Plivska jezera

Jedna od „stanica“ našeg obilaska Bosne su bila i Plivska jezera, smještena nedaleko od Jajca. Tu smo prije zadnjeg rata ponekad znali otići na izlet ali nas od tada put nije vodio kroz ove krajeve. Obilazak Bosne s unukama je bila prilika da ih ponovo obiđemo i uživamo u njihovoj ljepoti.

Još iz predratnog doba se sjećam jezera na kojem su se, zbog specifične težine vode, održavala takmičenja u veslanju na mirnim vodama. Pretpostavljam da je i sada tako ali kako baš i ne pratim šta se u starom kraju događa ne znam da li je to istina.

Vikendica u kojoj smo odsjeli se nalazi gotovo na samoj obali Velikog jezera od kojeg nas je dijelio samo uski seoski put. Odmah do objekta gdje smo se smjestili gradi se nekoliko vikendica s visokim strmim krovovima, onakvim kakve se mogu vidjeti na Vlašiću i drugim planinarskim turističkim naseljima. Poznato je da je broj turista koji traže gotovo netaknutu prirodu sve više pa oni koji imaju novca ulažu u izgradnju vikendica koje nude komfor kakav turisti s dubljim džepovima očekuju.

Nakon što smo se smjestili, išlo se u šetnju oko jezera. Dan je bio prekrasan, prijatan, pa smo mogli uživati u krajoliku čijoj ljepoti je posebno doprinosila smaragdna boja vode jezera u kasno proljetno poslijepodne. Iako sam na jezerima prije rata bio nekoliko puta ne sjećam se da sam vidio lijepo urađeni polukružni drveni most koji spaja dvije obale, napravljen na mjestu gdje se Veliko jezero preliva u Malo. Upravo na tom  mjestu sam napravio nekoliko prelijepih fotografija koje pokazuju ljepotu prirode koje je Bosna prepuna.

Nakon prelaska na drugu stranu, prošetali smo uz obalu Velikog jezera do mjesta gdje su prije oko 400 godina izgrađene vodenice koje lokalni svijet naziva mlinčići. Predanja kažu da su se mlinčići nekada koristili za mljevenje žita a danas su samo turistička atrakcija. Prostor oko njih je uređen, napravljene su i drvene staze po kojima ih je lakše obići. Koliko me pamćenje služi nekada je oko mlinčića bilo puno više rastinja a sada je prostor oko njih očišćen i lakše dostupan.

Nakon obilaska mlinčića svratili smo do hotela Jezero na čijoj terasi, s koje se pruža lijep pogled na jezero, smo večerali. Nad krajem se već spustila noć kada smo se zaputili nazad u našu vikendicu. Bio je to još jedan lijep dan s unukama koje su cijelo vrijeme pažljivo razgledale mjesta kuda smo hodali.

Sutradan, poslije doručka, prošetali smo seoskim putem uz Veliko jezero, koji se kasnije odvaja od jezera, penjući se uz brdo. Jutro je bilo lijepo i prijatno za šetnju, zrak čist. Šetajući se uz jezero, za oko mi je zapelo brdo u obliku piramide ispred kojeg se nalazilo još jedno, malo niže, sličnog oblika. Odmah mi je na pamet pao Semir Osmanagić i njegove piramide u Visokom. Da je, kojim slučajem, Semir prvo obišao Plivska jezera, možda bi danas svijet hrlio u ove krajeve a ne u okolinu Visokog. Ko zna, možda se i to jednog dana dogodi jer, kako nam Semir priča, na kugli zemaljskoj postoji mnoštvo piramida koje su neke napredne civilizacije jako davno gradile a sve u cilju da pomognu običnom svijetu generirajući pozitivnu energiju koja utiče na naše zdravlje. Živimo u vremenima kada nas ubjeđuju da smo u škole išli badava jer sve ono što smo nekada učili nije istina. Sve je rađeno smišljeno kako bi se narod držao u zabludi, pa je tako skrivana i  istina o piramidama i njihovoj pravoj svrsi!

Po povratku u vikendicu spakovali smo svoje stvari i zaputili se dalje prema središnjoj Bosni. Iza nas su ostala lijepa jezera i još neotkrivena „piramida“. Slijedeća stanica našeg puta je bio stari vezirski grad Travnik.