Kao sto sam obecala da razjasnim sliku u proslom prilogu danas to cinim.
Drzim pred sobom umanjen plakat dugometraznog dokumentarnog filma "Snovi se vracaju kuci". Obzirom da nemam skener opisat cu vam plakat koji je izradila "Fabrika Snova", genijalna dizajnerska firma iz Sarajeva poznata i priznata i u sudsjedstvu. Na slici je predstavljen svileni jastuk u cijoj sredini je snimka naselja Grbavica u Sarajevu. S druge strane je slijedeci tekst:
"Daleke 1987 godine apsolvent filmske rezije na Fakultetu Dramskih umjetnosti u Zagrebu, vraca se u svoj rodni grad Sarajevo i snima diplomski film posvecen svom djetinjstvu provedenom uz obale Miljacke - na Grbavici. Sjeca se haustora i crteza po zidovima, prvih ljubavi, prijatelja, nestasluka i djecackih snova. Njegovi prijatelji iz 60-tih nazalost nisu vise djeca, ali carolija djetinjstva nastavlja da zivi.
"Daleke 1987 godine apsolvent filmske rezije na Fakultetu Dramskih umjetnosti u Zagrebu, vraca se u svoj rodni grad Sarajevo i snima diplomski film posvecen svom djetinjstvu provedenom uz obale Miljacke - na Grbavici. Sjeca se haustora i crteza po zidovima, prvih ljubavi, prijatelja, nestasluka i djecackih snova. Njegovi prijatelji iz 60-tih nazalost nisu vise djeca, ali carolija djetinjstva nastavlja da zivi.
Jedanaest desetogodisnjaka , ucenika osnovne skole "Bratstvo jedinstvo", preuzima te 1987 godine glavne uloge i uz pomoc poznatih glumackih imena, nastavlja da sanja nikad dovrseni san. Surova stvarnost pocetkom devedesetih odvesce ih daleko od njihova grada. Nekadasnji mali glumci sada tridesetogodisnjaci, sada zive u SAD, Turskoj, Iraku, Ceskoj Republici, Njemackoj, Svedskoj, Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini.
"Snovi se vracaju kuci" je filmska prica o njima i redatelju koji istrazujuci njihove sudbine ponovo odlazi daleko u svoju proslost. Od pustinje Iraka do hladnog Celjabinska i Stokholma, daleke Kalifornije i zanosnog Istambula, ravne Vojvodine, vrhova Triglava, pa sve do dokova Hamburga, preplicu se price koje ce se spojiti za vrijeme Sarajevo-film festivala, kada ce se jedanaest nekadasnjih skolskih drugova i mladih glumaca skupiti prvi put poslije vise od dvadeset godina. Proci ce filmskim crvenim tepihom, obici svoju skolu, izaci na stadion nogometnog kluba za koji su navijali i kao tim odigrati svoju prvu, a nadamo se ne i posljednju utakmicu.
Na putu snova pridruzice im se "madjarski kuhar, slovenacki alpinist, turski maneken, proslavljeni kosarkas, intrigantni sicilijanac, cuvena glumica, italijanski padobranac, indijska rediteljka, nogometna zvijezda, slovacka posada helikoptera.
San se nastavlja."
Kada je Mladen sjedio u kafani sa gosp. Cirom i ispricao mu o filmu Ciro mu je rekao: "Pa, ti si ludji od mene. Ja svoju reprezentaciju skupljam po Evropi a ti svoju po cijelom svijetu. Ako ih skupis sve u isto vrijeme ja cu vam obezbijediti utakmicu i bicu im trener". Tako i bi. Oni se skupise a Ciro organizova utakmicu sa SFOROM. Njemacki general trener a igraci "odasvuda".
San se nastavlja."
Kada je Mladen sjedio u kafani sa gosp. Cirom i ispricao mu o filmu Ciro mu je rekao: "Pa, ti si ludji od mene. Ja svoju reprezentaciju skupljam po Evropi a ti svoju po cijelom svijetu. Ako ih skupis sve u isto vrijeme ja cu vam obezbijediti utakmicu i bicu im trener". Tako i bi. Oni se skupise a Ciro organizova utakmicu sa SFOROM. Njemacki general trener a igraci "odasvuda".
SFOR je pobjedio sa 5:3. Igrali su na "Zeljinom" stadionu.
EH, da nam nije politike gdje bi nam bio kraj.
U prilogu saljem par slika sa utakmice.
Pozdrav Saima
U prilogu saljem par slika sa utakmice.
Pozdrav Saima
Draga Saima
ReplyDeleteJa kad pisem komentare il’ se zezam ili njezno rondam kad mi nesto nije po volji. Sa ovakvim prilozima sam uvijek u skripcu sa rijecima. Jednostavno lijepo, ljepse, najljepse ...
pozdravi
Draga Saima, još ne mogu da vjerujem da se to desilo. Ćini mi se kao da sam gledala jedan prekrasan film, pomalo nestvaran.
ReplyDeleteŽivot piše romane i vraća ljudima vjeru da će biti bolje. Na Kajaku sam čitala o susretu prijatelja nakon 20 godina u Laktašima.
To su bili: Petko, Adis, Darko, Vladimir ,Saša, Dijana ,Snježana, Zlatko Siniša. Priložene slke govore da su se lijpo zabavljali isto kao
prije 20 godina. A da li je bilo isto u glavama onih koji su morali otići prije 20 godina. U svakom slučaju moramo se nadati da mladi
neće ponoviti greške starijih. Svako dobro želi vam Enisa i VELKI pozdrav onima što su imali i ostvarili snove!