U2-manija trese Zagreb. Mjesecima se valja to nesto sto ne znamo kako ce ispasti. Bolesti, odgadjanja, mucke oko karata i konacno vremenski uvijeti. Ne dotice me se puno, nisam bas osobit fan, premda su Irci. Zadnjih desetak dana ipak sve je prisutnije... u prvom redu stage, oprema, regulacija prometa, parkiralista. Od ranih jutarnjih sati izvjesca o slijevanju regije u Zagreb. Jos me ne trese groznica.
Poslije podne zove Niskana, mislim zbog bloga, a ona podnosi izvjesce o dogadjanima oko maksimirskog stadiona. Stanuje u blizini pa moze sve pratiti. Kod nje se sprema druzenje uz lososa. Ne upitah za vino, ali zarko se nadam da nece pivo.
Jos uvijek sam nezainteresirana, radim neke temelje, pa sam se vec uspjela pocupati sa puno komentiranom kolegicom. Oko osam uvece, iznenada, ono... mogli bi malo sa strane, da osjetimo atmosferu...
Setamo od okretista Dubrava do stadiona, taman da se jos ispucaju predgrupe. Noc za snove. Mislim si, moraju je Irci zapamtiti po ljepoti. Ali sve je nekako pretiho, sjecamo se Rollingstonsa, grmilo je...U pravi tren stizemo do maksimirskog parka, ljudi okolo mislim koliko i na stadionu.
U2 starta...mocno.
U kratkim stankama nesto malo kurtoazije, kao lijepi Zareb, pa malo hrvatskih rijeci, kao dobra vece, krasni "ludi"... Sve drugo je muzika. Nemoguce je izbjeci komparaciju sa nasim estradnjacima koji vise pricaju no sto pjevaju i sviraju, pustaju da im pola koncerta odradi publika, sluhom ne bas obdarena.
U kratkim stankama nesto malo kurtoazije, kao lijepi Zareb, pa malo hrvatskih rijeci, kao dobra vece, krasni "ludi"... Sve drugo je muzika. Nemoguce je izbjeci komparaciju sa nasim estradnjacima koji vise pricaju no sto pjevaju i sviraju, pustaju da im pola koncerta odradi publika, sluhom ne bas obdarena.
Vrhunac im koncerta:"Ruke gore, Zagrebe poludi..." Ne, ne , toga ovdje nema, samo vrhunski profesionalizam. Gledam ovu izvanstadionsku publiku oko sebe. Volim to kod zagrepcana, svi bez obzira na godine i stalez zele biti dio znacajnih dogadjanja. Tinejdjeri, mlade mame s bebama, sedamdesetogodisnjaci.... Jedna mama podmicuje svoju petogodinju kcer kuhanim kukuruzom i lizalicama, samo da ostanu jos jedan set. Svi znaju engleske tekstove, svi pjevaju, pljescu...i oni in, i oni aut.
Jedna gospodja, bas gospodja, sa smijeskom propituje ljude svidja li im se ta glazba. I njoj se dopada, a nije znala , inace bi kupila kartu.
Izmedju nas i stadiona Maksimirska cesta. Prolazi onaj kamion sto cisti ulice. Provala, prvo smijeha, a onda aplauza. Svidja mi se i to kako se Zagreb smije svojim svinjarijama. Bandi nas (ili Ali Bandi, kako sve ne zovemo naseg simpaticnog gradonacelnika) vec ce nekog oprati u ZG holdingu.Evo, to bi bio dozivljaj dogadjanja U2 jednog kibicera sa strane. O muzici najmanje, ali to sve i bez
mene znate, a nisam ni kompetentna. Jos jedan zakljucak: pored mocne turbofolk publike ima
Zagreb i ovu, za sada, cini mi se mocniju.... fala bogu.
I jos jejedna napomena: ovaj prilog je bio Mirin zadatak, bilo bi logicno, ali kao i obicno:" 'ajd' ti..."
Nada Š. D.
Dragi Co,
ReplyDeleteTužna sam jer je moj sin na moru pa ne mogu poslati prilog o U2. Nisam bila na koncertu jer ne volim gužvu. Stanujemo u blizini stadiona pa sam izašla na ulicu da mobitelom uslikam atmosferu prije koncerta. Bila sam ushićena mnoštvom ljudi svih uzrasta i "jezika" jer u Zagreb su pristigli fanovi iz okolnih zemalja: BiH, Srbije, Slovenije, Italije, Austrije, Njemačke, Mađarske itd. Išle su nepregledne kolone ljudi obučenih u majice sa U2 znakom. Oko stadiona prodavala se hrana i piće na mnogobrojnim štadovima. Po travnjcima sjedili su i ležali mladi obožavatelji koji su tu od jutra. To me potsjetilo na slke iz američkih filmova a i naših vašera, jer su se prodavali kuhani kuruzi i sl. Prodavala se i karta "više". Inaće cijene karata kretale su se od 250-2000kn. Policije je bilo vrlo malo i u sinošnjim vjestima navodi se da nije bilo nikakvih izgreda.
Moga muža ukočilo je u kičmi pa smo pozvali kumu Sunčicu da zajedno slušamo koncert sa balkona uz jelo i piće (riba, krompir salata po preporuci nove premjerke, pečene paprike, bračko vino i dinju). Vjetrić je ugodno pirkao i mi smo uživali uz prekrasnu muziku U2. Prenosim iz 24 SATA zagrebačkih novina: "HVALA ŠTO STE NAS ugostili u ovoj prekrasnoj zemlji s tisuću otoka”, obratio se Bono Vox punom Maksimiru.
Koncert je započeo pjesmom "ONE" koju je posvetio svima u regiji kojima su hladne ideje povrijedile toplo srce. Prvo su izveli nekoliko novih pjesama, pa je Bono recitirao na engleskom jeziku stihove Gundulića: "O lijepa,o draga,oslatka slobodo... a onda su uslijedile stare"Beautiful Day" itd. Bilo je dirljivo kada je cijeli stadion zapjevao "Sretan rođendan!" čestitajući gitarisu The Edgeu rođendan. Poznati humanitarac Bono prisjetio se burmanske predsjednice i političke zatvorenice Aung San Suu Kyi i posvetio joj pjesmu. Maksimir je čuo i poruku afričkog svećenika Desmonda Tutua. Publika je bila oduševljena. I sutradan ponovilo se slično, samo što je bilo više starih pjesama. Jedna rasplesana obožavateljica pozvana je na pozornicu pa je zaplesala s Bonom". Vi ste krasni ljudi! rekao je Bono na hrvatskom jeziku i obećao da će doći opet. "SVE JE OVO BORBA ZA BOLJI SVIJET, I SVI KOJI JE VODIMO SMO JEDNO" poručio je Vox. Zagrebački gradonačelnik M. Bandić uručio je članovima U2 plakete grada Zagreba u znak zahvale što su pridonjeli promociji Zagreba kao i zbog njihovog humanitarnog rada. Koncertima u 2dana prisustvovalo je oko 120.000 gledatelja, od čega su 40.000 stranci. Kocertu su prisustvovali mnogi hrvatski muzičari i političke ličnosti. Publika je bila prezadovoljna i svuda se osjećalo veselje i pozitivna energija. "VEĆ SE GODINAMA ŠULJAM HRVATSKOM. RAZMAZILA ME LJEPOTA VAŠE OBALE." izjavio je Bono Vox. U Utorak je viđen na Trešnjevci u slastičarni STIL na kolačima i kafi!? (www.rtl.hr -video). Idući put ići ću i ja na koncert. Živi bili pa vidjeli!
Niskana