Komentar na "Jutro u Rakovom selu"

Nera i ja se upravo vratismo s jutarnje setnje (Rex se vec odmara u hladovini ispod grozdja), provjerih Internet, kad tamo Dubravkin komentar, pa kako sam se inace spremao da nesto ‘dobacim’ na Saimin prilog, dohvatih se kamere da zabiljezim jos jedno jutro u Carnegie-u: jutarnji zraci probijaju kroz krosnje drveca, pura se pusi na stolu, a ispred pure, laptop sa Saiminim prilogom. Nije bas kao u Rakovom selu, ali nije ni puno razlicito, jer ovdje veoma cesto imam osjecaj kao da je more u blizini. Evo i cvrci se cuju, prava morska atmosfera.

A loza ujutro me podsjeti na jedno od nasih ljetovanja u Njivicama na Pagu, gdje smo nekoliko godina pred rat kampovali u tamosnjem kampu. Jedne godine su nam prve ‘komsije’ bile jedna familija iz Srbije a kako je ‘glava kuce’ imao obicaj da dan zapocinje casicom rakije, tako sam i ja jutra zapocinjao slicno kao sto to govori Saima. Prije tog ljetovanja, a i nikada kasnije, nisam upraznjavao rakijicu na prazan stomak, odmah nakon budjenja, ali mi je te godine prijala. Da li je to bilo zbog ambijenta, ili mozda drustva, ne znam, ali znam da mi je taj obicaj ostao u lijepom sjecanju.