31. and counting

Ljeto je skoro pri kraju, putovanja i godisnji odmori su uglavnom iza nas, a osim onog jednog Emirinog priloga iz Bosne, te Dubravkinog ‘izvjesca’ iz Montreala, cini se kao da skoro niko nije nikuda mrdao. Zadnji prilozi nas vracaju u davno prosla, prijeratna vremena, a onih iz sadasnjih je sve manje. Izgleda da nam je lakse pisati o proslosti, valjda sto smo tada bili mladji i ljepsi, i sve nam je bilo potaman. E zato sam odlucio da danas malo ‘skoknem’ u sadasnjost ne bi li ponukao jos ponekog da nam se jave sa svjezim vijestima jer znam da se mnogo toga dogadja na sve cetiri strane svijeta.

Danasnji prilog sam iskoristio da onima koji navracaju na ove stranice pokazem i par slika Pittsburgh-a koji je ovih dana u zizi interesovanja mnogih, narocito zbog predstojece konferencije dvadeset najbogatijih drzava svijeta. Mozda i o tome napisem par rijeci kada za to dodje vrijeme.

Da se vratim prilogu. Dakle, prekjucer, Nera i ja skromno proslavismo 31. godisnjicu braka koja pade u ove dane kada od obaveza ‘oka ne mozemo sklopiti’. Kada se sjetim da smo ovih dana prosle godine uzivali u ljepoti starog kraja ne zureci nikuda, (istina je da smo s kumovima obisli cak tri drzave! ali je sve to nekako bilo bez frke), dodje mi da odmah odem u penziju (mirovinu, za one iz zapadnih govornih podrucja), dok jos nije kasno.

Nera me nagovori da godisnjicu proslavimo u nekom od restorana gdje se moze sjesti na vani (sto ovdje kod nas u Pittsburgh-u nije bas lako naci iako grad ima izvanredne prirodne predispozicije za tako nesto) pa tako pade dogovor da me ona poslije posla doceka u tkz kulturnom distriktu, u Penn aveniji, a ja cu prosetati od moga fakulteta, za sto mi pjesice treba jedno dvadesetak minuta. Dakle, randes k’o u neka davna vremena. U zadnji trenutak odlucih da ponesem kameru i da napravim par snimaka jer je dan bio prekrasan a i onako se vec odavno spremam da napravim jedan prilog o Pittsburgh-u za one koji o njemu imaju pogresne predstave jos iz onih dana kada je grad bio centar celicne industrije svijeta.

Skljocajuci stigoh do mjesta 'randesa' a onda nas dvoje polako, nogu za nogom, predjosmo preko rijeke preko 7th street mosta, prosetasmo uz rijeku Allegheny s druge strane downtown-a i zavrsismo u restoranu Atria’s na samom ulazu u lijepi bejzbol stadion (PNC Park). Vecina stolova na platou do ulice je vec bilo popunjeno ali srecom bi jedan sa dvije (povisoke) stolice, gotovo uz samu ulicu. Znali smo da Amerikanci vole da idu u restorane ali nas je pomalo iznenadilo da su vec u sest sati popodne svi stolovi bili zauzeti.

Hrana je bila izuzetno ukusna, ne sjecam se kada sam tako dobro jeo u restoranu (u koje ne zalazim cesto, ali i kada se to desi, imam problema sa izborom jela). Uz domace pivo, Yuengling (Nera je uz ribu ostala pri vinu), i podsjecanja na davna vremena, ne primjetismo da se vece vec spustila. Valjalo nam je nazad preko rijeke, ovaj put preko 6th street mosta. Bejzbol stadio je bio osvijetljen (nije bilo utakmice a ni treninga, reflektori su upaljeni kao priprema za predstojeci samit kako bi se grad prikazao u sto ljepsem svjetlu), nebo se u daljini, tamo iza Mount Washington-a crvenilo, noc je bila prijatna, sve u svemu, lijepo vece nakon trke zadnih par dana.

Nasu proslavu zavrsismo express kavom u basti ispred kabarea u kulturnom distriktu, pa onda nazad do Duquesne-a da pokupim auto te odatle direktno kuci. Noc je vec dobrano pala ali se u gradu na sve strane nesto radilo, kao priprema za samit koji sam vec spomenuo: ulice se presvlace novim slojevim asfalta, uredjuju se trotoari, prazni izlozi se prikrivaju plakatima, lanci oko parkinga zamjenjuju saksijama s cvijecem… Nesto mi to poznato iz nase proslosti, samo ne mogu da se sjetim…

A da ne bih bas potpuno zaboravio proslost, evo muzicke kulise koja me podsjeca na nase setnje ulicama grada i sportsku dvoranu Borik. Vise puta se desilo da je upravo Santana i Samba pa ti bila na ‘programu’ kada bi prosli Alejom JNA u dane kada se za restorane nije imalo bas previse novca.

P.S. Muzicka numera je 'izbrisana' zbog tehnickih problema - novi prilog je spreman, s novom muzickom 'kulisom'.