U zadnji mjesec smo
dobili tri nova penzionera. Prvo je Jasna Tufekčić uplovila u penzionerske vode
krajem prošlog mjeseca a onda su se krajem ovog pridružili Izet i Nera. Tako se
broj nas prognanika koji su ušli u mirnije vode, a čiji su životi mržnjom podijeljeni
na one prije i one poslije rata, povećao za još troje a taj broj će se narednih
mjeseci i godina povećavati. Onih dana kada su novi penzioneri
zakoračili na američko tlo, nisu razmišljali
o danu kada više neće morati svako jutro raniti da stignu na posao, već kako će naći posao u ovoj velikoj zemlji u kojoj narod stiže sa svih strana svijeta.
Sve troje su imali sreće da ga nađu i da pošteno odrade svoju obavezu prema
društvu koje ih je prihvatilo.
I Jasna i Izet
imaju svoje priče o životu koji su proživjeli daleko od rodnog kraja i možda će
ih jednog dana ispričati.
Nera je, boreći
se za svoje mjesto u novoj sredini, od Customer
Specialist-a u Hills' Department
Store, gdje je radila za minimalnu satnicu od 4 dolara i 25 centi, preko
različitih poslova u struci u nekoliko kompanija, završila karijeru kao Lead Engineer u Westinghouse-u, svjetski poznatoj kompaniji koja se, između
ostalog, bavi razvojem i izgradnjom atomskih centrala, gdje je radila zadnjih
osam i pol godina za godišnju plaću o kojoj nekada nismo mogli ni sanjati.
Amerika je zemlja šansi i to su mnogi od nas, koji smo se ovdje iznenada obreli,
imali priliku osjetiti. Mnogima je, pri tom, pomoglo to što smo radili u fabrici
Profesionalne elektronike SOUR-a Rudi Čajavec, gdje smo stekli dragocjena
znanja i iskustva koja je ovdje odlično plaćaju.
|
U pizzeriji koju je Nera odabrala za ispraćaj |
Nekoliko dana
ranije šef Nerine grupe je organizirao mali party
u povodu njenog odlaska u penziju na koji sam i ja pozvan. Bila je to šansa da
konačno upoznam nekolicinu njenih najbližih suradnika o kojima sam, iz njenih
priča, znao jako puno. Na party su
došla i dvojica bivših suradnika koji su u penziju otišli prošle godine a s
kojima je Nera ostala u stalnom kontaktu. Tako sam na jednom mjestu imao
priliku da po prvi puta popričam s nekolicinom od njih i na mene su ostavili
veoma lijep utisak. Lično sam se uvjerio da je Nera zadnjih osam i kusur godina
provela u lijepom društvu i da joj je na poslu bilo lijepo. A to je za nas,
koji smo doživjeli razočarenja od strane nekih od naših radnih kolega s kojima
smo radili u starom kraju, značilo puno.
|
Još jedna za uspomenu |
Na rastanku, Nera
je najbliže suradnike iznenadila malim poklonima. Svaki od njih je dobio po
nekoliko baklava i urmašica, bosanskih specijaliteta u čijem pravljenju sam i
sam učestvovao.
|
Nerini najbliži suradnici i šef grupe |
Danas, negdje oko
jedan, „mlada“ penzionerka je stigla kući s posla po zadnji put. Više neće biti
ranih ustajanja niti vožnje do posla i nazad bez obzira da li sija sunce ili
pada snijeg. Od danas se može u krevetu ostati malo duže, piti jutarnja kava na tenane, provoditi sate i sate u povrtnjaku, gledati TV do kasno u noć. I
putovati će se moći češće. A toga će sigurno biti, jer svi smo to zaslužili.
Tufekčići su već na putu a i mi se spremamo u drugoj polovini augusta.
|
Kolege s posla s kesama s baklavom i urmašicama |
S oproštajnog
druženja je ostalo par fotografija kao sjećanje na jedan lijepi dio života koji
nam je pomogao da lakše zaboravimo ono što nam se dogodilo kada smo se tome
najmanje nadali.
5 Comments:
Mladi penzioneri, CESTITAM, dobrodosli u nas novi klub ! Sta je najvaznije, mislite na novu dnevnu organizaciju, a pod jedan je SACUVATI ZDRAVLJE, bar to sto je ostalo !! Pozdrav svima iz pretople Holandije !!
Sega
Pridruzujemo se cestitkama, dobro dosli u klub.
Zelimo svima dobro zdravlje i vesele dane koji dolaze.
Dubravka i Zlatko,
Draga Nero,
Neka bude sretno i po onoj staroj:
“Nije vazno kolika je penzija nego koliko dugo se uziva”.
Pozdravi na sve strane,
Zlata i Cadjo.
Draga penzionerska raja
Zlata i Cadjo poslane najbitniju definiciju o penziji a ja vam saljem nesto iz mog iskustva.
Dok sam radila , otvarajući oci prvo mi je pitanje sebi bilo " sta danas" moram" .Odgovor je uvijek bio "svasta. " Pa redom redanje.
Nije drugo poslije toga pocelo da moj odgovor bude " nista" Prvo je bilo pijenje " bicerina loze " kafa i čaj.
A od tada do danas tako traje a je onda u toku dana uradim svasta.Ali po vlastitoj zelji 80%.
Ovo vam savjetujem samo informativno ali svako donosi vlastite planove po vlastitim zeljama.
Zato svima sretne penzionerske dane zeli
Saima
Puno hvala svima na čestitkama i dobrim savjetima. Meni će trebati malo vremena da se naučim da ne letim kroz život i da da se više odmaram. Slušam danas svog Davora kako planira svoj odmor na moru i čini mi se da trebam pokušati živjeti njegovim stilom. Kod njega nema frke, uvjek spreman da sasluša i poriča sa nama i ako ima dvije male curice posao daleko sat vremena biciklom. Došlo je vrijeme da učimo od mladjih, ha, ha
Pozdrav svima
Nera
Post a Comment
<< Home