Pulske ljetnje noći
![]() |
Muzičko veče u parku Monte Zaro |
Od ostalih znamenitosti grada znao sam još samo za zlatna vrata, i to je bilo sve. Grad je bio poznat i po
brodogradilištu Uljanik te kao mjesto gdje su mnogi služili vojni rok jer se u
gradu nalazilo više vojnih kasarni. Pula je od davnina bila prepoznata kao strateška tačka pa je tako bilo i za vrijeme Juge.
Čak i kada sam
prvi put prošetao njenim ulicama, onog dana kada me je prijatelj Eko odvezao do
grada da prošetamo starim dijelom grada, uz obavezni obilazak arene, nisam
pretpostavljao da ću se tu jednog dana skrasiti, da će mi Pula zamijeniti rodnu
Banjaluku i da ću se tu svakim danom, sve više osjećati svoj na svome.
U grad, udaljen
par kilometara od „našeg sela“ odlazimo po potrebi a zadnjih dana sve češće zbog
raznih događanja kojih je posebno veliki broj u ljetnjim mjesecima. Tada na
različitim mjestima u gradu nastupaju lokalni i internacionalni umjetnici
pretvarajući grad u večernjim satima u jednu veliku pozornicu.
Tako smo prije nekoliko
dana odlučili da poslušamo istarsku kantautoricu Elis Lovrić koja je nastupala
u parku Monte Zaro. U grad smo stigli nešto poslije osam i već na malom trgu u
blizini gradske tržnice nas je dočekala pjesma. Svoje umjeće je zainteresiranim
predstavljalo dvoje mladih muzičara ispunjavajući Flanatačku, ulicu u kojoj su
smješteni mnogobrojni kafići s baštama, muzikom. Flanatačka vam dođe nešto kao
naša Gospodska, samo što se cijelom njenom dužinom, po sredini, nalaze stolovi
mnogobrojnih kafića i slastičarni.
Nakon kraćeg
zadržavanja spustili smo se do zlatnih vrata gdje je nastupao jedan od
mnogobrojnih pulskih bendova. Izvodili su, vrlo profesionalno, poznate hitove a
posebno mi se svidjela mlada vokalna solistica koja istovremeno svira
harmonijum.
Odslušali smo s
zadovoljstvom par pjesama i onda nastavili ulicom Sergijevaca, glavnom
turističkom ulicom Pule, do Foruma, gdje smo planirali popiti svoje popodnevne
kavice. Bilo je, istina, skoro devet uveče ali to nije uticalo na promijenu našeg standardnog dnevnog rasporeda. Predveče se, poslije ručka, obavezno pije kava
u nekom od kafića, bez obzira koliko je sati.
Većina stolova
mnogobrojnih kafića Foruma je bilo zauzeto ali smo uspjeli pronaći jedan, na onoj strani gdje se nalazi Augustov hram. Dok
smo polagano ispijali svoja makijata, na stepenicama hrama su se
pripremali pulski brejk-denseri. Radi se o skupini mladića i djevojaka koja
svoja umijeća prezentiraju posjetiocima Pule i obližnjih gradića i naselja.
Na Forumu se
nismo zadržali dugo jer smo se morali vratiti do parka Monte Zaro koji je bio
glavni cilj našeg izlaska u grad. Bend kod zlatnih vrata je još svirao a mi smo
se vratili nazad Flanatičkom. Na malom trgu gdje se nalazi fontana opet se
nešto događalo. Bila je to modna revija jedne pulske trgovine koju su, vrlo
profesionalno, odradile lokalne manekenke. Na improviziranoj pisti su se redale
djevojke iz Pule noseći, za mene, vrlo lijepe večernje haljine. Sve skupa je to
izgledalo veoma lijepo i bilo mi je drago da sam, neplanirano, prisustvovao
prvoj modnoj reviji u živo.
Kako se vrijeme
za početak koncerta u parku približavalo, morali smo ići. Popeli smo se
stepenicama do ulice koja vodi ka parku koji se nalazi na vrhu brežuljka.
Oko lijepo uređene i diskretno osvjetljene pozornice je većina stolica
donešenih za tu priliku već bilo zauzeto pa smo se morali zadovoljiti zidićem
koji je okruživao fontanu. Organizatori su po zemlji oko fontane poredali
svijeće koje su još više doprinosile posebnoj atmosferi događaja. S mjesta gdje se
fontana nalazi vide se visoki kranovi brodogradilišta obasjani raznim bojama. Veoma
su interesantni i predstavljaju jednu od turističkih atrakcija grada koju
svojim mobitelima „hvataju“ mnogobrojni
turisti.
![]() |
Elis |
Kući smo stigli
iza ponoći. A već dva dana kasnije smo ponovo išli u grad jer su u areni
nastupali Parni valjak i prijatelji. Ulaznice za sjedenje nismo uspjeli kupiti
jer su prodane istog momenta kada su se pojavile u prodaji a stajanje za nas
starije nije dolazile u obzir pa smo se morali zadovoljiti uživanjem u poznatim
hitovima šetajući oko arene. Pao je dogovor da se u gradu nađemo sa Kušmićima i
Žiškama. Auto smo parkirali kod stadiona nogometnog kluba Istra i laganim
korakom krenuli k areni s namjerom da opet na Forumu popijemo naša makijata. Do
Foruma nismo stigli. Na stepenicama kod zlatnih vrata je upravo počinjao
koncert sevdalinki sastava Šadrvan. Nađosmo prazan stol u kafiću odmah do
pozornice i naručismo naša makijata. A pjesme krenuše: Kradem ti se, S one
strane Plive, Što te nema, Aj od kako je Banjaluka postala... Pjevač, čini mi
se da reče da je rodom iz ili oko Banjaluke, je pjevao zaista odlično, s
emocijama, bez deranja, upravo onako kako volim i kako se sevdalinke moraju
pjevati. Uskoro stigoše i Kušmići i Žiške i ostasmo tu sve do zadnje pjesme,
većina uz vino, a ja uz pivo.
![]() |
Nastup Šadrvana |
![]() |
Uz pjesmu malo vina |
Tek nakon što je
Šadrvan završio svoj nastup polako se, korak po korak, zaputismo prema areni. A
tamo, ludnica. Arena je bila puna a oko nje se vrzmalo masa svijeta uživajući
u pjesmama koje je Aki tako dobro pjevao. Nađosmo si kutak gdje smo se mogli
osloniti na neko drvo i tu ostasmo do pred sam kraj koncerta.
Na povratku do
parkinga prođosmo pored mnogih kafića i slastičarni koji su radili punom parom.
Ljeto je, grad je pun turista i diše punim plućima i to dugo iza ponoći.
![]() |
Valjak i prijatelji |
Kući stigosmo oko jedan, umorni ali i zadovljni što smo uživali u događajima u gradu koji nam je, ni kriv ni dužan, postao novi dom. I tako, do neke druge prigode.
P.S. Već izvjesno vrijeme rijetko koristim mobitel kako bih zabilježio pojedine događaje oko sebe pa je tako i ovaj put. A bilo je puno toga što bi upotpunilo ovu priču o ljenjim večerima Pule.
0 Comments:
Post a Comment
<< Home