Sezona i još ponešto, nekad i sad

 

U onoj bivšoj državi, koju smo tako lako raskomadali, mnogi su tokom ljeta išli na more. Oni stariji, koji su bili zaposleni, da se odmore od posla, a mlađi, da se zabave.

Iako se nije imalo puno, za odlazak na more se uvijek našlo para. Mnoga preduzeća su imala svoja odmarališta u kojima su zaposleni, za malo para, mogli provesti 15-tak dana na Jadranu a mladi su većinom odsjedali u ferijalnim odmaralištima koje je organizacija za mlade pod imenom Ferijalni savez imala u mnogim mjestima bivše nam domovine

Sjećam se da sam već kao srednjoškolac s rajom ljetovao u mnogim mjestima na Jadranu zahvaljujući upravo Ferijalcima. Tako je bilo i kada sam studirao, a na more se išlo i kasnije, svake godine, kada sam se zaposlio i zasnovao familiju.

Sezona je, koliko me sjećanje služi, bila mnogo kraća nego sada. Već pri kraju avgusta mjeseca vrijeme bi se promijenilo, zahladnilo bi i nakon toga više nije bilo prijatno za kupanje. Bio je to kraj sezone i skoro nitko nije išao na Jadran u septembru.

Kada smo, prije nego što smo se preselili u Istru, razgovarali s prijateljem koji se na isti korak odlučio ranije, iznenadili smo se kada nam je rekao da se on kupa i u oktobru. Mislili smo da pretjeruje ili da je  jedan od onih kojima hladnoća ne smeta pa ide na plivanje sve dok temperature zaista ne padnu nisko. Međutim, već prve godine po preseljenju, kupali smo se do polovine oktobra a slijedeće, čak i početkom novembra. Ako tome dodam da s kupanjem počinjemo sredinom ili krajem maja, ispade da se sezona protegne na pet ili više mjeseci.

17. novembar 2024.

Ovo godine sam sezonu završio zadnjeg dana oktobra a Nera se nastavila kupati sve do 17. novembra tako je ove godine sezona kupanja za nju trajala punih šest mjeseci. Da mi je neko prije par godina rekao da je tako nešto moguće, ne bih mu vjerovao.

Dok čitam na Internetu da u Banja Luci pada snijeg i da je grad vrlo često jedan od najzagađenijih na svijetu (pitam se zbog čega, jer tvornica koje bi ga mogle zagađivati odavno nema), drago mi je da sam tu gdje sam. I uz to, uz lijepo vrijeme, čist zrak i svakodnevne šetnje uz more, ne moram slušati političare koji, svaki „svoje“, drže pod kontrolom, huškajući ih jedne na druge. Sve je to posljedica demokratije koja je u naše krajeve stigla krajem osamdesetih prošlog vijeka i svake godine se „razvija“ pa običnom svijetu nije dosadno jer se stalno nešto događa. Tako oni stariji nemaju vremena da se sjete kako je nekada bilo u državi u kojoj su nekada živjeli, a oni mlađi za drugačije ni ne znaju. I neće nikada ni saznati.