovica, koji su stigli iz Portland-a. Odmah je pao dogovor da ih obavezno posjetimo ove godine, jer je u planu put u Oregon ljeta ove godine.
To vece sam prvi put upoznao Zeljku, kcer Slavice i Predraga (Preze) Pavljasevica, koja je na docek dosla sa suprugom Krisom, amerikancem kojeg polako ali sigurno ‘prevodimo’ u Bosanca.
Po povratka iz Kentucky-ja sam na brzinu pripremio ovih par snimaka, a ima ih jos. Kako od Preze ocekujem veci broj snimaka, narednih dana cu vjerojatno biti prilicno zauzet njihovom pripremom.
A bit ce tu govora i o jos nekim susretima.
Bio je to dobar razlog da se zaputimo u Kentucky, a pravi domacini su bili, kao i mnogo puta do sada, Emira i Sasa Dzindic. Njihov stan u Louisville-u je bio mjesto okupljanja i pripreme za nekolicinu bivsih banjalucana, koji su stigli iz raznih krajeva USA.
U Louisville smo se zaputili dan ranije, kao bismo mogli prisustvovati ‘generalnoj probi’: neki od onih koji su vec stigli u Kentucky, su se okupili u restoranu, da se zagriju za glavnu vece.
Okupio se tu prilican broj bivsih banjalucana, uz ne mali broj mladih, koji su doprinosili sveukupnom dobrom raspolozenju. Bilo je to i susreta poslije vise godina. Nera je srela svoje bivse komsije iz ulice Jularac, Kristinu i Suada Filipovica, koji su stigli iz Portland-a. Odmah je pao dogovor da ih obavezno posjetimo ove godine, jer je u planu put u Oregon ljeta ove godine.
To vece sam prvi put upoznao Zeljku, kcer Slavice i Predraga (Preze) Pavljasevica, koja je na docek dosla sa suprugom Krisom, amerikancem kojeg polako ali sigurno ‘prevodimo’ u Bosanca.
Po povratka iz Kentucky-ja sam na brzinu pripremio ovih par snimaka, a ima ih jos. Kako od Preze ocekujem veci broj snimaka, narednih dana cu vjerojatno biti prilicno zauzet njihovom pripremom.
A bit ce tu govora i o jos nekim susretima.
1 Comments:
Evo, samo da Co-u i ekipi pozelim sretnu i bericetnu Novu godinu.
Pozdrav iz hladne i snjezne Banjaluke!
Post a Comment
<< Home