Kratko druženje s Muneverom i Džemilom
U Los Angelesu smo već više od 20 dana ali nas je neka jaka prehlada spriječila da uživamo kao što je to običaj kada „skoknemo“ do kćerke. U početku, dok nas prehvada nije savladala. šetali smo do „našeg“ kafića u blizini plaže. Tek danas smo se „usudili“ da se nađemo s Hadžiabdulahovićima, i to na „neutralnom“ terenu. Meni se nije daleko vozilo pa smo par lijepi sati proveli u bašti kafića Zinque, negdje na pola puta od dijela grada gdje oni žive i mjesta gdje se naša kćerka skrasila.
Pričalo se o
svemu i svačemu. Planovima, djeci, bolestima. Munevera i Džemil su naših godina
pa su nam i teme slične. Kako nam rekoše, planiraju da i ove godine skoknu do
Pule jer im se taj dio bivše nam domovine jako sviđa i bili bi sretni kada bi i
oni mogli povući potez sličan našem. Naravno, svačija situacija je drugačija i potrebno
je uskladiti mnogo toga da bi se našlo optimalno rješenje.
Bilo nam je zaista prijatno u njihovom društvu i radujemo se ponovnom susretu na „našem“ terenu. A do tada nam je ostao ovaj jedan fotos koji „kačim“ uz ovaj kratki prilog.
0 Comments:
Post a Comment
<< Home